Vladana predstavlja Crnu Goru, Foto: EBU/NATHAN REINDS
Ovogodišnje izdanje Eurosonga svakako će proći u znaku protesta protiv rata u Ukrajini, što je već nagovijestilo povlačenje prvobitne ukrajinske predstavnice Aline Pash te zabrana sudjelovanja Rusiji zbog agresorskog rata.
povezane vijesti
Na prošlogodišnjem Eurosongu u Nizozemskoj pobjedu našim talijanskim susjedima donio je rock bend Maneskin koji si je istovremeno tom pobjedom donio i svjetsku slavu, onakvu kakva i priliči jednome rock bendu. Zahvaljujući njima, Italija je domaćin 66. po redu natjecanja za najbolju pjesmu Eurovizije čiji će se prijenos emitirati HRT iz Pala Aplitour Arene u Torinu od 10. do 14. svibnja.
Prijenos Eurosonga koji se ove godine treći put, nakon Napulja 1965. i Rima 1991. godine, održava u Italiji, u Torinu, vodit će libanonsko-britanski pjevač Mika, svjetski poznata talijanska pjevačica Laura Pausini i talijanski voditelj Alessandro Cattelan.
Iako se na ovogodišnjem Eurosongu, uz povratak Crne Gore i Armenije, trebala natjecati 41 država, odlukom EBU-a iz veljače ove godine kojom se Rusiji zbog ratne invazije na Ukrajinu zabranjuje sudjelovanje na velikoj glazbenoj manifestaciji, broj sudionika se smanjio za jednu zemlju, pa će se na kraju natjecati 40 zemalja.
Poziv upomoć
Ovogodišnje izdanje Eurosonga svakako će proći u znaku protesta protiv rata u Ukrajini, što je već nagovijestilo povlačenje prvobitne ukrajinske predstavnice Aline Pash te zabrana sudjelovanja Rusiji zbog agresorskog rata.
Ukrajinski predstavnici Kalush Orchestra donose zanimljivu pjesmu »Stefania« koja bi zbog situacije u zemlji i podrške protiv rata mogla donijeti Ukrajini sjajne bodove. Pjesma je kombinacija etnozvuka, odnosno folk i rap dijelova, koja dijelom i govori o ljubavi prema majci, prema zemlji i putovima koji uvijek vode doma.
Velika je šteta što prvoizabrana predstavnica Alina neće nastupiti na Eurosongu jer njezina pjesma po kvaliteti, zvuku, poruci i emociji koju prenosi ne bi bila ništa drugo nego pobjednička, a kombinacija pjevnih dijelova i govorenih rap emotivno nabijenih dijelova (p)ostala bi eurovizijska povijest i trenutak ukrajinskog poziva upomoć ostatku Europe i svijeta.
Pažnju će svakako dobiti australski predstavnik Sheldon Riley koji je otprije poznat svjetskoj javnosti, barem onoj koja prati reality natjecanja, s autralske verzije emisije »The Voice«. Australska pjesma »Not The Same« je sama po sebi vrlo dobra, a trebala bi biti u finalu među prvih deset pjesama.
Osim upečatljivosti same pjesme koja je baladična, melankolična, »teška« tona te podsjeća na neka prošla crna vremena, svemu pridonosi i kostimografija pjevača, njegovo poluprekriveno lice nakitom mrežaste strukture i duge haljine. Iako scenografski vrlo jednostavna, australska pjesma nosi izrazito veliku emociju koja se dodatno potvrđuje samom izvedbom te kasnijim otkrivanjem lica.
Upečatljiva Konstrakta
Jedna od drukčijih ovogodišnjih pjesama je svakako i sprska pjesma latinskoga naziva »In Corpore Sano« koju izvodi srpska predstavnica Konstrakta. Iako je pjesma na latinskome, Konstrakta je izvodi na nacionalnome jeziku. Pjesma je specifična po tome što uključuje govorene dijelove i po tome što je sam nastup konceptualno (o)smišljen s određenom porukom koja implicira kakva umjetnica mora biti – zdrava – a odgovor na to kako umjetnica može održati svoje zdravlje, srpska predstavnica dat će uskoro na pozornici u Torinu.
Iako su mišljenja oko ove pjesme podijeljena, jer nekima je to bezveze, nema smisla, dok je nekima poruka koja proizlazi iz konceptualnosti nastupa i pjesme nešto posve aktualno, suvremeno i na eurovizijskoj pozornici – potrebno, sudeći po pregledima srpske pjesme na službenom Eurosong YouTube kanalu, čini se kako je Konstrakta jedan od favorita ovogodišnjeg Eurosonga.
Jedan od najupečatljivijih nastupa, vizualno i pjesmom, svakako je onaj norveškog predstavnika Subwoolfera s pjesmom zanimljiva i pamtljiva naziva koji odskače od svih ostalih – »Give That Wolf A Banana«.
Pozoronicu u Torinu ispunit će tako petero norveških pjevača/plesača u crno-žutim formalnim odjevnim kombinacijama, od kojih troje simboliziraju banane, dok njih dvoje – vukove.
Pjesma je vrlo energična, »dance«, pamtljiva, koreografija je također zanimljiva, u dijelovima aludirajuće satirična, no svakako jedna od onih pjesama, složit ćemo se, koje nikako ne mogu ostati nezapamćene i koje se naprosto ne mogu utopiti u moru drugih i sličnih, jer ova – nije slična niti jednoj drugoj.
Aktualni Talijani
Italiju, domaćina ovogodišnjeg Eurosonga, zemlju koja je uvijek slala vrlo dobre pjesme koje su ostvarile uvijek dobre plasmane, predstavlja vrlo aktualna pjesma, no potpuno drukčija od prošlogodišnje rokerske koja je protutnjala Europom i dodatno popularizirala sam žanr. Riječ je o emotivnoj baladi s jasnom porukom mira, različitosti i posvemašnje ljubavi koja je dopuštena i između osoba istoga spola, a tu poruku prenosi talijanski duo koji čine Mahmood i Blanco.
Inače, Mahmood je europskoj javnosti poznat po nastupu na Eurosongu 2019. godine i drugoplasiranome hitu »Soldi« koji je postao jedna od omiljenih pjesama s natjecanja te godine, iako je pobijedio nizozemski predstavnik Duncan Laurence s pjesmom »Arcade«.
Malta pak ove godine donosi klasičnu »feel good« pjesmu baladičnoga tona »I Am What I Am« u izvedbi Emme Muscat kakve su uobičajene na Eurosongu, no i kakve uvijek dobro prolaze, ako su kvalitetne, naravno.
Pjesma ima dobru i pozitivnu energiju, ima klasični »bridge« i back vokale koji prate vrlo dobar glavni vokal Muscat koja bi, po svemu sudeći, svako trebala dobro proći. Uostalom, Malta i inače ostvari dobar plasman na Eurosongu.
Nacionalni melos
Ovogodišnja predstavnica Cipra je Andromache s pjesmom »Ela«, a pjesmu izvodi na kombinaciji materinskog jezika i engleskoga. Pjesma pronosi kombinaciju suvremena zvuka i istočnoga melosa karakterističnoga ne samo za Cipar, već i za Grčku i neke druge zemlje, a s obzirom na to da se radi o nacionalnom melosu ili onome karakterističnome za određeno podneblje koji je uvijek vrlo prepoznatljiv i uvijek rado prihvaćen od europske eurovizijske publike, za očekivati je da će i ova pjesma dobro proći. Kako god bilo, radi se o zaista dobro pjesmi koja donosi dašak svježine na veliku eurovizijsku pozornicu.
Na tragu toga, kad govorim o prepoznatljivome melosu, isti je slučaj s albanskom pjesmom i predstavnicom Ronelom Hajati koja je jedna od apsolutnih favorita. Njezina pjesma »Sekret« koju izvodi na kombinaciji albanskoga i engleskoga svakako je upečatljiva. Pjesma ujedno nosi tugaljiv baladičan ton, recimo na samome početku i u referenu, dok u dijelovima između nosi pečat istočnjačkoga melosa, onoga koji posve asocira na Albaniju i neke zemlje oko nje. Pjesma je vrlo zanimljiva jer u dijelovima podsjeća na ukrajinsku predstavnicu i pobjednicu Ruslanu i njezinu pjesmu »Wild Dances«.
Prošlogodišnja pjesma također istočnjačkoga melosa i vrlo prepoznatljiva zvuka bila je »Mata Hari« koja je ostvarila vrlo dobar plasman, a unatoč pobjednicima, grupi Maneskin koja je apsolutno pokorila Europu, no i publiku šire nakon svoje eurovizijske pobjede, azerbajdžanska Efendi svojim uzvikom »Mata Hari« svakako je ostavila pečat na prošlogodišnjem Eurosongu, a takav bi slučaj trebao biti i ove godine s albanskom predstavnicom kojoj se predviđa vrlo dobar plasman i visoko mjesto u finalu.
Jednostavni Šveđani
Švedska koja već tradicionalno šalje dobre pjesme na Eurosong, ali i tradicionalno, bez obzira na pjesmu, protestiraju neki, ostvaruje dobar plasman, čini se da je ove godine išla na jednostavnost izvedbe koja se oslanja isključivo na vokal pjevačice Cornelie Jakobs i samu pjesmu »Hold Me Closer«, moguće po uzoru, no samo jednostavnošću, na prošlogodišnju francusku »Voila«, odnosno njezin uspjeh.
S obzirom na vrlo jaku konkurenciju švedskog nacionalnog izbora Melodifestivalen, ove je godine njihova nacionalna borba za pobjedničku pjesmu bila također tijesna, a najviše glasova publike dobila je zapravo pjesma »Bigger Than The Universe« Andersa Baggea, dok je pobjednička »Hold Me Closer« pobijedila zbog glasova žirija.
Među natjecateljima je bio i John Ludvik, predstavnik Švedske koji je 2019. godine eurovizijsku publiku osvojio pjesmom »Too Late For Love«, a ove se godine predstavio također izvrsnom pjesmom »Änglavakt« koja očigledno švedskoj javnosti nije dobro sjela. Švedska je pjesma svakako jedan od favorita i predviđa joj se vrlo dobro i visoko mjesto u finalu.