Nacionalni muzej moderne umjetnosti

U Zagrebu izložena odabrana ostvarenja iz fotografskog opusa umjetnika Fedora Džamonje

Ante Peričić

Izložba u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti / Foto GORAN VRANIĆ

Izložba u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti / Foto GORAN VRANIĆ

Za prezentaciju dijela fotografskog opusa Fedora Džamonje ključne su izvjesne netipične autorske osobine koje su konstanta njegovog odnosa prema samom mediju i čine ga specifičnom pojavom unutar danas uobičajenog fotografskog diskursa



 


ZAGREB – U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti otvorena je izložba fotografija Fedora Džamonje koju publika ima priliku razgledati sve do 26. lipnja. Izložba prezentira odabrana ostvarenja iz fotografskog opusa našeg značajnog umjetnika, a riječ je o prizorima prirode koji ga ne prestaju zaokupljati još od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća i to prizorima prikazanim kroz cikluse »Polja lopoča«, »Trenutak u životu drveća«, »Refleksije (Na jezeru)«, »Oluje nad Valkanelom« i »Prirodo, priđi mi«.


Visoka kvaliteta produkcije


«Za prezentaciju dijela fotografskog opusa Fedora Džamonje u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti ključne su izvjesne netipične autorske osobine koje su konstanta njegovog odnosa prema samom mediju i čine ga specifičnom pojavom unutar danas uobičajenog fotografskog diskursa. Prije svega valja istaknuti da Fedorov opus nije obiman te je čak tematski svediv na tipične fotografske i likovne žanrove kao što su pejzaž i portret. Namjerno smo zaobišli onaj segment opusa s motivom očevih skulptura (Dušana Džamonje), jer je intencija izložbe predstaviti Fedorove samostalne likovne interese i njegovu stvaralačku posebnost u korpusu suvremene hrvatske fotografije. Neporecivo je, ali i nemjerljivo, koliko su odrastanje, sazrijevanje i suradnja s ocem kao jednim od vodećih inovatora u području kiparstva pridonijeli njegovom slobodnom odnosu prema fotografskom mediju i sklonosti k eksperimentu unutar izabrane stvaralačke discipline. Isto tako, za postavljanje visokog estetskog standarda vlastitog rada zaslužno je nadasve njegovo obrazovanje u području povijesti umjetnosti u Zagrebu, odnosno arhitekture i slikarstva u Londonu«, piše povjesničar umjetnosti Branko Franceschi u katalogu izložbe te dodaje kako je ono što Fedora Džamonju izdvaja među ostalim fotografima upravo visoka likovna kvaliteta njegove cjelokupne produkcije.


Povezana cjelina




Tako se, za većinu fotografa, može ustvrditi da su svoj estetski kod, pa uopće i bavljenje vizualnom umjetnošću, zasnovali na inicijalnoj fascinaciji tehnologijom fotografije ili pak predodžbom o fotografu kao karizmatičnom i modernom društvenom akteru, a tek potom umjetniku. »Za Fedora se može ustvrditi obrnuto, da je za svoj likovni senzibilitet i nagnuće naposljetku pronašao fotografiju kao medij koji mu najviše ili jedino odgovara. Najbolja potvrda ovom stavu očita je samim pogledom na fotografije čiji čisto likovni aspekti poput kompozicije ili tonskog bogatstva u dojmu uvelike pretežu nad ostalim kvalitetama koje cijenimo kod fotografije i fotografa, poput uživljaja i ekspresivnosti, umješne transpozicije značenja i interpretacije, relevantnosti ili aktualnosti motiva«.


Sama se ideja izložbe dugo kuhala, a realizirana je ove godine te, kao što je napisano, publika nema priliku vidjeti nešto novo, ali je ovo prvi put da se nekoliko ciklusa vidi odjedanput, na hrpi. »To ga čini interesantnim jer se, vjerujem, ciklusi mogu uspoređivati, iako izgledaju kao svaki za sebe, zapravo je riječ o jednoj povezanoj cjelini. Predložio sam jedan širi opus, Branko je reducirao i došli smo do formata izložbe kakav je na zidovima danas i zadovoljan sam kako je sve ispalo«, kazao je Džamonja koji i dalje stvara, a pandemija COVID-19 ga je, kao i mnoge, bacila u prostor u kojem se morao ‘koprcati sam’.


Unikatan medij


«To nas je s jedne strane natjeralo da budemo kreativni i učilo nas suočavati same sa sobom te smo mogli kritičnije promatrati naše opuse. Mislim da su pametni ljudi i dobri umjetnici to iskoristili za jedan vrlo kreativan vremenski period. E sad, malo je teško palo što se najedanput nismo mogli više družiti, a osobno sam izuzetno vezan za otvaranje izložbe i druženje s kolegama i publikom. Zato me je ovo otvorenje obradovalo«, kazuje umjetnik i dodaje kako je fotografija unikatan medij baš iz razloga što nikada do kraja niste sigurni što ste uspjeli napraviti, a fotografirati znači »skočiti i boriti se«. Tu borbu Džamonje kao umjetnika, ali i pojedinca – jednog od nas, zasigurno vrijedi pogledati jer u produktima njegova stvaralačkog interesa svatko može pronaći djeliće sebe.