RIJEKA – Nakon što je prije nekoliko dana Rimac Grupa izvijestila da talijanski fond Investindustrial ulaže više od 900 milijuna kuna u njihov razvoj, točnije u ogranak Rimac Technology koji se bavi proizvodnjom najvažnijih dijelova za elektrifikaciju vozila, jučer je objavljeno da kompanija nudi posao za 252 radnika na različitim poslovima i lokacijama.

Konkretno, Rimac Grupa na devet različitih lokacija ne samo da traži navedena 252 radnika, nego najavljuje da će uz njih do kraja godine biti otvorena radna mjesta za još 400 djelatnika. Dodamo li tome da je Rimac nedavno zaposlio oko 300 radnika, jasno je kako je širenje Rimac Grupe za hrvatske prilike, a i na globalnom planu bi se moglo komparirati, nevjerojatno. Valja podsjetiti na to da je Mate Rimac od 2009. godine, kad je startao s proizvodnjom električnih automobila i nalazio se u »vjerovali ili ne« rubrikama, danas već došao do 1.300 zaposlenika, a u novom investicijskom ciklusu prijeći će i broj od 1.500 radnika.

Konkretno, u ogranku Rimac Technology otvoreno je 146 mjesta, dok Bugatti Rimac potražuje 106 radnika. Većina njih radno će mjesto imati u Svetoj Nedjelji ili Zagrebu, javlja se nekoliko pozicija i za Osijek, desetak ih je u Splitu te Velikom Trgovišću, a otprilike pet posto od te brojke posao će dobiti u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Drugi hrvatski gradovi ne participiraju u razvoju te sve moćnije grupe. Posebno brine podatak da Rimac u ovom krugu zapošljavanja nema potrebe ni za jednim zaposlenikom iz Rijeke. Taj je podatak tim neobičniji ako se sjetimo da je svojedobno itekako pompozno bila isticana povezanost sa Sveučilištem u Rijeci koje je 2015. godine bilo instaliralo tada najmoćnije hrvatsko, i jedno od 500 najjačih na svijetu, superračunalo – Buru. Istinski je nevjerojatno da se iz te suradnje nije rodila značajnija povezanost koja bi danas urodila zapošljavanjem primjerice desetak posto zaposlenika Rimac Grupe na širem riječkom području. Kako se čini, suradnju Rijeke i Rimca Bura nije povezala, ali ju je bura – otpuhala.

Dodajmo da je talijanski Investindustrial svoja ulaganja u Hrvatsku veća od 120 milijuna eura pojasnio projekcijama koje govore da će uskoro, do 2025. godine, svako treće novo vozilo biti električno, a pet godina kasnije, 2030. godine – svako drugo. Vođeni tom logikom uistinu su ispravno investirali, no s obzirom na nepredvidivost globalnog tržišta, prodaje, ali i rada u zadnjih nekoliko godina, takve se projekcije i ne moraju ostvariti.