ZAGREB – U šest godina, od 2015. do 2021. godine, u državni proračun slilo se oko 37 milijuna kuna što su ih naknadno morali uplatiti građani kojima je država utvrdila nesrazmjer između imovine i izvora stjecanja. Pojednostavljeno rečeno, u tim se slučajevima pokazalo da su građani u određenom razdoblju stekli imovinu koja nije imala opravdanje u prihodima što su ih prijavili državi i na njih su platili porez. U takvim slučajevima država naplaćuje »kazneni porez« od čak 60 posto za dio prihoda koji su korišteni za stjecanje imovine, primjerice nekretnine, a nisu bili prijavljeni Poreznoj upravi. Stopa od 60 posto primjenjuje se od početka prošle godine, dok je dotad bila 54 posto, a država sada može provjeravati izvore za nečiju imovinu najviše šest godina unatrag. Da je u provođenju postupka utvrđivanja nesrazmjera imovine i izvora financiranja Porezna uprava u šest godina uspjela po rješenjima koja su postala izvršna, odnosno na njih više nije bilo mogućnosti žalbe, naplatiti oko 37 milijuna kuna, otkrila je Vlada u odgovoru na pitanje saborske zastupnice Karoline Vidović Krišto. Iako i u takvim slučajevima postoji mogućnost korištenja poreznih olakšica na dio dohotka koji se naknadno oporezuje, ova brojka pokazuje da je, barem kad su u pitanju rješenja koja su izvršna, država uspjela u šest godina utvrditi manje od sto milijuna kuna razlike između vrijednosti imovine koju su građani stekli i prihoda na koje su platili porez na dohodak. Iznos poreza koji je u tih šest godina naknadno naplatila država manji je od onoga što mjesečno građanima naplati zbog prekršaja u prometu.

Iz toga bi se dalo zaključiti da su građani Hrvatske možda nedisciplinirani u prometu, ali da uglavnom uredno ispunjavaju svoje porezne obveze.

Analitički predmet

Pojašnjava u svome odgovoru Vlada i da Porezna uprava, u cilju pravilnog utvrđivanja i ispunjavanja poreznih obveza, prikuplja podatke o svim oporezivim i neoporezivim primicima fizičkih osoba (obveznika poreza na dohodak) i uspoređuje ih s podacima iz vlastite baze podataka, kao i drugim raspoloživim podacima, uključujući i podatke od nadležnih državnih tijela. Odabir obveznika za obavljanje postupaka utvrđivanja nerazmjera imovine, kažu, temelji se na analizi rizika i postojanja elemenata za provođenje postupka utvrđivanja nerazmjera između stečene imovine i njezinih izvora.

Zastupnici Vidović Krišto u pitanju Vladi nije bio prvi cilj doznati koliko je poreza na osnovi nesrazmjera imovine plaćeno, prvenstveno ju je zanimalo koliko je postupaka proveo Ured za sprječavanje pranja novca kad su u pitanju transakcije velikih gotovinskih iznosa za kupnju nekretnina, te koliki je iznos kaznenog poreza naplaćen u tim slučajevima.

No, kao i u odgovoru koji se tiče naplaćenog iznosa kaznenog poreza, tako je i u slučaju provedenih postupaka Vlada dala ukupne brojke, ne odgovarajući zapravo na pitanje koliko se slučajeva kupnje nekretnina gotovinom istraživalo i u koliko je takvih slučajeva uočen nesrazmjer. Tako kažu da je u razdoblju od 2015. do 2021. Ured otvorio 3.271 analitički predmet sa sumnjom na pranje novca i financiranje terorizma te da je 1.897 slučajeva proslijedio nadležnim tijelima, poput Ministarstva unutarnjih poslova, Porezne uprave, Državnog odvjetništva, Sigurnosno-obavještajne agencije. U 1.842 slučaja imali su sumnju na pranje novca, a u 55 slučajeva na financiranje terorizma. Uz to su u tih šest godina izdali 389 naloga bankama za blokadu sumnjivih transakcija u iznosu od 327,4 milijuna kuna.

Pranje novca

Iz Ministarstva financija dodatno su nam pojasnili da se dostavljeni statistički podaci odnose na sve slučajeve za koje su dostavljeni podaci nadležnim institucijama pod sumnjom na pranje novca ili financiranje terorizma. Na dodatni upit koliko je tih slučajeva vezano za gotovinsku kupnju nekretnina, odgovorili su da su u godišnjim izvješćima ureda dostupni podaci o tipologijama i trendovima pranja novca u Hrvatskoj, koji uključuju i slučajeve u kojima je utvrđena sumnja na prikrivanje nezakonito stečenog novca ulaganjem u nekretnine.

U tim izvješćima od 2015. do 2020. godine, jer ono za 2021. godinu još nije objavljeno, navodi se da je Ured od banaka zaprimio ukupno 147 prijava sumnjive transakcije povezane s kupnjom nekretnina. U 2020. godini bilo je 35 takvih slučajeva, što je manje od tri posto sumnjivih transakcija. Istovremeno se navodi da su u toj istoj godini bile ukupno 12.434 gotovinske transakcije pojedinačno veće od 200 tisuća kuna, a ukupne vrijednosti gotovo 4,9 milijardi kuna, za koje su nekretnine navedene kao svrha njihova obavljanja. Dakle, od 12.434 gotovinske transakcije, banke su Uredu prijavile njih 35 kao sumnjive, što je 0,28 posto. Za sve ostale građani su, prema mišljenju banaka, očito imali pokriće u svojim prihodima.