RIJEKA »Pamtim samo sretne dane«, riječi iz starog dobrog šlagera prolaze mislima starijih simpatizera Rijeke, dok se klub našao u bizarnoj, pritom nimalo ugodnoj situaciji da je momčad počela pripreme bez glavnog trenera. Sjete se oni dana i godina kada je klub vodio Ljubo Španjol pod čijim vodstvom je do povratka u ondašnju jugoslavensku Prvu ligu Rijeka ubrzo postala stalni član »gornjeg doma«, a sve začinila osvajanjem dvama Kupovima i prigodnim europskim nadmetanjima. Zapitaju se automatski bi li mu momčad krenula u pripreme, a da trenera nema.

– Ni u kojem slučaju, no sve ovisi o situaciji i o tome što imaš od kadrova u klubu – odgovara Ljubo Španjol. – Recimo, u moje vrijeme, kada je bila turbulentna, za klub teška situacija, kada je trener bio Marcel Žigante u Drugoj ligi, našli smo neko privremeno rješenje. U nemogućnosti pronalaženja onog trajnog, išli smo na soluciju dvojca Ive Šangulin – Vladimir Lukarić. Imenovali smo ih nakon Žigantea i s njima smo ušli u Prvu ligu. Trener je sastavni dio momčadi, te šahovske ploče na koju postavljaju figure.

Spominjanje Šangulina i Lukarića podsjeća na višedesetljetnu tradiciju Rijeke, koja je nalazila trenera u svojim redovima, a sada mora posezati za inozemnim rješenjima. I u Španjolovo vrijeme su dolazili kormilari sa strane, međutim to su bila itekako znana imena kalibra Gojka Zeca, koji je nakon OFK-a Beograd vodio Zvezdu i Partizana ili pak trener Sutjeske Dragutin Spasojević. U kombinaciji za dolazak na Kantridu bila je i kasnija splitska legenda Ante Biće Mladinić.

Vlastito dvorište

– Nikome se ne bih htio zamjerati, ovi ljudi sada su ti koji vode politiku kluba, no ja bih najprije išao na to što imamo u vlastitom dvorištu pa ako u njemu imamo odgovarajuće kadrove, ne bih išao na neka treća rješenja. Dobro, živio sam u tadašnjoj državi Jugoslaviji i imali smo veću mogućnost izbora. Recimo, poslije Šangulina je došao Gojko Zec, bio je tada rješenje za Rijeku. Doduše, išao sam na neke domaće varijante, ali ti treneri nisu imali hrabrosti u ono vrijeme prihvatiti mjesto trenera. Čak je bilo razgovora s Bićom Mladinićem. Došao je Zec, ali u pravilu, koristi ono što imaš u svom dvorištu. To je suština svega. Vjerujem da tu potencijala ima, toliko je mladih trenera koji su po Europi, Africi, a kreću se i ovdje. Rješenje bi se moglo naći.

U toj priči je istaknuo trofejno riječko ime Miloša Hrstića, trenutno slobodnog, bez angažmana, čovjeka koji nikada nije dobio šansu u svom gradu i u svom klubu. Španjol je pritom poivukao poveznicu između njega i Talijana Devisa Mangije, izbornika Malte, kojega očekuju na Rujevici.

– Iz one moje generacije igrača, ima ih nekoliko koji su vrsni treneri i vrsni ljudi kao naprimjer Miloš Hrstić. To što nije dobio priliku u Rijeci je za priču, za ozbiljan razgovor. U prvom redu, dobar je čovjek, bio je i pravi igrač, trofejno je ime Rijeke. Poslije je bio dobar, dokazani trener, bio je vani, prema tome, zašto ne bi mogao konkurirati za ovo trenersko mjesto? Mislim da bi mogao biti solucija, a inače, nije on jedini. Ima ih još, onih mladih.

Oglas

Ne podcjenjujući ovdašnje lokalne ligaše kalibra Grobničana, hreljinskog Naprijeda, bakarskog Borca ili Klane, svi svakako znaju ime trenera za iduću sezonu za razliku od Rijeke, za koju cinici komentiraju kako je jedina u europskim ligama započela pripreme bez trenera i samo što ga »ne traži oglasom«.

– Dobro, mislim da su ljudi zaduženi za to, malo zatečeni. Mislili su da se to može riješiti lakše nego sada, kada su ljudi preokupirani. Inače, znam tog talijanskog trenera Mangiju, koji je na Malti, viđao sam ga i puno sam čitao o njemu. Trener njegovog kalibra bi se mogao naći na ovom području. Konkretno, smatram da je Hrstić jači trener od njega, a i poznaje situaciju, zna kadrove, više je i vezan za ovaj grad, zna kako grad diše.

I Ljubo Španjol se, kao i svi ovdašnji nogometni dobronamjernici nada kako će HNK Rijeka naći zadovoljavajući izlaz iz ove pat pozicije.

– Duboko sam uvjeren da se o svemu tome ozbiljno razmišlja, jer trener je sastavni dio ekipe i on kroji sudbinu igrača. On pak treba znati gdje dolazi, koji mu igrači odlaze, koji će doći. Prema tome, vrlo je bitno da od prvog dana bude s klubom, s igračima. On živi isti život kao svi u klubu i bitan je. S obzirom na to da poznam ljude u klubu, uvjeren sam da su ozbiljni, da znaju što rade i da će ovo u najkraćem roku riješiti.