I što sad? Predsjednik je još jednom brutalno napao premijera, cijelu Vladu, a posvađao se i sa švedskim parlamentarcem. Ono što je najgore u cijeloj priči, jest to da ono osnovno što govori Milanović, ali ono zaista osnovno, ima smisla. Kolikogod Hrvatska bila mala i slaba zemlja, i u vojnom i u političkom i u gospodarskom smislu, ona ipak jest punopravna članica EU-a. I ona mora biti sebična kada je u pitanju zaštita njenih interesa. Nije Švedska nikakva sveta krava da se nekom njenom europarlamentarcu ne bi moglo odbrusiti ono što ga ide. Nije ni EU neko sveto mjesto, već prostor gdje države jedna drugu ucjenjuju i pritišću kako bi se izborile za svoje interese.

Ali opet postoji i način, i tajming kako nešto postići. Hrvatska ne može ucjenjivati cijeli NATO da ostvari svoj interes. To možda može Turska, zemlja koja ima najveću vojsku u NATO-u nakon Sjedinjenih Država. I koja ima puno važniji zemljopisni položaj, budući da drži Bospor i Dardanele, čime kontrolira ulazak i izlazak ruske flote iz Crnog mora u Mediteran i obrnuto. Ona si može dopustiti da ucjenjuje, ali na kraju krajeva ne cijeli NATO, već samo dvije zemlje koje u njega žele ući. Turska im kaže, pojedite žabu, prestanite davati utočište PKK-u, počnite nam prodavati oružje koje nam dosad niste htjeli i onda ulazite. Za očekivati je da će doći do nekakve medijacije Sjedinjenih Država koja bi urodila nekakvim kompromisom. Turska će dobiti nešto, ali ne sve što je htjela. Hrvatska bi tražila od cijelog NATO saveza da napravi nešto za nju u nekoj trećoj zemlji. Nikakvog tu kompromisa ne bi bilo. On naprosto nije moguć. Hrvatska bi bila izolirana u NATO savezu, neka vrsta crne ovce s kojom nitko ne bi želio imati posla. Postoje druge poluge u međunarodnim institucijama koje bi Hrvatska mogla koristiti da se poboljša položaj Hrvata u BiH. Ali bez obzira na to, Hrvatska će imati priliku da progura poboljšanje položaja BiH Hrvata. Proširenje NATO-a s Finskom i Švedskom to naprosto nije. Pa ako treba i veto na neke zaključke i dokumente EU-a. To je radila Grčka Sjevernoj Makedoniji, pa onda Bugarska, a na kraju krajeva, to je radila i Slovenija nama. Mada opet, i Makedonija i Hrvatska su iskreno željele ući u EU. S BiH to baš i nije slučaj.

Dobar dio srpskog i bošnjačkog političkog establišmenta u BiH haje za ulazak njihove zemlje u EU kao za lanjski snijeg. Naprosto ih baš briga. Priča o nužnosti približavanja BiH europskim integracijama ionako je samo finta za njihove birače. Oni, naime, žele da njihova zemlja uđe u EU ako ništa drugo da mogu otići raditi u Njemačku. Ali opet i tamo ima razboritih ljudi, ne previše, ali ih ima. Ali u BiH je stanje kakvo jest. Politička klasa u susjednoj državi najgora je od svih sedam država nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Prije će Kosovo postati član EU-a nego BiH. I zato Hrvatska, budući da nije neka velika sila, mora pokušati djelovati u BiH što suptilnije može. Mada, i tada je pitanje bi li se nešto napravilo. BiH ionako na okupu drži međunarodna zajednica kojoj je tamo to jedini uspjeh. Nešto više od toga ne može ni ona.

Ali ostaje ovdje otvoreno još jedno pitanje. A to je – kako će ova zemlja funkcionirati u sljedeće dvije godine. Barem su dvije godine još do parlamentarnih izbora. A ovako dalje ne ide. Ispada da će se prije pomiriti Zelenski i Putin nego što će za zajednički stol sjesti Plenković i Milanović. Odgovornost je tu, ma što govorili njegovi politički i medijski pristaše, na Milanoviću. On je prvi u javni govor unio jezik uvreda, omalovažavanja i napada na članove obitelji. I brutalnih verbalnih obračuna na granici političkog cipelarenja s političkim protivnicima. Tražiti od njega da to prizna, da povuče prvi korak unatrag – ne mora nužno u političkom, tu zna i biti u pravu, već u ljudskom i društvenom smislu – nemoguće je očekivati. On će ovako nastavit sljedeće nešto manje od tri godine, koliko mu je ostalo do kraja prvog mandata. Gotovo da čovjek zamoli Erdogana koji pokušava pomiriti Rusiju i Ukrajinu i posreduje između njih, navodno je zaslužan i za to da su ukrajinski vojnici barem iz Azovstala izašli živi, da to pokuša napraviti i u Hrvatskoj. Ovo je otišlo predaleko.