RIJEKA – Prošlog tjedna u Primoštenu održan je 8. kongres Sindikata metalaca Hrvatske-Industrijski sindikat na kojem je za predsjednika ponovo izabran Siniša Kosić. Novu priliku, ovog puta na mandat od pet godina, Kosić je dobio s jednim glasom više u odnosu na drugog kandidata Antuna Štivića, regionalnog povjerenika SMH-IS za Panonsku Hrvatsku.

Kao i u većini drugih, i u ovom Sindikatu suočeni su s problemom smanjenja broja članstva. Ne tako davno, u hrvatskim »metalcima« okupljalo se više od deset tisuća članova, a danas ta brojka doseže jedva sedam tisuća što dovoljno govori o turbulencijama kroz koje je prošao metalurški sektor. Ipak, i s takvim »okljaštrenim« članstvom SMH-IS i dalje je najveći industrijski sindikat u Hrvatskoj. Novi-stari predsjednik ovog sindikata Siniša Kosić vjeruje da će do konca ove godine uspjeti povećati i ustabiliti članstvo, dok će fokus djelovanja biti usmjeren na povećanju materijalnih prava radnika, naročito u okolnostima galopirajuće inflacije.

Primjer »Đaković«

– Svjedoci smo divljanja cijena sirovina i energenata, ali u konačnici poskupio je i konačan proizvod tako da i plaće radnika moraju pratiti taj rast, naročito u onim poslovnim sredinama gdje se taj rast troškova uspješno amortizirao kroz cijenu proizvoda. U izazovnim smo vremenima i svakako da nam nije cilj dodatno otežati poslodavcu već imati partnerski odnos kroz socijalni dijalog. Zato ćemo naše sindikalne poteze prilagođavati od slučaja do slučaja jer rast plaća ne možemo osigurati u tvrtkama koje posluju s gubitkom. Međutim, treba razlučiti koji su to stvarni gubici, naročito u većim sustavima u kojima, primjerice, jedna tvrtka-kći proizvodi, a druga prodaje konačan proizvod, samim time troškovi proizvodnje padaju na prvu dok se s drugom tvrtkom pobire vrhnje, navodi Kosić.
Premda zabrinuti što s češkim strateškim ulagačem, DD Acquisition, u grupaciji »Đuro Đaković« još nisu uspjeli potpisati socijalni sporazum, Kosić smatra da se situacija u tom velikom metalurškom koncernu u Slavonskom Brodu ipak razvija u dobrom smjeru.

– Prvi dojmovi su bili dobri, imamo obećanja da ništa nije sporno, dapače, oni su spremni tu razinu materijalnih prava i povećati, ali mi bismo to htjeli na papiru kako bismo u prijelaznom razdoblju, do potpisivanja novog kolektivnog ugovora, imali određenu sigurnost da se broj radnika neće smanjivati i da će materijalna prava biti minimalno takva kakva su sada, premda će plaće u uvjetima ove inflacije trebati ići prema gore, kaže Kosić. Iskazao je i zadovoljstvo što je sindikalni apel Vladi za društvo »Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja« urodio plodom. Ta slavonskobrodska tvrtka koja se bavi projektiranjem, proizvodnjom i montažom u vlasništvu je ruske kompanije, a zbog sankcija prema Rusiji prijetio joj je prestanak rada i otkazi za gotovo tisuću zaposlenika, ali se relativno brzo uspio riješiti taj problem i tvrtka danas normalno posluje.

Da metalurški sektor, unatoč urušavanju većeg dijela brodogradnje, i dalje ima značajan potencijal smatra član Glavnog odbora SMH-IS i predsjedavajući na kongresu u Primoštenu Damir Bačinović. Posebno ga, veli, ohrabruje potvrda ravnatelja Uprave za industriju, poduzetništvo i obrt pri Ministarstvu gospodarstva Zvonimira Novaka o ulagačkom pothvatu talijanskog vlasnika u željezaru u Sisku, koji je spreman bitno transformirati samu proizvodnju u željezari čime bi se o iz tamošnjih pogona, umjesto sadašnjih poluproizvoda, ubuduće plasirali gotovi proizvodi.

Rješenje za »3.maj«

Bačinović kao uspješan primjer oživljavanja metalurške industrije navodi i primjer zagrebačke Tvornice željezničkih vozila Gredelj, koju je nakon dugog stečaja, prošle godine preuzela slovačka Tatravagonka. Prije par mjeseci u TŽV Gredelj, podsjetimo, potpisali su s austrijskom tvrtka Innofreight memorandum o razumijevanju koji bi ovoj tvornici trebao osigurati posao vrijedan dvije milijarde eura kroz narednih deset godina. Uprava Gredelja najavila je i povećanje broja zaposlenih. Trenutačno je u ovoj tvornici zaposleno oko 400 radnika, a planiraju ih zaposliti još 600.
Bačinović vjeruje da će se uspjeti pronaći rješenje i za riječki »3. maj« čija neposredna budućnost ovisi o ugovaranju još jedne započete novogradnje za kandskog naručitelja te da će se u tom, uvjetno rečeno, produžetku utakmice uspjeti riješiti pitanja negativnog temeljnog kapitala i nove vlasničke strukture što bi riječkom škveru jamčilo dugorčan opstanak.