Prije stanovita vremena našao sam se u nevelikom društvu sportskih ribolovaca. Kad razmislim, koliko sam imao takvih druženja. Tema za razgovor nikada ne manjka, a uglavnom se svode na ribe i ribolov, more i život u moru. Pa se sada povela zanimljiva rasprava. Tko zna kako je krenulo, i o čemu, pa smo došli na plavu i bijelu ribu.

Nije mi prvi put što sam se »zapleo« u raspravu o toj temi. Koja je riba plava, a koja nije..? Za bijelu ništa nije sporno. U središtu problema našao se šarun. Za većinu nazočnih on je plava riba, nema tu ništa spornoga. Bio sam jedini koji se našao na suprotnoj strani. Kao i uvijek u sličnim prigodama, neki su »mudro šutjeli«!

– Nema nikakve dvojbe, šarun je plava riba, pogledaj mu samo boju tijela, uvjeravao me jedan od sugovornika sa suprotnim stavom.

– Boja nije sporna, ali šarun nije plava riba, uporno sam ponavljao.

– Pa nećeš valjda reći da je bijela, postavljeno mi je novo pitanje.

– Nije bijela, ali nije ni plava, uporno sam ponavljao. Šarun je nešto između plave i bijele ribe. Još sam dodao, da budem uvjerljiviji, da u istu kategoriju spadaju gof i lica. Ništa nije pomoglo, nikoga nisam uvjerio u svoje stavove. Još mi je netko dobacio:

– Čudim se tebi, poznaješ ribe, kako ti pada na pamet tvrditi da šarun nije plava riba. Pogledaj ga samo kako izgleda.

Nema jasne definicije

Da se razumijemo, nije to moj proizvoljni stav, želja za kontriranjem svima ostalima. Davno sam to slušao od jednog našeg istaknutog znanstvenika. Prošlo je vrijeme, pomislio sam: možda sam ga pogrešno shvatio, možda nisam u pravu… Iako sam tvrdoglav, poput svih koji imaju otočne korijene, nikada nisam bio uporan i tvrdio da je točno i istinito baš ono što ja govorim. Zato sam se, ponovo, obratio čovjeku od struke i znanosti.

Taj je naš sugrađanin Marcelo Kovačić iz riječkog Prirodoslovnog muzeja. Da ne navodim sve njegove reference, spominjem da u muzeju ima zvanje muzejskog savjetnika, da je predavač na studiju fizike Sveučilišta u Rijeci u zvanju izvanrednog profesora, da je objavio stotinjak znanstvenih radova, kao autor ili koautor, te nekoliko knjiga. Posebno je značajno istaknuti da je opisao tridesetak novih vrsta riba. Također, koautor je knjige »Ihtiofauna Jadranskoga mora«, opsežnog znanstvenog djela koje obrađuje sve ribe našeg Jadranskog mora.

Obratio sam se Marcelu s istim pitanjem: je li šarun plava riba? Objasnio sam mu i sve ono što sam naveo u ovom tekstu. Dodao sam da mi je jasno da podjela na plavu i bijelu ribu nije stručna, još manje znanstvena, da je tako uvriježeno u narodu i među ribarima.

Marcelo Kovačić kratko je odgovorio, njegovu mail poruku objavljujem u cijelosti: »Da, to plava i bijela riba kao da je na osjećaj, nema jasne definicije, nije strogo ekološki po staništima, niti po izgledu, možda najviše gastronomski. Meni bi šaruni, unatoč izgledu i staništu, bili bijela riba, po okusu i po srodstvu, pripadajući porodici Crangidae s npr. licom i gofom.«

Ne treba dalje komentirati. Jasno mi je, bit će i dalje suprotstavljenih mišljenja o šarunu, neki će tvrditi da je plava riba, drugi da nije. I svatko će imati valjanih argumenata za svoje stavove. Neka svatko od nas ostane i dalje pri svom uvjerenju!

Tri jadranska šaruna

Važnije je još jednom pažljivo pročitati što piše cijenjeni znanstvenik. On ne piše šarun, nego šaruni! U Jadranskom moru žive tri šaruna. Znao sam za dva, a iz spomenute knjige, što ju je Kovačić napisao s Jakovom Dulčićem iz Splita, saznao sam i za trećeg. To su: mediteranski šarun, šarun golemi i šarun atlantski. U našem moru učestaliji su mediteranski i atlantski šarun, dok je golemi rijedak i uglavnom se zadržava u južnom Jadranu.

Oblikom tijela šaruni su slični, gotovo identični. Tijelo im je duguljasto, bočno spljošteno, sa šiljastom glavom i tankim korijenom repa. Uzduž čitava tijela posebno je izražena bočna pruga koja izgleda kao nazubljena jer je pokrivena ljuskastim štitićima, oštrima poput trnja.

Ima veliku glavu i na njoj velike oči te oštro nazubljenu čeljust. I bojom tijela su slični. Šarunima koje poznajemo boja je blijedomodrozelenkasta, sa znatno svjetlijim donjim dijelom te sitnom tamnom mrljom na kraju škržnog zaklopca. Šaruni su, ponavljamo, pelagijske ribe. Ponekad ih je moguće naći ispod same površine, a isto tako spuštaju se duboko, prema dnu do 600 metara.

Zakonska definicija

Naš zakonodavac šarune također svrstava među plavu ribu. U Pravilniku o ribolovnim mogućnostima u gospodarskom ribolovu na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom, što je donesen u veljači ove godine, pod malom plavom ribom definirane su sljedeće vrste: iglica, inćun, papalina, lokarda (plavica), skuša (škombar), srdela, srdela golema) i šaruni. Nije to prvi put. I u ranije donesenim podzakonskim dokumentima koji su regulirali istu vrstu ribolova definicija je bila identična.

Navedeni pravilnik, spomenimo i to, dalje definira sitnu plavu ribu, a to su inćun i srdela. Nije mi jasno zašto u tom društvu nije i papalina. I ona je sitna! Ostale vrste male plave ribe ipak su veće, uključujući i šaruna. Sve tri vrste šaruna koji žive u Jadranu mogu narasti u dužinu do 60 centimetara. Razumljivo, prosječna lovna dužina znatno im je manja i kreće se u rasponu od 10 do 30 centimetara.

Love se i za lovostaja

Pažljivi posjetitelji naših ribarnica zacijelo su zapazili da se šaruni nude i u vrijeme lovostaja za malu plavu ribu. Objašnjenje je jednostavno. Lovostaj je izraz koji se rabi u svakodnevnom govoru, u narodu i među ribarima. Zakonodavac, međutim, nije propisao lovostaj, već je u određenom razdoblju zabranio korištenje alata kojim se lovi ta riba, konkretno okružujuću mrežu plivaricu srdelaru. A šarun se može loviti raznim alatima – pridnenom povlačnom mrežom koćom, mrežom plivaricom, a u manjim količinama love se mrežama stajačicama i obalnim potegačama. Također, love se alatima sportskog i rekreacijskog ribolova – povrazom, tunjom, panulom.