Početkom prošlog tjedna u Ukrajini je boravio i saborski zastupnik Davor Ivo Stier. On je državu koja više od četiri mjeseca pruža snažan otpor ruskoj agresiji posjetio u sklopu deseteročlanog izaslanstva Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. U Ukrajinu su ušli 27. lipnja vlakom iz Poljske, putovali do Kijeva 12 sati, a 29. lipnja su se vratili u Poljsku. Premda se borbe sada vode u samo jednom manjem dijelu ove velike zemlje, Rusi nerijetko raketama neselektivno gađaju i ciljeve daleko u dubini ukrajinskog teritorija. Stoga svaki dolazak u Ukrajinu predstavlja određen rizik.

– U ratnoj zoni se niti jedna mogućnost ne može posve isključiti. Kijev je bio napadnut nekoliko dana prije našeg posjeta, a dok smo još bili u vlaku, dobili smo vijest o raketiranju trgovačkog centra u Kremenčuku. Međutim, slijedili smo upute sigurnosne službe Vijeća Europe i ukrajinskih domaćina kako se ne bismo izložili nepotrebnom riziku. Zato smo, primjerice, prekinuli sastanak koji smo imali u Ministarstvu vanjskih poslova u trenutku kada je u Kijevu oglašena zračna uzbuna, kaže.

Zračne uzbune

U glavnom gradu je, kaže Stier, primjetna prisutnost vojske na ulicama, vreće pijeska na prozorima, a i zračne uzbune stalan su podsjetnik da se Ukrajina nalazi u ratnom stanju. No, osjeća se i da grad živi, ljudi su vani, javni prijevoz funkcionira redovno, »građani su odlučni očuvati urbani ritam«. Osim Kijeva, Stier je s kolegama posjetio i dva obližnja satelitska gradića, Buču i Irpin, koje su Rusi zauzeli prvih dana invazije, ali su ih napustili nakon što je propao njihov plan brzog osvajanja glavnoga grada i svrgavanja legalne vlasti.

– U vožnji od centra Kijeva do Irpina, vidio sam više trgovačkih centara i supermarketa koji su bili razoreni poput onog u Kremenčuku. Ukazuje to na sustavno raketiranje civilnih objekata. Stravični su bili prizori razrušenih zgrada i kuća u Irpinu, kao što je bilo potresno čuti svjedočanstvo oca Andreja, ukrajinskog pravoslavnog svećenika, o masovnoj grobnici u Buči. Bilo mi je tada nemoguće ne sjetiti se Vukovara i Škabrnje. Prema riječima zamjenika gradonačelnika Irpina Dmytrija Negreša, oko 40 posto stanovnika vratilo se nakon odlaska ruske vojske. Drugi još to ne mogu jer se nemaju kamo vratiti. Dok smo o tome s njim pričali, usred razrušenih zgrada, primijetio sam da preko ceste ljudi postavljaju nove prozore na jednoj obiteljskoj kući. Međutim, za cjelovitu obnovu trebat će značajnih financijskih sredstava. O tome će se, između ostalog, ovih dana odlučivati na konferenciji u Luganu, ističe.

Zadaća izaslanstva Parlamentarne skupštine Vijeća Europe bila je sastaviti izvješće s prijedlozima za formiranje ad hoc suda za zločin agresije, uspostavu mehanizma kompenzacije za ratna razaranja te potporu i pomoć članica Vijeća Europe u procesuiranju ratnih zločina na Međunarodnom kaznenom sudu i pred ukrajinskim sudovima. Službena Moskva ustrajno odbacuje informacije o zločinima koje čine pripadnici ruskih snaga, nazivajući sve lažnim vijestima. Stier je, pak, bio dosta suzdržan kada smo ga pitali može li sa sigurnošću reći da se u Ukrajini događaju masovni ratni zločini i to kao posljedica zapovijedi ruskog vojnog i političkog vrha.

– U razgovoru s ukrajinskim dužnosnicima, ali i s predstavnicima nevladinih udruga, dobili smo podatke o prikupljanju dokaza o počinjenim ratnim zločinima. Sudovi su ti koji onda moraju utvrditi odgovornost počinitelja, uključujući i zapovjednu odgovornost. Vjerujem da će Međunarodni kazneni sud preuzeti najznačajnije predmete, ali će više desetaka tisuća predmeta biti pred ukrajinskim sudovima. Pritom se ne smije zaboraviti na sam zločin agresije, koji je obuhvaćen Rimskim statutom MKS-a, ali čija je primjena vrlo otežana kad se odnosi na zemlje koje ga nisu ratificirale. Upravo zato Parlamentarna skupština Vijeća Europe zagovara stvaranje posebnog suda za utvrđivanje odgovornosti za zločin agresije, naglašava.

Dobar dojam

Na Stiera su njegovi ukrajinski domaćini ostavili jako dobar dojam. Kod sugovornika u nacionalnom parlamentu, Vrhovnoj radi, ministarstvima i tužiteljstvu, zamijetio je, ističe, »veliki stupanj samopouzdanja, organiziranosti i profesionalnosti«.

– Priznajem da nisam očekivao da će to biti na takvoj razini. Ukrajina je u ratu, u teškoj situaciji u kojoj joj treba strana pomoć, ali sam u Kijevu također mogao iz prve ruke vidjeti da im je moral visok i da imaju snažan državni kapacitet. To sam posebno zaključio prilikom našeg razgovora s državnom tužiteljicom, koja nas je izvijestila o radu na procesuiranju ratnih zločina. Puno im je značila i odluka o statusu kandidata za EU. Ukrajinci su, naravno, svjesni da se članstvo neće dogoditi preko noći, ali su odlučni ići u tom smjeru, dodaje.

Premda u bitki za Donbas svakodnevno trpe teške gubitke, vodeći ukrajinski dužnosnici ne prestaju govoriti o konačnoj pobjedi u ratu koji im je nametnut. Stier smatra da su oni doista u to uvjereni.

– Iz političke perspektive, Ukrajina je već postala važan geopolitički čimbenik koji Moskva više nikada neće moći kontrolirati, a to znači poraz »ruskog svijeta«, dodaje.

Hrvatska je u prvoj polovini devedesetih četiri godine bila u ratnom stanju, ali borbe nisu niti blizu bile tako intenzivne kao u Ukrajini. Osim toga, tijekom 1992., 1993., i 1994. vladalo je kakvo-takvo primirje. Postavlja se pitanje koliko dugo još Ukrajina može izdržati ovako brutalan tempo ratovanja.

– Vojni stručnjaci mogu to bolje od mene procijeniti, ali i sam sam to pitao sugovornike u Kijevu, u vladinim institucijama i u parlamentu. Odgovor je uvijek bio da mogu izdržati uz pomoć zapadnih demokracija. Meni je jasno da se na kraju ipak mora završiti za pregovoračkim stolom i naravno da bih i ja želio da do mira dođe što prije. Jer, svaki dan rata znači preko sto mrtvih i višestruko više ranjenih. Dosad je preko dvjesto djece poginulo u ovoj strašnoj ratnoj agresiji. Stoga su opravdani pozivi na okončanje rata i početak mirovnih pregovora, ali se isto tako mora reći da bi bila strateška pogreška prisiliti Ukrajince na prihvaćanje ruskih uvjeta, posebice onog o teritorijalnim koncesijama. To ne bi značilo okončanje rata i dugoročni mir, već samo ulaz u novu fazu dugoročnog sukoba s izuzetno negativnim posljedicama za Ukrajinu, ali i cijelu Europu, zaključuje.

Stier nije u Ukrajini predstavljao Hrvatsku, ali ipak mu je predsjednik vanjskopolitičkog odbora Vrhovne rade Oleksandr Merežko rekao da cijeni potporu premijera Andreja Plenkovića, kojeg su u Kijevu dobro upoznali još kada je bio izvjestitelj Europskog parlamenta za tu zemlju. Predsjednika Zorana Milanovića, koji ima ponešto drukčije stavove o rusko-ukrajinskom ratu, nitko tijekom tri dana njegovog boravka u Ukrajni, kaže Stier, nije spomenuo.