RIJEKA Prodaje se Modra lasta, jedrilica rađena za legendarnog Jožu Horvata i jedno od njegovih putovanja oko svijeta. Brod s dva jarbola izgrađen je 1973. godine u brodogradilištu Greben u Veloj Luci.

Težine je 20 tona, dužine preko svega 17 metara, širine 5 metara, a gaza 3 metra. Oglas je objavljen na Njuškalu, a jedrilica je na vezu u Rijeci Dubrovačkoj. Za one koje zanima kupovina, svi detalji o brodu i opremi dostupni su OVDJE.

Joža Horvat hrvatski je književnik, suvremeni klasik. Ostat će zapamćen i kao prvi Hrvat koji je, uz suprugu Renatu, sina Marka te Vladimira Hrlića, oplovio svijet na sportskom jedrenjaku.

Njegovo svjetski najpoznatije djelo je putopis Besa – brodski dnevnik, nastao na temelju zapisa s putovanja jedrenjakom Besa oko svijeta.

Veći i komotniji od Bese

Modra lasta bio je Horvatov novi brod, veći i komotniji od Bese, s tri kabine za spavanje i malim prostorom za kupaonicu. Godine 1973. isplovili su iz Splita. Na bordu su bili Joža, supruga Renata, sin Marko i njegov prijatelj Boris Radovan te glumac Joja Antolić

– Plan nam je bio da idemo preko Atlantika, pa na Panamu, zatim dole na Čile odakle bismo se vratili na Tahiti i neko vrijeme bili na tom području. To su prekrasni otoci i prekrasni ljudi. Tamo su nas jako srdačno dočekivali, bili su sretni da ih je posjetio neki veći jedrenjak, ispričala je Renata Horvat u intervjuu za Telegram.

To putovanje obilježile su dvije velike obiteljske tragedije za obitelj Horvat. Renata i Joža Horvat izgubili su oba sina.

Obiteljske tragedije

– Čovjeku nakon toga preostaje ili da se ubije ili da to nekako prihvati, trećeg nema. I Joža i ja smo se jako promijenili nakon toga, i psihički i fizički.

Mićo nas je htio posjetiti na Kanarskim otocima i išao je u Beograd izvaditi vizu. Tamo je s rođakinjom i njezinim društvom proveo noć u zabavi i vjerojatno išao kasno spavati. Ujutro je žurio natrag u Zagreb, mislim da ga je kod Nove Gradiške uhvatio san za volanom, izletio je s ceste. Našli su ga u polju te ga odvezli u bolnicu. Drugi dan je helikopterom prebačen u Zagreb i tu je preminuo. Prekinuli smo putovanje, vratili se kući i pokopali Miću.

Nakon nekog vremena nastavili smo put s Markom. On je završio ronilačku školu na otoku Badiji kod Korčule, imao je atest profesionalnog ronioca. Od jednog udarca u glavu imao je hematom, često se tužio da ga boli glava, ali mi tome nismo pridavali neku veću pažnju. To je moja vječna krivnja, što to nisam ozbiljno shvatila. Bili smo već doplovili do Venezuele i Marko je zaronio kako bi oslobodio mrežu s grebena. Tu je stradao. Poslije su na obdukciji u Venezueli ustanovili da mu je krenuo taj ugrušak u glavi i da nije ni bio svjestan što se događa, ispričala je.

Kad su se nakon tog tragičnog putovanja vratili kući, Joža i Renata vjerovali su da je njihov put završen. ‘Modru lastu’ darovali su srednjoj pomorskoj školi u Lošinju, ali škola je uopće nije koristila nego su je opljačkali do temelja, skinuli i odnijeli s broda sve što se moglo skinuti. Nakon dvije godine Joža im je brod oduzeo i darovao ga mornarici u Tivtu. Kad je izbio rat ‘Modra lasta’ je ostala u Crnoj Gori.