Nakon kriptonovca i kriptoumjetnost je u modi, a cijene kriptoumjetnina dosežu desetke milijuna dolara. Sve je počelo 2017. godine kada se pojavila igra CryptoKitties u kojoj možete uzgajati i prodavati virtualne kućne ljubimce. Ovo nije prvi projekt s pojmom NFT-a, ali zahvaljujući njemu se počelo pričati o tom fenomenu, jer je cijena jednog Tamagotchija na aukciji dosegla 172.00 dolara. Postavlja se pravo pitanje, kako pikseli, koji se ne mogu dodirnuti, mogu koštati toliko.

Skraćenica NFT može se prevesti kao »nezamjenjivi token«, ona zapravo nema ekvivalent, a to je upravo njegova značajka. Na primjer, novac. Možete lako zamijeniti novčanicu od 1.000 kuna za bilo koju sličnu vrijednost, bilo za dvije za 500 ili za deset za sto kuna. Ali kada je u pitanju umjetnost, to je uvijek bilo bez dijeljenja. Ne možete prepoloviti umjetničku sliku. Naravno, možete zamijeniti umjetničke slike – jednu za drugu. Otprilike isto je s NFT- umjetnosti.

Ali, postavlja se realno pitanje. Zašto plaćati digitalnu sliku, koju ionako svatko može kopirati na svoj telefon ili računalo.

Certifikat autentičnosti

Većina radova u NFT prostoru otvorena je za gledanje, ali vlasništvo je ograničeno na jednog kolekcionara. Kriptoumjetnost nije novi smjer u umjetnosti. To je medij, a NFT umjetnik je netko tko je jednostavno priložio vlastite slike ili animacije na token. Kupac stječe ne toliko originalno djelo, koliko ugovorena prava na njega, a podaci o transakciji nisu skriveni, oni su u javnoj domeni.

Kod NFT-a imate sigurnije vlasništvo nego s uobičajenom umjetničkom slikom. Recimo svaki kolekcionar koji ima sliku na platnu i prateće dokumente za to, živi stalno u nadi da je to original, a ne lažnjak, jer su mu to rekli autoritativni stručnjaci. U slučaju NFT-a, podaci se mogu provjeriti na blockchainu, a prijevara je isključena. Postavlja se jednostavno pitanje, kome je bolje vjerovati – ljudima ili računalu?

Neki NFT vide kao tehnologiju za provjeru postojeće umjetnosti. To je zapravo univerzalni certifikat autentičnosti za neku umjetninu. Digitalna umjetnost je također vrlo prikladna u smislu skladištenja i transporta. Međutim, tehnički nije lako organizirati kvalitetnu fizičku izložbu NFT umjetnosti, jer muzej ili galerija zahtijevaju određena znanja o principima blockchaina, opremi, posebnoj ICT podršci, ovisno o izboru tehnoloških postavki.

NFT nije isključivo vezan za umjetničke slike, već za bilo koji digitalni predmet. To može biti fotografija, glazba, »dodatna oprema« u računalnoj igrici, e-knjiga, e-diploma. To je praktično jer teoretski rješava problem krivotvorina od kojeg vlasnici intelektualnog vlasništva često strahuju.

Neki teoretičari digitalnih medija smatraju da će u idućih deset godina svi potrošački proizvodi, osim jestivih, imati neki oblik NFT-a. Tako umjetnici mogu zaraditi na kasnijim preprodajama djela, što će im, u teoriji, omogućiti da se u miru posvete kreativnosti.

NFT tržište u 2020. bilo je procijenjeno na nekoliko stotina milijuna dolara, a prošle godine bilo je vrijedno nekoliko milijardi dolara. Koja je trenutačna vrijednost danas teško je procijeniti. Uzmimo za primjer ulagača koji je kupio NFT prvog tvita u povijesti za 2,9 milijuna dolara. Danas ga ne uspijeva prodati, i trenutačno je najviša ponuda oko 22 dolara, a neki izvori kažu da je cijena išla i do 10.000 dolara, no da je ponovo pala.

Luksuzna roba

Gotovo 390.000 dolara dano je za 50-sekundni video pjevača i djevojke Elona Muska Grimes. Prva prodana »NFT nekretnina« bila je »Marsova kuća« – za nju su izdvojili više od pola milijuna dolara. Novi vlasnik je dobio 3D datoteke koje se mogu učitati u metaverzum i koristiti kao dom za vlastiti avatar. NFT inovacije su napravili i proizvođači luksuzne robe. Najskuplja Hermes Baby Birkin virtualna torbica košta 443.000 dolara. I Paris Hilton, proglasila se »kriptoumjetnicom« pa je za jednu od svojih kreacija uspjela zaraditi više od milijun dolara. Ali to su izolirani slučajevi. Ako pogledamo broj NFT-ova stvorenih u umjetničkoj industriji, u smislu vrijednosti, njih 80 posto je – smeće. Kolekcionaru je teško dokučiti koliku vrijednost imaju takva djela, koja su od njih unikatna, a koja nisu.

Postavlja se pitanje je li moguće da sada bilo koji umjetnik može zaraditi za udoban život sa slikama na ekranu. Može, ali samo uz veliku sreću. Ne može se samo ići trgovati svojim vlastitim NFT djelima. Takvu umjetnost možete stvarati i kupiti samo na posebnim platformama. Isto tako ne možete se samo registrirati na mnoge od njih, jer vam je potrebna vam je pozivnica ili preporuka. Osim toga, budući kriptoumjetnik treba imati i »poseban novčanik«. Pravna strana NFT-a je rubno pitanje. Kupljeni token vam ne daje nikakva prava na korištenje umjetničkog djela.

Smatra se da je nakon početne euforije prodaja na blockchain tržištu umjetnina pala za gotovo 90 posto, pa su mnogi počeli govoriti o kolapsu NFT balona. No neki su uvjereni da kriptoumjetnost ostaje dobra investicija jer unatoč padu, još se uvijek bilježi stabilna razina interesa. Smatra se da je to slično kao i na tržištu klasične umjetnosti. Dobra investicija je ako je autor medijski izložen, tražen i u modi.

Mogu li se trgovci tokenima smatrati »prodavačima zraka«, a sama ideja – prodajom magle, teško je reći. U početku interneta mnogi su mislili da je e-pošta samo način uštede na markama, dopisnicama i kovertama. Neki futurolozi smatraju da će digitalni novac promijeniti našu potrošnju i percepciju digitalne umjetnosti. Možda u budućnosti, jer stvarnost govori nešto drugo. Kada nešto platiš 2,9 milijuna dolara, a očekuješ da ćeš dobiti 48 milijuna, onda je potpuno nebitno vrijedi li to na tržištu vrijedi samo – 22 ili 10.000 dolara. Trgovanje nezamjenjivim tokenima prošle je godine iznosilo 17,6 milijardi dolara, što je povećanje od 21.000 posto u odnosu na 2020. godinu, prema izvješću NFT podatkovne tvrtke Nonfungible.