Nakon dvije godine pauze na jarunsko jezero vratio se INmusic, festival moderne rock glazbe sa sve boljom reputacijom izvan granica Hrvatske, pa u skladu s tim i sve više gostiju iz inozemstva. Koncept se mijenjao nije što će reći da je i jubilarno i „specijalno“ izdanje – kako su ga sami organizatori nazvali – nastavilo patiti od nekih sitnih infrastrukturnih boljki iz ranijih godina, ali i da je u programskom smislu zadržao visoku razinu.

Pod ovim prvim mislimo prije svega na zamornu praksu pretvaranja novca u beskontaktne kartice na punktovima koji su na mahove bili totalno zakrčeni, pa onda ponovno čekanje u redovima da se tim karticama plati piće ili hrana. No, to je ipak nekako sporedno za ljubitelje kvalitetne rock glazbe jer je već prvi dan INmusic ponudio nekoliko glazbenih poslastica i sjajnih premijernih nastupa što se domaće publike tiče.

20.6.2022., Zagreb – Atmosfera na 15. INmusic festivalu koji se odrzava na Jarunu. Photo: Zoe Sarlija/PIXSELL

Još za sunčanog vrućeg popodneva Španjolke Hinds su osim beskrajnog šarma na pozornici pokazale su kako uživo zvuči dobar garažni rock i koliko pop senzibiliteta u njemu može biti kad ga se dohvate žene. Doduše, voljeli bismo vidjeti ovaj bend s tri hvaljena albuma iza sebe u manjem klubu, jer ih je velika pozornica nekako „progutala“, ali Hinds su bile sasvim pristojno zagrijavanje za eksplozivne stvari koje su slijedile.

Za početak, možda i najugodnije iznenađenje prvog dana ne stiže iz Londona ili New Yorka, već iz Rijeke. U malo drugačije nego inače usmjerenom i koncipiranom „hidden stageu“ s najboljim zvukom kojeg se možemo sjetiti na tom mjestu, The Black Room otprašili su nevjerojatno uvjerljiv set pjesama. Rezolutni, „opasni“ i čvrsti s prizvukom post punka koji uvijek može zvučati svježe i aktualno, ova četvorka zvuči kao izgubljena karika između Black Rebel Motorcycle Cluba i Placeba. Ili Supergrassa. Iako nisu od jučer, The Black Room su i sinoćnjim nastupom na najmanjoj pozornici INmusica podsjetili da su i dalje dobro čuvana tajna hrvatskog rocka.

Foto Damir Kundić

Iako će mnogi reći da se najuzbudljivije stvari na najvećem hrvatskom festivalu događaju na manjim pozornicama, što se s The Black Room na neki način potvrdilo i ovaj put, titula nastupa večeri, i to ne samo ove,  ide bendu IDLES koju su poput tornada protutnjali velikom pozornicom. Englesku skupinu i inače bije glas jedne od najzanimljivijih koncertnih pojava u današnjoj rock glazbi. U Zagrebu su opravdali reputaciju i odsvirali još jedan koncert kao da im je zadnji u životu.

Zoe Sarlija/PIXSELL

Uz procijenjeno 40 posto strane (britanske?), publike, veći dio koncerta pretvorio se u zborno pjevanje što je rijetkost za bend koji objektivno izvodi prilično ekscentričnu post-punk glazbu daleko od, ne samo bilo kakve srednje struje, već i većine takozvane indie glazbe. IDLES su zanimljiv, vizualno iščašen, glazbeno talentiran i nevjerojatno energičan bend koji na albumima samo naznačuju snagu i energiju koju isporučuju uživo.

Iako se s video zapisa  s njihovih koncerata na Youtubeu može vidjeti da se uvijek daju 100 posto, nekako smo skloni vjerovati da su u toplu jarunsku noć ušli posebno motivirani i dali publici ispred sebe još malo više.

Zoe Sarlija/PIXSELL

U dobroj maniri koja je zadržana kroz godine, da se koncerti na tri pozornice ne preklapaju, čim su IDLES na velikoj pozornici utihnuli, na manjem World stageu grunuli su Fontaines D.C. kojima i poslije trećeg albuma u četiri godine svjetska kritika klanja i otvoreno govori kako bi ovi Irci s londonskom adresom mogli biti next big thing. Ili to već jesu s obzirom da im je ovogodišnji „Skinty Fia“ dogurao do broja 1 i irske i britanske top liste.

Fontaines D.C. su ponudili nešto oštriji, ali manje moćan zvuk od IDLESA, isijavaju velik potencijal s pozornice, ali s manje stila i rock ekscentričnosti. No, već sad imaju priličnu nisku hitova koje (uglavnom) mlada publika ispred njih jako dobro razumije. Ima tu i natruha pop melodija, ali i shoegaze glazbene retorike. U trenucima kad proizvode zid gitarske buke iza koje se razabire fina melodija Fontaines D.C. podsjećaju pomalo na početak 90-ih, veličanstvene Ride i slične bendove.

Zoe Sarlija/PIXSELL

Doduše, izgledaju kao bend iz susjedstva, dva člana u bijelim potkušuljama „wifebeatericama“, pjevač u donjoj Adidas trenirci nisu baš reprezentativni primjerci rock ekstravagancije i otkačenosti. Ali, ne smeta. Čini se da je većina okupljenih fanova otišla zadovoljna njihovom izvedbom.

Nakon minimalizma i buke irskih nebrušenih dijamanata, večer je zaključena na velikoj pozornici uz više glamura, sakoe na šljokice i popeglani zvuk.

Killers su nekad poodavno možda bili velike indie nade, a onda u pokušajima da postanu novi U2 ili nešto stadionski slično, potonuli u MOR dosadu, pa se ponovno ritnuli i podsjetili na najbolje dane na posljednjem albumu. Na svom premijernom nastupu u Hrvatskoj odradili su svirku baš kakva se od njih i očekivala. Veliki je to rock show stadionskog benda za 20-ak tisuća ljudi na jarunskoj poljani, koji je doduše izgubio oštricu, koji je predvidljiv i igra na sigurno, ali je zadržao dovoljno karizme da publika i bez pozivanja frontmena Brandona Flowersa diže ruke u zrak i pjeva glasno hitove poput „Somebody Told Me“.

Ovogodišnja nominalno najveća imena na festivalu poput Nicka Cavea, Killersa pa i Deftonsa su svojevrsni kolosi pop kulture i velika je stvar što nastupaju na ovakvom, u europskim okvirima i dalje relativno malom festivalu. No, imena poput IDLES i Fontaines D.C. došla su u Zagreb u naponu kreativne i izvođačke snage i rekli bismo da je to najveća i neprocjenjiva kvaliteta ovog obljetničkog „reunion“ festivala. A tek je prvi dan iza nas…