Globalno poznati malijski glazbenik Habib Koite će sa svojim sastavom Bamada nastupiti 27. lipnja u Istarskom narodnom kazalištu.

Ovim koncertom otvara se ovogodišnji Backstage Live Pula na kojem će 9. srpnja nastupiti kvartet saksofonistice Melisse Aldane, a 25. srpnja Ratko Zjača Nocturnal Four, feat. John Riley. Uoči dolaska u Pulu, Koite za Novi list govori o svojem stvaralaštvu.

Mali ima bogatu glazbenu tradiciju. Koje su najvažnije karakteristike te glazbe?

– To je povezano s Carstvom Mandingue, što ima veze s našom poviješću. Dva cara su bila Soumaoro Kante i poslije Soundhiate Keïta.

Naša se povijest prenosi usmenom predajom. Ništa nije zapisano. Sve se prenosi kroz priče griota. Povijest svih naraštaja ispričali su grioti koji su upoznati s obiteljskim stablima i svim prezimenima.

Različite regije imaju svoje kulture, tradicije i običaje, vlastitu povijest. Imamo mnogo etničkih grupa, a svaka od njih ima svoju povijest, svoju glazbu i svoje griote koji prenose priče o svojim grupama.

Odatle dolazi veliko bogatstvo, jer sve grupe stvaraju glazbu na svojim područjima, a budući da je naša zemlja velika glazba se među tim teritorijima jako razlikuje.

Na razini ritmova to je nesaglediva raznolikost, na razini melodija ista je raznolikost, kao i na razini glazbenih ljestvica (pentatonika, heptatonika…).

Sva ta raznolikost može se pronaći u raznim etničkim glazbama Malija. Postoje čak i određeni načini koje ne poznajemo dovoljno, a dolaze iz izvora, iz glazbala koja se sviraju stoljećima.

Zato je mnogo više malijskih sastava prisutnih na međunarodnoj sceni od onih iz drugih zemalja, ne samo afričkih. U Maliju ima puno vrlo dobro poznatih glazbenika na lokalnoj razini, a mnogi su također međunarodno poznati.

Pronaći hrabrost

Što je danssa-doso i kako je povezan s vašom glazbom?

– Sviram stil koji sam nazvao danssa-doso. To je Bambara izraz koji povezuje popularni danssa ritam iz mojeg rodnog grada Kayesa s riječju za glazbu lovaca – doso.

Koji su najvažniji motivi u vašim pjesmama?

– Pjevam o životu u svoj njegovoj raznolikosti. Nisam politički pjevač, radije pjevam o čovjeku, njegovoj hrabrosti, stanju svijesti, uzornom ponašanju u društvu.

Mogu pjevati o svojoj zemlji, trenutačnoj situaciji, poteškoćama koje se uvijek javljaju na našem putu. Pjevam o Bamaku, gradu u koji svi dolaze pronaći utočište.

Pjevam i o ljubavi, naravno, također i o djeci, ali i odraslima koji im moraju biti primjer. Pjevam i o prilici koja mi je ponuđena i koju sam iskoristio da pjevam do danas…

Hvala Bogu – jer sam vjernik – i onima koji su me slijedili tih tridesetak godina, zbog čega sam ostvario dugovječnost. Naime, to da tako dugo radim ono što volim, prilika je koja se ne pruža svima.

Svojom glazbom zahvaljujem svima koji su mi to omogućili: glazbenicima, mojim producentima, svojoj obitelji također, svim tim snagama, sinergijama koje su mi to omogućile.

Pjevam i o prirodi, životinjama koje jedu plastiku.

Da, pjevam o ekologiji, sakupljanju plastike koja se kod nas nekontrolirano koristi, ostaje u poljima i spaljuje se, ali ostaje pomiješana s tekućinom u zemlji i blokira navodnjavanje usjeva, a isto tako i o životinjama koje jedu plastiku i na kraju umiru…

Pjevam u raznim situacijama, često za djecu. Kažem da su oni kraljevi, poručujem im da prestanu pušiti jer škodi njihovom zdravlju. Pjevam i o poslu.

Svi smo dužni raditi i svi moramo ozbiljno shvatiti svoju profesiju i obavljati je dobro.

Moramo pronaći hrabrost jer moramo raditi u svojim životima kako bismo živjeli svoju strast i zarađivali za život i, nadam se, osigurali svoju obitelj i svoje vlastite potrebe… Pjevam i o nadi, sportu…

Spajanje različitosti

Potječete iz plemenite loze Khassonke griot. Što to znači, griot, i kako se to konkretno očituje u vašem stvaralaštvu?

– Poznat sam kao suvremeni ili bijeli griot, potomak Khassonke griota koji su generacijama u svojoj zajednici pružali mudrost i zabavu.

Dok su mnogi grioti strogi tradicionalisti, ja poštujem i proširujem svoje nasljeđe, pjevajući na više jezika i obuhvaćajući mnoge malijske melodije i ritmove u vlastiti stil.

Po čemu je vaš pristup sviranju gitare poseban?

– Ugađam svoju gitaru na pentatonsku ljestvicu da oponašam otvorene žice na kamale ngoni, instrumentu koji je svirao moj djed i koji su svirali naši preci.

Kako se vaš pristup uklopio u projekt koji ste ostvarili s s legendarnim američkim free jazz sastavom Art Ensemble of Chicago?

– Riječ je o projektu koji je potaknuo susret američkih blues i free jazz glazbenika s afričkim glazbenicima.

Pokrenuo ga je Benoit Tiberghien, znatiželjni francuski kulturni promotor koji je okupio glazbenike iz Art Ensemblea s dvanaesteročlanim južnoafričkim zborom i dva malijska glazbenika (gitara, glas) te Keletiguijem Diabateom na balafonu. Diabate je bio najveći balafonist u našoj zemlji. Bilo je to vrlo zanimljivo iskustvo.

Kako posao glazbenika stavljate u službu aktivizma?

– Ne osjećam se kao aktivist, već od početka kroz svoju glazbu djelujem u duhu ujedinjenja svih malijskih etničkih skupina. Slavim raznolikost i bogatstvo malijske kulture s instrumentima i ritmovima iz različitih regija.

Radim na tome otkako sam počeo prije dvadeset i pet godina. U početku mnogi glazbenici nisu znali tko pjeva ovu glazbu. Petnaest godina kasnije počeo smo spajati sve te glazbe i stvarati svoje glazbeno ime – Habib.

Postao sam poznat svirajući glazbu različitih etničkih skupina. To je urodilo plodom i danas me zovu mnogi ljudi iz različitih krajeva da dođem u njihova sela kako bih iskoristio njihov folklor.

Naime imam sposobnost stvarati nešto novo od raznih glazbenih motiva naše zemlje.