Creski muzej lani je postavio vrijednu i organizacijski zahtjevnu izložbu liturgijskog ruha pod nazivom »Svile iz sakristije«, a tijekom prikupljanja izložaka djelatnici muzeja obišli su gotovo sve crkve na području Creskog dekanata koji obuhvaća župe od Belog na sjeveru do Stivana na središnjem dijelu otoka.

Tom su prilikom naišli na razne skulpture koje su se, u crkvama, samostanima, župnim dvorovima i sakristijama, nalazile u neprimjerenim uvjetima, stoljećima izložene vremenskim utjecajima i nametnicima. Kustosica Franka Toljanić došla je na ideju da se te skulpture prikupe, obrade i izlože.

Silan trud

– Otprilike svake godine u ovo vrijeme obećam samoj sebi da ću iduće godine organizirati jednostavniju izložbu i svaki put to obećanje prekršim. Lani su »Svile iz sakristije« bile dotad najkompliciranija izložba koju smo organizirali i kad mi je Franka Toljanić došla s idejom da bismo ove godine mogli raditi drvene skulpture, pomislila sam: Pa hajde, koliko komplicirano može biti? Ispostavilo se – jako komplicirano, ispričala je na otvorenju izložbe »Drveni sveci: polikromirana drvena skulptura Creskog dekanata«, ravnateljica Creskog muzeja Jelena Dunato, uz Franku Toljanić autorica izložbe.

Na izložbi koja je prvi objedinjeni prikaz creske sakralne kiparske baštine predstavljeno je 27 skulptura svetaca iz razdoblja od 15. do 18. stoljeća. Šest skulptura je iz fundusa muzeja, a ostale su posuđene iz creske župne crkve i Samostana sv. Frane u Cresu, te župe Beli. No, prikupljene kipove nije se moglo jednostavno prenijeti s mjesta na kojima su se do tada nalazili u muzej jer su restauratorski i konzervatorski uvjeti koje je trebalo zadovoljiti bili vrlo zahtjevni.

– Ova izložba rezultat je truda našeg muzejskog tima i velikog broja stručnjaka koji su nam nesebično pružili pomoć. Drvene skulpture su, ispostavilo se, vrlo osjetljive. I usprkos tome što se, eto, stoljećima čuvaju na svakakvim mjestima, u trenutku kad ih poželite izložiti, problemi se samo gomilaju. Konzervatorski uvjeti bili su, blago rečeno, komplicirani. Da bi se skulpture uopće dovele u stanje za izlaganje, ogromnu i hitnu pomoć pružio nam je Hrvatski restauratorski zavod, čiji su djelatnici s nama radili na terenu. Veliku pomoć dobili smo i od Instituta Ruđer Bošković, gdje je dio skulptura bio na dezinfekciji gama-zračenjem, kao i od tvrtke Dezinsekcija, koja je obavila fumigaciju preostalih skulptura, objašnjava ravnateljica Dunato.

Trud uložen u pripremu pohvalila je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek koja je osobno otvorila izložbu te tom prilikom čestitala svima uključenima u njezinu realizaciju.

– Organiziranje ovakve izložbe zahtijeva posebnu metodičnost, stručnost i odgovornost, pa bih zato željela čestitati prvo na odabiru teme, da se u ovom prostoru creskoj javnosti i posjetiteljima grada Cresa prikaže to iznimno vrijedno kulturno nasljeđe koje se čuva u crkvama i samostanima. Neka od ovih djela možemo svakodnevno vidjeti jer su izložena u crkvama, ali često se ovakve skulpture čuvaju u zatvorenim prostorima i neprimjerenim uvjetima. Ovo je prilika svima, i muzeju i Gradu, ali i vlasnicima umjetnina da promisle kako ih nakon ove izložbe na najbolji način očuvati, vjerujem do kraja restaurirati, a onda i prezentirati, rekla je ministrica, te izrazila nadu da će veliki broj, prije svega Cresana, a zatim i turista, obići izložbu na kojoj se mogu vidjeti iznimno vrijedne skulpture koje bi mogle naći svoje mjesto u kolekcijama bogatih svjetskih muzeja koji prezentiraju sakralnu baštinu.

Detaljna obrada

U Creskom muzeju ipak nisu izložene sve umjetnine koje su pronađene u crkvama na otoku. Okosnicu izložbe čini šest sakralnih drvenih skulptura koje su se nalazile u fundusu muzeja, a to su dva para svetaca, sv. Kuzma i sv. Damjan te sv. Blaž i sv. Jeronim, jedna Pietà u reljefu i sv. Juraj koji ubija zmaja.

Daljnje istraživanje obuhvatilo je sve crkve s područja Creskog dekanata, a najvrijedniji primjerci pronađeni su u creskoj župnoj crkvi i prostorima vezanim uz nju, te u Sakralnom muzeju franjevačkog samostana. Terenskim istraživanjem utvrđeno je da se vrijedne i zanimljive drvene skulpture nalaze i u Belom, Valunu, Lubenicama i Martinšćici. Sve one nisu mogle biti izložene jer su neke previše oštećene ili bi njihovo preseljenje bilo previše riskantno, a neke su bile jednostavno prevelike, kao primjerice sv. Izidor iz nekadašnje župne crkve u staroj gradskoj jezgri.

Sve skulpture, i one koje nisu mogle biti izložene u muzeju, detaljno su obrađene u katalogu koji je pripremila Franka Toljanić. Uz iscrpne opise i fotografije skulptura, katalog donosi i tekstove o umjetnosti u drvu, razvoju drvene skulpture od gotike do baroka, ali i povijesnim prilikama u Cresu od 15. do 17. stoljeća.

Zanimljive priče vezane su uz dvije skulpture koje se »nisu dale« sa svojih lokacija.

– Uspjeli smo gotovo u potpunosti ostvariti svoj naum. Kažem gotovo, jer se u muzeju nalazi 27 skulptura, a trebalo ih je biti 29. Pietà iz župne crkve odbila se preseliti. Četiri smo puta otvarali ormarić u kojem se nalazi: prvo, kad smo došli s restauratorima, nije bilo ključa pa ga nismo mogli otvoriti. Onda su nam rekli da nam ne treba ključ, da samo treba malo jače potegnuti, ali nije išlo ni tako. Treći put, kad smo došli s fotografima, našao se ključ, ormarić se otvorio i Gospa se dala fotografirati. Kad smo četvrti put došli po nju da je odvedemo na izložbu, s restauratorima i s ključem, ključ se slomio u bravi, prepričava Jelena Dunato i u šali zaključuje da je Gospa izašla iz ormarića samo za fotografiranje.

Sv. Jakov iz Valuna je 29. skulptura koja se trebala nalaziti u Creskom muzeju, ali on nije, poput Gospe, odbio otići, već ga je nekad netko čvrstim ljepilom zalijepio za kamenu konzolu u crkvi, što je opasno i štetno za skulpturu, ali su, vjerojatno, na taj način mještani željeli spriječiti da im netko ukrade omiljenog sveca.

– Veliki dio skulptura prezentiranih na ovoj izložbi bio je dio oltarnog retabla što znači da nisu stajale samostalno na oltaru nego su imale drvenu konstrukciju, bogato ukrašenu, s više pripadajućih skulptura, a nerijetko i pozlaćenu. Do današnjeg dana nije ostao sačuvan ni jedan cjeloviti retabl tako da o njihovom izgledu možemo samo nagađati. Od 15. stoljeća na dalje gotovo je svaka crkva imala oltarne retable postavljene na glavnom, a veće crkve i na bočnim oltarima, tako da, unatoč relativno velikom broju sačuvane skulpture, ovo je zapravo manji dio nekadašnje produkcije, objašnjava Toljanić, te dodaje da je za izradu polikromiranih skulptura ili retabla bilo potrebno više majstora, odnosno barem dvije radionice – jedna koja se bavila rezbarenjem drvenih dijelova i druga, slikarska radionica, koja je bojala skulpture.

Zaštitnici seljaka i stoke

Skulpture za crkve naručivali su svećenici i predstavnici crkvenih vlasti, ali i bogati plemići i laici udruženi u bratovštine koji su imali svoje crkve i o njima se brinuli. Kako se Cres od 15. stoljeća naglo razvija i bogati, tako su naručitelji imali sve veću kupovnu moć te su si mogli priuštiti djela renomiranih venecijanskih umjetnika, a iz Venecije je potekao i jedini potpisani rad na izložbi, Bogorodica s djetetom rezbara i slikara Andree da Murana. Manje su brojna djela uvezena sa sjevera, ali su zastupljena jednim iznimnim primjerkom »lijepih Madona« internacionalne gotike – Bogorodicom s djetetom iz župnog stana u Cresu. Tu su i radovi lokalnih radionica, rustikalniji i manje elegantni od importiranih djela, ali važni kao dokazi lokalne pučke pobožnosti.

– Karakterističan način oblikovanja su skulpture sjedećih kipova svetaca titulara crkve koji su prikazani u strogom stavu s desnom rukom podignutom u blagoslovu. Ovako prikazani sveci česti su u Istri i na Kvarneru, a nalazili su se većim dijelom u ruralnim crkvama i uglavnom su to bili sveci kojima je puk bio privržen, kao što su sveci zaštitnici seljaka i stoke, pomoraca, zaštitnici od raznih bolesti i slično, kaže Franka Toljanić koja je istražila i obradila svako djelo predstavljeno na izložbi.

Svaki posjetitelj moći će zaključiti kako je sakralna baština otoka Cresa iznimno bogata, ali velikim dijelom skrivena od očiju javnosti. Cilj izložbe je pružiti cjeloviti pregled drvene skulpture od 15. do 18. stoljeća, dati presjek stilskih razdoblja od gotike preko renesanse do baroka na području Creskog dekanata, a zahvaljujući trudu male ekipe Creskog muzeja, u tome se u potpunosti uspjelo.