Foto: Vedran Karuza
Pet mjeseci nisam popio gutljaj alkohola, nisam jeo pizzu, burgere i slično, kaže Sanjin
povezane vijesti
Red, rad i disciplina. Ključne su to stavke koje će vjerojatno svaki uspješan sportaš istaknuti kao ključ uspjeha, a isto se odnosi i na već iskusnog fitness trenera Sanjina Crnkovića. Ovaj je Riječanin u 44. godini života postao svjetskim prvakom u bodybuildingu na Svjetskom prvenstvu organiziranom od strane IBFF-a (jedna od federacija za bodybuilding i fitness), u kategoriji Mr. Physique do 177 centimetara, u kojoj je ujedno bio jedan od najstarijih natjecatelja.
Iako je u fitnessu već više od 20 godina, tek je u listopadu prošle godine odlučio okušati se i u bodybuilding svijetu. Kako mu je uspjelo u tako kratkom razdoblju doći do vrijedne nagrade? Red, rad i disciplina, istaknut će Sanjin Crnković.
– Najveća želja mi je maknuti stigmu odricanja i žrtvovanja u fitnessu općenito. Kada mi sportaš, koji je rekreativac i ne živi od sporta, govori o žrtvi i odricanju… Oprostite, ali meni je to smiješno.
Ne radi se o žrtvi, nego disciplini. Samo se radi o tome da odlučiš kako ćeš pet puta tjedno odraditi jedan izbor. A ti izbori su precizni, nisu bljutavi i nisu dosadni. Ja sam i dalje jeo raznovrsnu prehranu, samo u toj prehrani nije bio komad mesa, salata i riža, već samo komad mesa i salata. I kada to napraviš dovoljan broj puta zaredom, navikneš se i tijelo ti onda to prati određenim izgledom, oblikom i formom.
Pet mjeseci nisam popio gutljaj alkohola, nisam jeo pizzu, burgere i slično. Ono što si inače povremeno dozvolim kada se ne pripremam za bodybuilding natjecanje. Ali od prvog mjeseca do natjecanja si to nisam nijednom dozvolio. I tijelo ti onda to prati. Najsnažniji sam sad u 44. godini nego što sam ikada bio. To je sve zbog discipline – reći će Riječanin Sanjin Crnković.
Foto: FILIP GRZINCIC
Stereotipi
Titulom svjetskog prvaka okitio se u disciplini Mr. Physique, malo drukčijoj od tradicionalnog »open bodybuildinga«.
– Stereotipi kod bodybuildinga su da se ondje natječu ogromni tipovi puni mišića, a pojavom drugih kategorija, kao što su »classic« i »physique«, jako se popularizirao nešto drukčiji bodybuilding.
U njemu se sada traži skladno tijelo sa što manje masnoće, ali nije cilj imati što više mišića, nego imati proporcije. Konkretno, u »physiqueu« se nastupa u bermudama, odnosno hlačicama do koljena, te se traži taj »beach look« i V oblik tijela. Potrebno je imati što manji struk, a da je širina u ramenima i rukama optimalna da bude ugodna oku.
Ja sam tu vidio svoju priliku jer mi već zadnjih 20 godina ljudi iz struke govore da jesam za to, ali prije svega, moja ljubav je bila usmjerena prema funkcionalnom fitnessu, znači crossfitu gdje je cilj nešto napraviti. U bodybuildingu je zapravo cilj pokazati svoj fizički izgled. To je primarna razlika.
Koliko je neobično što je Sanjin titulu prvaka osvojio gotovo kao debitant, s obzirom da se bodybuildingom bavi otprilike sedam mjeseci, toliko je čudno što je slavio ispred značajno mlađih bodybuildera.
– Godine su definitivno bitne u ovom sportu, idealne bi bile neke tridesete jer u dvadesetima natjecatelji još uvijek nemaju tzv. zrele mišiće. U četrdesetima testosteron prirodno pada i ljudima se mijenja izgled tijela.
Baza mi je u startu bila dosta dobra jer se zbog životnog stila nikada nisam opuštao. Jesam li bio iznenađen prvim mjestom? U potpunosti nisam ciljao na to zlato, izvan pameti mi je bilo. Kada sam izašao s tim mlađim dečkima na pozornicu, nisam imao nikakva očekivanja. Ja sam zapravo čekao svoju kategoriju, koja je bila na rasporedu sat vremena kasnije, a to je Master 40+ s istim parametrima, gdje je ujedno i puno manja konkurencija.
Na kraju se u njoj nisam niti mogao natjecati jer sam osvojio ovu prvu kategoriju. Kada je spiker proglasio petog, veselio sam se što sam među prvih četiri. Kada je proglasio četvrtog, mislio sam super, na postolju sam. Kada je proglasio drugog, već sam mislio da je greška, ha, ha. Onda kada je mene prozvao, to je bila baš velika sreća.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Detalji na mišiću
Vrativši se na onu početnu »red, rad i disciplina«, Sanjin kroz nekoliko mjeseci priprema nije odstupao od određenih zahtjeva ovog zahtjevnog sporta. Iako mu nije strano trenirati više puta dnevno, zbog bodybuildinga je morao izmijeniti svoje uobičajene treninge.
– Jako se razlikuju moji treninzi inače i sada, kada sam se pripremao za ovo natjecanje. Prvo što sam napravio je potražio mentorstvo jer, iako sam ja profesionalni fitness trener, u natjecateljskom bodybuildingu sam bio u potpunosti početnik. Tijelo je već bilo dosta spremno jer ionako odrađujem bodybuilding kroz moje treninge, ali sam se javio Petru Klančiru koji je jedini profesionalac u Hrvatskoj, pravi je »open bodybuilder«.
On mi je nesebično ustupio sve svoje znanje, a zahvaliti se mogu i Lariju Peruscou, koji inače radi u toj federaciji te mi je dao smjer kojim ići. Treninzi su takvi da šest puta tjedno treniramo snagu, znači pravi bodybuilding, i kako su pripreme odmicale kraju, onda se povećava kardio.
Zadnjih pet, šest tjedana sam imao 12 treninga tjedno. Bilo je dana kada bih u 6.30 ujutro imao prvi kardio, u 10 trening snage koji traje sat i pol, te u 16.30 drugi cardio. Bilo je jako naporno, praktički nije moguće naviknuti se na to ako se već time nisi bavio.
Istovremeno se ti treninzi događaju s vrlo niskim ugljikohidratima i onda sportaš ulazi u tzv. hipoglikemiju gdje si energetski dosta nisko, a odrađuješ treninge jer želiš spustiti postotak masnog tkiva na neodržive i nezdrave postotke. To je ispod sedam posto, što već danas ne stoji na meni jer je to tempirano baš za taj dan natjecanja.
I kada se postigne ta forma, zbog zdravlja se onda vratiš nekom zdravijem načinu prehrane i treningu koji je održiv. Funkcija trenera u ovom sportu? Primarna funkcija je znanje. Ako bih odradio jednu vježbu na jedan način, na primjer rameni potisak, meni je trener zadao tri varijante kako izvući najviše iz tog mišića.
U bodybuildingu se traže tzv. detalji na mišiću, separacije koje je moguće postići jedino ako se mišić izloži nekim ekstremnim naporima. S tek jednim sustavom je teško to postići. Tako da su sustavi varirali i ono što sam dobio od trenera je znanje prije svega, a zatim i podijeljenu odgovornost. Ako znam da ću jednom tjedno doći kod njega na trening, gdje će me pogledati, jednostavno nema šanse da posustanem, da dan prije pojedem neku glupost ili preskočim trening.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Supruzi se sviđaju mišići
Sanjin naglašava kako mu je od prvog dana najveća podrška supruga Eva, inače također fitness trenerica. – Kako je reagirala na moju želju za bavljenjem bodybuildingom? Tako što je rekla da joj se sviđa kad imam više mišića, ha, ha. Ona je također u fitnessu, ima svoj mali centar u Kastvu, radi osobne i online treninge. Ma kada se dogodio ovaj uspjeh, jednak je broj ljudi čestitao njoj, kao i meni. Ljudi koji se bar ponešto razumiju u to, razumiju da treba i doma trpjeti bodybuildera. Stereotip je generalno da su osobe koje se bave fitnessom narcisoidni ljudi. Ja se trudim ne biti taj, a s druge strane, važno ti je da se naspavaš, da ti obrok bude skuhan na vrijeme, itd. Svejedno, nisam prestao biti angažiran roditelj Neu i Niji, obiteljske obveze su ostale i dalje jednake, ali tu je sigurno Eva potegla više. Pomogla mi je oko svega i s prehranom te kuhanjem, a nije bilo s njene strane nikakve nervoze. Količina ljubavi je ostala ista i količina nervoze se nije povećala. Da sam prije tri, četiri mjeseca uočio kako to rastura obitelj, ja to ne bih niti radio. Jer ne radim to za novac, već prije svega za ljubav. Ako nije gušt, čemu sve to raditi. |
Važnost prehrane
Uz svakodnevne treninge jako je bitno paziti i na prehranu, kako u bodybuildingu, tako i u fitnessu te crossfitu, na što se Sanjin već i naviknuo. Bi li se jedna pizza ili hamburger primijetili na njegovu tijelu?
– U mojoj glavi da. Inače si takvo nešto dopustim, ali tijekom priprema za bodybuilding natjecanje to nisam dopustio. Ako se netko založio za mene, kao što je trener Klančir, neću ja biti taj koji će ići linijom manjeg otpora i napraviti neku pogrešku. Jedna greška se neće vidjeti, ali jedna greška vuče drugu, druga treću, i na kraju kada pitate sportaša zašto nije forma tip top, netko će priznati da je to zato što nije bio sto posto, a netko će reći: »A ne znam, ne jedem, a nakuplja mi se«.
To je pitanje i za obične ljude koji se »debljaju od zraka«. Nitko se ne deblja od zraka, a jako malo ljudi se deblja zbog hormonalnog disbalansa. Ljudi se debljaju jer jedu. A ljudi su zdraviji jer ili imaju sreće, ili slijede neke protokole. Ali malo tko je nezdrav jer, eto, nema sreće. Većina problema sa zdravljem i pretjeranom kilažom veže se za metaboličke poremećaje uzrokovane lošom prehranom i neaktivnošću.
Sanjin si u tjednu dopusti i jedan do dva slobodna dana, dok je kolovoz za njega i njegovu obitelj, koju čini supruga i fitness trenerica Eva te djeca Neo i Nia, godišnji odmor.
– Uvijek imamo slobodan dan, zapravo su često to dva dana u tjednu. A osmi mjesec se odmaramo te radimo samo online treninge, sjednemo u auto i putujemo. Ali, naravno, i onda se krećemo, plivamo, takva smo obitelj i teško je razlikovati vježbanje od nevježbanja. Nismo obitelj koja će ležati baš cijelo vrijeme.
Najveće međunarodno natjecanje u bodybuildingu je Mr. Olympia te se pobjeda na njemu smatra najvećim uspjehom u ovom sportu. Natjecatelji koji dođu do te razine mogu i dobro zaraditi od bodybuildinga.
– U ovom sportu definitivno ima zarade, pitanje je je li netko dovoljno dobar i može li doći do te razine da direktno zarađuje od sporta i sponzora. Imao sam tu sreću da su me popratila dva sponzora. Pripreme su koštale 40-ak tisuća kuna, a pola mi je pokrivano od sponzora što je golema pomoć.
Jednim dijelom su tu troškovi prehrane, pripreme, putovanja, pa sama krema, tj. boja za tijelo košta 100 eura. Onda su tu i put te smještaj, hrana je skuplja, a ja nisam htio da to bude odricanje pa sam jeo finu hranu.
Riba i meso na dnevnoj bazi, jaja iz OPG-a, a ne dućana… Nisam na toj razini da ću od ovoga direktno zarađivati, ali dečki koji na međunarodnoj razini postignu velik uspjeh, oni definitivno zarađuju od toga. Kao i u drugim sportovima gdje ljudi znaju reći da nema novaca, najčešće je problem što nisi dovoljno dobar.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sportski ciljevi
Iako je tek nekoliko mjeseci u bodybuildingu, Sanjinova ljubav prema vježbanju i fitnessu traje oko 23 godine. Fitness centar u Rijeci je otvorio 2006. godine, ali ga je 2017. i prodao kako bi se mogao vratiti svojoj primarnoj ljubavi – radu s klijentima i edukacijama.
– Oduvijek sam imao ljubav prema vježbanju, studirao sam i završio ekonomiju, a put je išao drugim smjerom. Paralelno sam počeo raditi grupne treninge, postepeno i individualne, a 2006. godine sam otvorio centar Active koji sam 11 godina kasnije prodao mojim dragim kolegama, bračnom paru Antonić. Ja ondje i dalje radim kao trener, dok edukacije radim u školi Magistra, imam nekoliko seminara i kampova godišnje.
Osvojeno prvo mjesto na jednom od svjetskih prvenstava u bodybuildingu nije kraj sportskih ciljeva za Sanjina.
– Sljedeći ciljevi? Tri puta sam već bio na natjecanju u crossfitu, European Master Throwdown u Mađarskoj, i najbolji plasman mi je dosad bilo deveto mjesto. Tamo bih se volio popeti na postolje, biti među top 3 jer je to najveće europsko natjecanje za veterane. Prijavljuje se do tisuću sudionika, ogromno je natjecanje, a tamo ću i biti najmlađi među starijima jer prelazim među starije. Ali sada, prije svega, slijedi odmor – zaključuje Sanjin Crnković.
Eva Crnković: Djeca nam doma ne traže slatkiše
Sanjin i supruga Eva roditelji su 6-godišnjeg Nea i 4-godišnje Nije, a s obzirom da su oboje fitness treneri, zdrave su navike već usadili i svojoj djeci. – Ja sam od četvrte godine u sportu, bila sam profesionalno u gimnastici te je sve nekako išlo jedno za drugim. Prehrana se kod Sanjina zadnjih nekoliko mjeseci nije previše razlikovala nego inače, tako da tu nismo imali problema. Zdrava prehrana s djecom? Mi doma nemamo kruh, ne jedemo Nutellu, a ni prije nismo djeci davali palačinke ili komad kruha s parizerom. Meni se čini da je najčešće problem što ljudi imaju jedan kuhani obrok i onda u međuvremenu se jede svašta, dok mi imamo minimum dva kuhana obroka dnevno pa djeca nisu gladna. Ne traže ništa dodatno, nema doma slatkiša, ali kada smo vani, ništa nije zabranjeno. Naravno da su oni sve probali, ne zabranjujemo čokoladu, sve je dostupno, ali ne doma. Vide što mi jedemo i pijemo, pa i sami traže rižu, brokulu, na to su jednostavno naučeni – objašnjava Eva Crnković. |
