Dvanaestogodišnja ženka belgijskog ovčara, Rain, prvi potražni vatrogasni pas u Hrvatskoj, prije četiri je dana službeno umirovljena, nakon desetogodišnje službe u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Opatija. Rain je umirovljena na blagdan svetog Florijana, zaštitinika vatrogasaca, a u deset godina službe zajedno sa svojim vodičem, vatrogascem Zoranom Laslavićem, sudjelovala je u nebrojenim akcijama traganja i spašavanja, od potraga za nestalim osobama po šumama i planinama, do traganja u ruševinama nakon katastrofalnog potresa u Petrinji.

Dobrodržećoj »penzionerki« koja je otvorila vrata obuci potražnih pasa u vatrogasnim postrojbama diljem Hrvatske, u povodu prestanka aktivne službe, Hrvatska vatrogasna zajednica uručila je posebnu medalju, a dobila je i plaketu Vatrogasne zajednice Primorsko-goranske županije te cijelu vreću psećih poslastica od Grada Opatije čija je profesionalna vatrogasna postrojba, zahvaljujući Rain i Laslaviću, postavila temelje danas dobro razgranate mreže vatrogasnih potražnih pasa u cijeloj zemlji.

Rain sa svojim kolegom i vatrogascem Zoran Laslavićem, Foto: Marko Gracin

– Sad je u zasluženoj mirovini, iako ona nikad neće »priznati« da je penzionerka. Iako ima dvanaest godina, i dalje kad se približimo poligonu za vježbu, sada s njenom nasljednicom, Rain već maše repom i jedva čeka da joj dam komandu za traženje.

U akcije traganja i spašavanja više neće ići, ali ću i dalje s njom raditi jer na to je navikla i to najviše voli, uz izležavanje kod kuće, kaže Laslavić, s kojim su na fotografiranje za Novi list došli i njegova supruga Lorena, također vatrogaskinja i vodič potražnog psa Sparkyja, prvog križanca koji je položio zahtjevan ispit za vatrogasnog potražnog psa, njihova dvoipolgodišnja kći Enea te Sparky i mlada belgijska ovčarka koja će u budućim akcijama traganja zamijeniti Rain.

Foto: Marko Gracin

K-9 timovi

Rain je izvorno trebala biti kućni ljubimac, ali nakon što ju je nabavio, Laslavić je vatrogasnim zapovjednicima predložio pokretanje K-9 službe, odnosno obuke potražnih vatrogasnih pasa, u JVP-u Opatija, odnosno u Vatrogasnoj zajednici Primorsko-goranske županije, po uzoru na slične službe u vatrogasnim postrojbama u Europi i svijetu.

– Ideju sam iznio tadašnjem zapovjedniku JVP-a Opatija Mladenu Šćulcu, današnjem zapovjedniku Vatrogasne zajednice PGŽ-a, i Stanku Gaušu koji je danas predsjednik Vatrogasne zajednice PGŽ-a, a tada je bio županijski zapovjednik. Moja ideja je bila da pokrenemo obuku pasa na razini naše, opatijske postrojbe, ali nakon više razgovora oni su rekli ne. Ali ne bilo kakvo ne, nego – ne, nećemo to raditi na lokalnoj razini, krenut ćemo s tim na razini cijele države.

I tako je, na sreću, sve počelo. Iskreno, bio sam malo skeptičan hoćemo li s tim zaista krenuti ili ne, ali nakon prvog sastanka s čelništvom Hrvatske vatrogasne zajednice u Zagrebu, odlučeno je da krećemo s projektom vatrogasnih K-9 timova u Hrvatskoj. Rain je bila prvi vatrogasni pas koji je prošao obuku za traganje u ruševinama, u prirodi, u lavinama i tako redom.

Od nje i s njom su učili brojni današnji izvrsni vodiči i potražni psi pa zahvaljujući razumijevanju naših zapovjednika i cijele vatrogasne zajednice, danas u Hrvatskoj imamo dvadeset i tri aktivna tima vatrogasnih potražnih pasa i vodiča, od istočne Slavonije do dubrovačkog područja, što je velik uspjeh i velika pomoć u stvarnim akcijama, posebno prilikom velikih prirodnih katastrofa poput potresa u Petrinji, kad su naši psi odradili zaista velik i odličan posao, kaže Laslavić.

Rain s nasljednicom Hydrom, Foto: Privatna arhiva

Nebrojene potrage

A tijekom deset godina službe Rain je odradila bezbrojne potrage, od kojih je najviše bilo onih za nestalim osobama u prirodi.
– Bila je zaista na puno intervencija. Traženju nestalih u prirodi u našoj i u drugim županijama.

Prva intervencija u kojoj je sudjelovala bila je potraga za, na kraju se pokazalo, tragično preminulom Antonijom Bilić. Rain je tada bila još praktički štene i bili smo na putu za Dalmaciju kamo smo išli na vježbu u sklopu obuke, ali smo bili preusmjereni u dvodnevnu potragu za nestalom Antonijom. Na žalost, znamo kako je taj slučaj završio, ali kasnije smo sudjelovali u zaista velikom broju potraga za nestalim osobama, kaže Laslavić.

Vatrogasni potražni psi i vodiči konstantno se obučavaju i pripremaju za stvarne akcije, pa su tako Rain i njen vodič prošli i brojne tečajeve i ispite, pri čemu je važno naglasiti da potražni timovi vatrogasnih pasa svake godine iznova moraju polagati ispite kako bi obnovili certifikat. I samo smo prisustvovali tim ispitima u centru za obuku vatrogasaca u Šapjanama pa znamo o kako je zahtjevnim testiranjima riječ.

– Bili smo na brojnim tečajevima, ispitima i vježbama po cijeloj Hrvatskoj i Europi, Rain je sudjelovala u velikim zajedničkim vježbama u Francuskoj, Italiji, Austriji, Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj. Svugdje je pokazivala odlične rezultate, čime je odradila velik posao na promociji hrvatskog vatrogastva i naših K-9 timova.

Kroz svoj radni vijek je sudjelovala i u obuci više od trideset vatrogasnih potražnih pasa u Hrvatskoj i susjednim zemljama pa zahvaljujući njoj imamo Povjerenstvo za potražne pse unutar vatrogasne zajednice, imamo sustav licenciranja za pse i vodiče te razvijen sustav obuke.

Zahvaljujući Rain, u Šapjanama je formiran i prvi vatrogasni centar za obuku vatrogasnih K-9 timova, kaže Laslavić.

30.12.2020 Petrinja. Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Najzahtjevnije u Petrinji

Od svih nebrojenih intervencija, najzahtjevnija je bila ona nakon potresa u Petrinji, ističe, na kojoj su i vatrogasci i psi imali pune ruke i šape posla, često, na žalost, i zbog lažnih dojava o zatrpanima u ruševinama, no čak i u takvim situacijama potražni psi znatno skraćuju potrebno vrijeme da se utvrdi ima li pod ruševinama zatrpanih osoba ili ne.

– Samo deset minuta nakon potresa dobili smo poziv našeg zapovjednika da trebamo dva tima potražnih pasa i vodiča za Petrinju. Krenuli smo odmah, vatrogasac JVP-a Opatija Zoran Ravnić sa svojom Itom, Rain i ja. To je bila situacija za koju smo se deset godina školovali i pripremali, za to smo stalno vježbali, nadajući se da nikad nećemo morati ići na stvarnu intervenciju.

Stigli smo u nepoznat grad u noćnim satima, nije bilo struje ni vode, sve zalihe i opremu morali smo ponijeti sa sobom jer nismo znali što nas čeka. Išli smo s kolegama iz Rijeke i županije koji su vodili intervenciju, raspodijelili se po sektorima i krenuli. Bili smo u Petrinji pet dana, došli kući i nakon tjedan dana opet krenuli tamo.

Ti su dani bili golem stres za sve nas, kao i za pse, ali su psi pokazali zapravo, rekao bih, krunu svog školovanja i obuke koju smo dotad prolazili. Dobili smo dvije jako ružne dojave, jednu da je srušen dječji vrtić i da ima zatrpanih pod ruševinama, kao i da ima zatrpanih u jednoj pekari. Hvala Bogu, obje su bile lažne, ni na jednoj od tih lokacija nije bilo stradalih.

Važnost pasa pokazala se, međutim, i u takvim situacijama jer smo nakon svega nekoliko minuta, zahvaljujući njima, utvrdili da pod ruševinama nema nikog te smo se mogli vratiti na druge dužnosti, sanacije urušenih dimnjaka, krovova, zidova.

Morate znati da vatrogasci iz K-9 timova ne rade samo potrage sa psima, nego i sve druge poslove, kao i ostali kolege ukoliko nema potrebe za potragom. Da nismo imali pse, vjerojatno bi satima, ako ne i danima, morali iskapati te ruševine, da se uvjerimo da pod njima nema zatrpanih. I to ne samo nas dvojica, nego velik broj vatrogasaca, strojeva i opreme.

Ovako su psi taj posao odradili doslovce za tri minute. To je također njihova vrijednost, ne samo da nađu zatrpane, nego i da nam potvrde da ih nema, da možemo dalje raditi svoj posao, ne gubeći vrijeme. To je bio i najbolji dokaz da vatrogastvo treba K-9 timove koji su uvijek spremni reagirati, kaže Laslavić.

Foto: Marko Gracin

Ravnopravnost među vrstama

Odlazak Rain u mirovinu neće naškoditi K-9 timu opatijske vatrogasne postrojbe, vjerojatno najveće u Hrvatskoj, jer iza sebe ostavlja brojne nasljednike.

– Ne bojimo se za budućnost zahvaljujući podršci kolega i našeg zapovjednika Gordana Filinića. Lani smo uzeli tri nove kuje, tri sestre, a još nekoliko kolega već ranije se »zarazilo« radom s potražnim psima pa mogu reći da je opatijsko, riječko i vatrogastvo Primorsko-goranske županije primjer ne samo razumijevanja za današnje potrebe u radu, nego i za transparentnost i ravnopravnost.

I to ne samo spolova, što se najbolje vidi u našoj obitelji, nego i ravnopravnosti među vrstama jer imali vi dvije ili četiri noge, kad jednom uđete u vatrogasnu familiju, imate ekipu koja vas podržava i uvijek brine o vama.

Rain sa priznanjima koje je zaslužila