RIJEKA – Danom objave intervjua s Manuelom Paladin Šabanović, cijenjenom kostimografkinjom HNK-a Ivana pl. Zajca, koja intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca Marina Blaževića, između ostalog, proziva za mobing, zbog čega ga je svojedobno i tužila, poslali smo intendantu pitanja na koja smo zamolili odgovore te mu dali mogućnost da replicira na sve navode iz rečenog intervjua. Blažević je odgovorio, pa taj e-mailom učinjeni intervju i objavljujemo.

Zašto ste prekršili nagodbu koju ste postigli s Manuelom Paladin Šabanović oko količine njezina angažmana u Kazalištu?

– Radni procesi i financijske mogućnosti Kazališta se mijenjaju, posebno u kritičnim vremenima kao što je bila pandemija. Izvansudskom nagodbom je okončan tadašnji spor, ali nije propisano da će radne obaveze kakve je Manuela zamislila i zahtijevala ostati takvima zauvijek. Sve što sam pokušao provesti bilo je da se maksimalni broj kostimografija poveća s četiri na pet u sezoni, a obnova s dvije na tri, odnosno da se umjesto obnova predvidi i mogućnost, u tom istom opsegu, asistiranja vanjskim kostimografima. Također, predloženo je da se dvije manje kostimografije (do pet kostima) računaju kao jedna. Pogriješio sam što se o tim promjenama nisam najprije konzultirao s Manuelom. Kako je ona tijekom sezone očigledno imala dosta vremena i za rad izvan Kazališta, procijenio sam da jedan dodatni premijerni projekt i jedna obnova nisu dramatične promjene. No ona se nije složila, Kazališno vijeće nije prihvatilo moj prijedlog, te je propala namjera, jedna jedina, da ostvarimo dodatne – uštede.

Ispunjavanje »kvote«

Kako to da je bilo potrebno povećati joj obujam posla, a u pandemijskoj godini gotovo uopće nije bila angažirana?

– Nije točno da »gotovo uopće nije bila angažirana«. Tijekom 2021. kreirala je kostime za premijere Hrvatske drame »Opasne veze« i »Fahrenheit«, a angažirana je i kao autorica kostimografskog postava »Galerije Zajc«, na čemu se radilo mjesecima. Dakle, umjesto četiri realizirala je tri autorska projekta. Složit ćete se da je tri od četiri puno više od »gotovo uopće ništa«? Inače, pandemijske godine poremetile su sve planove i stjecajem okolnosti neki projekti na kojima je trebala raditi kućna kostimografkinja su odgađani ili otkazivani. Bude li sljedeća sezona konačno »normalna«, Manuela će lako ispuniti svoju »kvotu«, 4+2 umjesto 5+3.

Zašto ste bili pokrenuli otkazni postupak protiv Manuele Paladin Šabanović?

– Da ne bude zabune, riječ je o situaciji od prije nekoliko godina, koja nema veze s gore opisanim prijedlogom promjena. Nije svaki poziv na obranu, odnosno obrazloženje postupanja ujedno i priprema za otkaz. Riječ je o uobičajenoj proceduri koju vodi pravna služba. Ta procedura ima nekoliko etapa. Obaveza je svakog ravnatelja da pokrene takvu proceduru ako postoji sumnja da je riječ o kršenju ugovora ili nekih odredbi pravilnika o radu. Zar toga nema u Vašim novinama?

Izvanredna kostimografkinja

Biste li htjeli da Paladin Šabanović sama dade otkaz, je li s njom teško ili nemoguće raditi zato što se stalno nešto buni?

– Ne bih. Manuela je jedna od najkreativnijih zaposlenica u Kazalištu i izvanredna kostimografkinja. Točno, s njom nije lako surađivati, mnogima pa niti meni, to će vam potvrditi i neke krojačice, i neke kostimerke, i upravitelj Tehnike i njegova tajnica i producenti. No ako itko razumije »težinu karaktera«, onda sam to ja. Naš je odnos turbulentno teatralan. Evo, jedva dan nakon što ste objavili njezin intervju u kojem me toliko blatila da sam već nakon prve trećine teksta pomislio kako tu mora biti na djelu neki poremećaj ličnosti, naravno moje, a ne njezine, nas smo dvoje pronašli načina da relativno mirno komuniciramo i raspravimo još jednu kritičnu situaciju te pronađemo rješenje. Gotovo sam siguran da će sada neki njezini kolege to naše »primirje« interpretirati kao moj taktički zaokret pod medijskim pritiskom. No Manuela je iznimno inteligentna i pronicljiva osoba, pa sam uvjeren da neće ni pomisliti kako ja popuštam pod pritiscima, posebno onim medijskim i političkima.

Ako se dobro sjećam, grbav je bio i njezin odnos s Oliverom Frljićem, a navodno i s prethodnom intendanticom. Kazališni kuloari su živopisni ambijenti, ali ja se nemam vremena njima baviti. Nitko ne bi bio sretniji od mene kada bih svima mogao ispuniti sve želje, kada bismo imali više novaca za produkcije i kada bi sa svima bilo lako, pa i sa mnom. No moj je posao, između ostaloga, da kažem i »ne« i »nemamo« i »ne može«, kao i da – koliko je u mojoj moći – kompenziram sve ono što nemamo ili ne možemo.

Kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović / Foto MARKO GRACIN

Rad izvan kazališta

Sjećate li se razgovora s Manuelom Paladin Šabanović o njezinu zahtjevu za tromjesečnim neplaćenim dopustom i za rad izvan HNK-a Ivana pl. Zajca? Sjećate li se da ste joj to usmeno odobrili, ali i da ste potpisali papir s dozvolom? Možete li odgovoriti na pitanje gdje se fizički nalazi papir koji ste s tim odobrenjem potpisali, s obzirom na to da ga je ona imala u rukama, ali ga nikada nije dobila?

– Doista se ne sjećam tog razgovora i pojma nemam što je bilo s tim jednim »papirom«. U Kazalištu radi preko 300 zaposlenica i zaposlenika. Sjećam se da je bilo problema s nekom Manuelinom suglasnosti, no zar Vi doista mislite da ja mogu pamtiti svaku od preko tisuću molbi za radom izvan kazališta koje sam potpisao otkad sam postao intendantom? Ima dana kada dobijem deset i više takvih molbi na potpis. Mogu razumjeti da svaka pojedinka ili pojedinac svoj problem ili situaciju ili molbu doživljava kao moj prioritet. No ako ste ikada upravljali s barem dvoje zaposlenika u najmanjoj mogućoj radnoj zajednici, znate da je jedna od vaših najvećih upravljačkih vrlina sposobnost da odredite prioritete u interesu funkcioniranja cjeline te zajednice, a ne pojedinca. Naravno, to ujedno znači da vas svaki fragilniji, ali i »kreativniji« pojedinac ili pojedinka, ako im niste posvetili onoliko pažnje koliko oni misle da ste trebali, ili ste na neke njihove molbe ili namjere odgovorili s »ne« ili »nema«, može optužiti da baš njih zanemarujete, dok neke druge »privilegirate«, da ste povrijedili njihovo dostojanstvo, da imate »dvostruke kriterije«, pa i da ste pokvareni monstrum, kakvim me se u posljednje vrijeme oslikava naročito u Vašim novinama.

O mobingu

Što mislite o tome da ona vaše ponašanje prema njoj doživljava kao mobing?

– Pa čujte, i neki od onih s kojima ona surađuje u Kazalištu također doživljavaju njezino ponašanje kao svojevrsni mobing. Gotovo da nije bilo Manuelinog projekta povodom kojeg nisu izbijale razne »krize«. Ona ih interpretira kao da joj netko, naravno ja ili oni s kojima nije u dobrim odnosima, »podmeće«, da iza sve te »opstrukcije« stoje neke skrivene namjere ili čak prava »urota«. Ja tvrdim da ih nema, baš nikakvih, a posebno ne onih koje bi vodile prema njezinom odlasku iz Kazališta i zapošljavanju druge kostimografkinje, kako ona tvrdi. Uostalom, ta izvansudska Nagodba je s Manuelom i njezinom odvjetnicom lako dogovorena. Čim su usuglašene odredbe o opsegu i opisu poslova, odjednom su zaboravljene optužbe o »uznemiravanju« i »povredi dostojanstva«. A i zar nije barem malo čudno da se tom Nagodbom reguliralo, jer je tako zatraženo, i da se radno mjesto Manuele Paladin Šabanović iz organizacijske jedinice Tehnike preseli u – Ured intendanta?!

Jasno mi je pritom da će većina Vaših čitatelja povjerovati njoj i Vama, a ne meni. Biti ravnatelj, odnosno intendant uvijek znači biti najprije – kriv. Kriv si već zato što si iskazao ideju i volju da upravljaš nekim sustavom, primjerice javnom ustanovom, jer se uz tvoju volju i ideje odmah privezuju moć i korist, a ne odgovornost i znanje koje odlučiš uložiti u javnu službu. Naravno, dokle god »služiš« partikularnim interesima pojedinaca – do tada si barem dovoljno dobar. Čim na nečije prohtjeve odgovoriš da je »dosta«, dakle »ne« i »ne može«, postaješ neprijatelj.

Evo, prije dva tjedna osvanula je fotografija s press-konferencije lokalne političke stranke na kojoj se uslikalo dvadesetak nezadovoljnih zaposlenica i zaposlenika, od preko 300. Za svaku i svakoga, imenom i prezimenom, mogu Vam objasniti što su tražili, a nisu dobili, ili što smatraju da im pripada, a ja to ne mislim, ili to ne misle njihovi ravnatelji ili ravnateljice. Moj posao nije da udovoljavam partikularnim prohtjevima pojedinki i pojedinaca. Moj je posao da vodim Kazalište koje realizira umjetnički program za našu publiku.

Zar Vam nije nimalo čudno da unatoč svim »užasima« u »Zajcu« o kojima revno pišete već mjesecima, mi ipak odlazimo na 25 gostovanja u manje od dva mjeseca, od Splita do Savonlinne u Finskoj? Zar Vam nije nimalo čudno da se na press-konferenciji lokalne političke stranke pojavljuje prvakinja Baleta koja je valjda »nezadovoljna« time što se na audiciju za slobodna mjesta u Baletu prijavljuje preko 500 kandidatkinja i kandidata iz cijeloga svijeta? Čega li se ona boji? Zar nije čudno da se na istom političkom zboru pojavi i prvakinja Opere koja teško podnosi čak i rijetke zgode kada se na pozornici ili u podjeli uloge nađe s Dianom Haller?

Usput, za one koji ne znaju, Diana Haller nije »strankinja« unatoč naizgled »stranom« prezimenu. Zapravo, uz Kristinu Kolar, Diana Haller je najuspješnija Riječanka u opernom svijetu, pa se nadam da neće završiti na nekoj »listi za odstrel« koju sastavljaju PGS i Dražen Mikulić.

Taj će glumac, samo čekam, uz gore spomenute prvakinje, vjerojatno i sam dobiti svoju duplericu u Novome listu, kako bi objasnio zašto ga gotovo uopće nema u premijernim produkcijama, i pritom za sve okrivio ravnateljicu Renatu Carolu Gaticu i mene, a Vi ćete onda tek naknadno pitati nas dvoje što o svemu mislimo, nakon što smo već pokopani tim blatom. No koga će do tada uopće zanimati kako taj isti glumac već godinama verbalno terorizira ravnateljicu Hrvatske drame, a ja se crvenim od srama kad ponekad stupi na pozornicu jednog nacionalnog kazališta pa se izgubi već u logici i intonaciji rečenice koja ima više od jedne imenice i glagola.