ZAGREB  Pitanje koje je Most predložio za referendum o promjeni Ustava, konkretno članka 17., suglasno je s Ustavom, ali nije u skladu s Ustavom i zato Ustavni sud ne dopušta raspisivanje referenduma na osnovu tog pitanja. Sukus je ovo jučer objavljene nedavne odluke Ustavnog suda, pa javnost sada može analizirati i njezino obrazloženje. Kao i izdvojena mišljenja troje ustavnih sudaca koji se ne slažu s tom odlukom, a koja su od jučer također dostupna. U odluci koju je podržalo desetero članova Ustavnog suda ističe se da oni, kada je riječ o referendumskom pitanju, moraju biti naročito strogi u ustavnom nadzoru i to iz razloga što ti prijedlozi nisu prethodno »ni pripremani, ni pisani, ni provjeravani, ni korigirani, a ni raspravljeni u demokratskoj proceduri koju prolaze zakoni koje donosi Hrvatski sabor«.

Izdvojena mišljenja

– Tu proceduru, naime, obilježava neprekidni proces usuglašavanja i korigiranja teksta nacrta zakona, koji uključuje radnu skupinu eksperata kao stručnog nositelja projekta, smjernice resornog ministarstva, međuresorne razmjene stajališta o nacrtu zakona, rasprave na Vladinim tijelima, provjeru Ureda za zakonodavstvo, javnu raspravu i rasprave na matičnim i zainteresiranim odborima Hrvatskog sabora te višestranačku parlamentarnu debatu, opisuje se postupak donošenja u parlamentu jednog zakona. Kako svega toga nema u slučaju pitanja predloženog za referendum, Ustavni sud je morao svojim skrupuloznim pristupom nadomjestiti taj postupak i stoga »nije dovoljna ocjena Ustavnog suda da su ti prijedlozi ustavnopravno prihvatljivi, ili da su u suglasnosti s Ustavom odnosno da nisu u nesuglasnosti s Ustavom ili, pak, da nisu protivni Ustavu, za njih se traži da budu u skladu s Ustavom«. Dakle, ideja Mosta da se u članku 17. precizira da Sabor, osim u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države te velikih prirodnih nepogoda, pojedine slobode i prava može i u vrijeme pandemije ograničavati dvotrećinskom većinom zastupnika, suglasna je Ustavu, nije mu protivna, ali nije u skladu s Ustavom. Desetero ustavnih sudaca na čelu s predsjednikom Miroslavom Šeparovićem do tog je zaključka došlo sveobuhvatno tumačeći Ustav. Andrej Abramović je u svom izdvojenom mišljenju, koje su podržali i Lovorka Kušan i Goran Selanec, izrazio čuđenje takvom lingvističkom interpretacijom«.

– Većina pravi razliku između »biti u skladu« u odnosu na »suglasno«. Parafrazirajući citiranu misao većine, mogao bih primijetiti da je razlika neshvatljiva, a skoro i nedokučiva. Naime, u hrvatskom jeziku značenje »biti u skladu« definira se kao harmonija, suglasnost. To su sinonimi. Proizlazi da je ocjena da nešto nije u skladu s Ustavom – iako je suglasno s Ustavom – točno toliko proizvoljna koliko i nemoguća, napisao je Abramović.

Neostvariva očekivanja

Pitanje za ustavotvorni referendum nije u skladu s Ustavom, smatra Ustavni sud, zato što se njime ne bi ostvario proklamirani cilj, a taj je da Sabor za trajanja pandemije prava i slobode ograničava temeljem članka 17., a ne 16. Ustavni sud je, naime, još ranije na volju Saboru ostavio hoće li postupati po članku 17. ili 16., za koji je dovoljna obična većina zastupnika, a to se ne bi promijenilo niti da termin pandemija uđe u članak 17. Stoga su građani »svoje potpise dali motivirani očekivanjem učinaka koji se ne mogu ostvariti«, pa Sabor ne smije raspisati referendum. Lovorka Kušan i Goran Selanec, čije je izdvojeno mišljenje podržao Andrej Abramović, naglašavaju, međutim, da je većina u Ustavnom sudu, ako vjeruju da je Most doveo građane u zabludu, bila »dužna pravovremeno upozoriti javnost o (neispravnim ili čak moguće manipulativnim) radnjama koje narušavaju njihovo pravo na referendumsko izjašnjavanje«.

– Sukladno članku 89. Ustavnog zakona taj cilj se mogao ostvariti jednostavnom radnjom kao što je obično priopćenje za javnost, što je primjerice bio slučaj kada je Ustavni sud priopćenjem u obliku »Upozorenja« reagirao na uvjete održavanja ustavotvornog referenduma o braku, poučava dvoje ustavnih sudaca svoje kolege. Oni, između ostalog, tvrde da teza Ustavnog suda da su građani koji su dali svoj potpis bili »nedostatno informirani« prijeti »urušavanjem redovnog funkcioniranja oba oblika izravne demokracije koje poznaje hrvatski ustavni pravni poredak, kako postupka referendumskih izbora tako i postupka izbora za predstavnička tijela na državnoj razini odnosno razini lokalne/regionalne samouprave«.