RIJEKA Ne prestaju jaki međunarodni bljeskovi riječkog rukometa. Posljednji u nizu je onaj golgetera Halila Jaganjca (23 godine), koji je u Danskoj zabio čak 12 pogodaka u remiju s tamošnjim doprvakom GOG-om, te je poslije 34:34 njegov Nexe izborio plasman na Final four Europske lige.

Nekadašnji dragulj Kozale je itekako obradovao svoje kozalske prijatelje i pritom je nastavio polustoljetni niz zapaženih međunarodnih reprezentativnih i klupskih ostvarenja imena iz riječkog rukometa. Započeo ga je Zdravko Beli Rađenović, a Alvaro Načinović, Valter Matošević, Mirza Džomba, Renato Sulić, Valner Franković, Darko Franović, Nikola Blažičko, Ivan Stevanović, Ivan Pešić i Tin Lučin, Halilov nekadašnji suigrač u Kozali, nastavili su i nastavljaju pisati ove lijepe rukometne retke za pamćenje, posljednji od kojih su upravo ovi Jaganjčevi u zemlji Hamleta.

– Bila je to velika borba – kaže radosni Halil Jaganjac u rano jutro poslije proboja u polufinale, dok se spremao za zračnu luku na povratku u Hrvatsku. – Pogotovo se to odnosi na utakmicu u Danskoj. Bila je to stvarno zahtjevna utakmica u kojoj je na koncu viđeno puno golova. Cijela naša ekipa je uistinu odradila svoj posao na maksimalnoj razini. U svemu tome puno toga govori već sama činjenica da smo poslije ovog nadmetanja u polufinalu Europske lige. Nexe je potvrdio da ima kvalitetu. Ostvarili smo najveći rezultat u povijesti kluba, to je sada nedvojbeno i poslije toga je teško kazati nešto više.

Tihi, samozatajni Halil najbolje govori tamo gdje je najvažnije, na parketu. Tako je bilo i u Danskoj gdje je radila »Haubica s Viškova« izbombardiravši dansku obranu. Košarkaški efikasan Jaganjac je svoj dvanaesti pogodak u jednoj tako zahtjevnoj međunarodnoj utakmici zabio za vodstvo Našičana 34:30. Domaćini su do kraja uspjeli remizirati. Iako je imao lavovski udio u pobjedi postigavši više od trećine golova Nexea, ne voli isticati svoje zasluge, već hvali suigrače.

Ekipni doprinos

– Moj učinak, 12 golova, je sada sve manje bitan. Recimo da je to bio takav dan i da mi se poklopilo. Ali ovo je uspjeh cijele naše ekipe, počevši od naših golmana koji su bili ovog puta na visokoj razini, te svih ostalih dečki. Da nisu bili svi takvi, od prvog do posljednjeg, ne bi se došlo do ovog uspjeha.

Njegova momčad je sigurno kontrolirala situaciju itekako uvjerena u svoje kvalitete, koje je potom demonstrirala u igri.

– Jednostavno, bili smo agresivni, nismo htjeli ići u igru sa stavom da nam je pet golova prednosti iz Našica dovoljno za prolaz, nego smo se stvarno htjeli nadigravati s njima i igrati rukomet. Pokazali smo inicijativu i uvjerili ih kako ih želimo pobijediti i pred njihovom publikom. Uostalom, to se skoro i ostvarilo. Imali smo vodstvo od četiri razlike desetak minuta prije kraja. Na koncu smo sačuvali prednost iz prve utakmice, ostvarili smo neriješen rezultat u gostima.

Odlazak s kozalskog brda u ravnu Slavoniju mu je očito bio pun pogodak, itekako je zadovoljan u rukometno ambicioznim Našicama.

Uživam u Našicama

– Meni je predivno u Nexeu – uživam. Može se to vidjeti i iz mojih igara. Osjećam se odlično. Samo da nas ozljede zaobiđu i biti ćemo još bolji.

​Halilu je ovaj doseg, kao i svakom nadarenom rukometašu, novi, dodatni poticaj k još višim i klupskim i reprezentativnim ciljevima u karijeri. Kroz ovakve i slične uspjehe rukomet mu vraća uloženi trud, pritom se sjetio i ljudi koji vode Nexe i kojima igrači ovakvim dosezima zahvaljuju na uloženim sredstvima.

– Naravno da je sve ovo motiv za daljnji rad, uvijek kada ostvariš ovakav uspjeh ne bude ti žao svih onih sati koje si proveo radeći. Tada stvarno vidiš da se trud i rad isplate, ovo sada je najbolji pokazatelj. Osjećaj poslije ovoga što smo ostvarili ne bih mijenjao ni za što drugo. Usto, drago mi je i zbog ljudi koji ulažu u klub, zbog predsjednika Ergovića i cijele obitelji Ergović, koji se toliko odriču i ulažu tolike godine u klub. Nadam se da im se to isplaćuje na najbolji mogući način. Usto mislim da smo napravili jednu općenito jako veliku stvar za cjelokupni hrvatski rukomet – rekao je Jaganjac.