Foto: Damir Kundić
S dugom niskom jakih, gitarsko-plesnih, zaraznih pjesama pjevnih refrena nešto bi moralo ozbiljno krenuti u krivo da da jedan koncert u rasprodanoj dvorano ne uspije. I ne samo da je uspio, raspoloženi Škoti su uz pomoć jednako raspoložene publike priredili zabavu za pamćenje
povezane vijesti
„Primjetan je austrougarski štih ovog prekrasnog grada, nemarna gracioznost i veličanstvenost poput supermodela kojeg nakon teške noći vidite u Lidlu u trenirci i majici.“ Ovim je biranim riječima i duhovitom usporedbom sa ljepoticom u nereprezentativnom izdanju Alex Kapranos sjajno opisao Zagreb u svom prvom susretu s njim. Franz Ferdinand su prvi put u hrvatskoj metropoli nastupili na prvom INmusic festivalu 2006. na Šalati na vrhuncu svoje popularnosti nakon prva dva sjajna albuma i frontmen je usput za Guardian s te turneje pisao gastro priče i utiske o gradovima u kojima je nastupao. Iz prve rečenice vidljivo je da ga je Zagreb osvojio, a osvojio je on i sa svojim bendom Zagrepčane. Nakon 2006., Franz Ferdinand su nastupili na INmusicu još tri puta i postali svojevrsni kućni bend hvaljenog festivala.
Od zadnjeg nastupa prošlo je sedam godina (s tim da je zadnji zapravo bio kombinacija s američkim art rockerima Sparks), u međuvremenu Franz Ferdinand su doživjeli personalne promjene, već četiri godine nisu izdali album i nekako se nestali s radara popularnosti, učestalost slanja promo materijala od strane organizatora medijima ukazivalo je da prodaja karata možda i ne ide onako kao se očekivalo. Zagreb je ćudljiv, ne bi bilo prvi put da pokaže neobjašnjivu indiferentnost prema glazbenim atrakcijama. Sjetimo se, u njemu se nije skupilo dovoljno ljudi da se održi koncert Lennyja Kravitza svojevremeno, francuske legende Air na vrhuncu popularnosti nikad nisu došli do Šalate jer je prodano svega par stotina karata, Ian Brown ni s najavom da svira hitove kultnih Stone Roses nije uspio prodati dovoljno karata da održi koncert u relativno malom Boogaloou… Naposljetku, u godini kad su hladno rasprodali Wembley kapaciteta 80 tisuća ljudi, Muse su u Zagrebu su svirali pred polupraznom Malom dvoranom Doma Sportova. Istoj onoj u kojoj su se na svom prvom samostalnom koncertu u Zagrebu jučer ukazali Franz Ferdinand.
Dugi red pred dvoranom iza 20 sati ipak je ukazivao da o fijasku ne može biti riječi, a kad je petorka iz Glasgowa izašla na pozornicu točno u 21 sat kako je i rasvjeta osvijetlila do vrha napunjenu dvoranu bilo je sasvim jasno: Franz Ferdinand i Zagreb se i dalje, poslije svih tih godina i nastupa, vole jednakim intenzitetom.
Turneju bend nije poduzeo bez povoda, upravo im je izašao album najvećih hitova „Hits To The Head“ s dvije novosnimljene stvari i koncert je najavljivan kao presjek karijere kroz hitove. A kad je o hitovima riječ, i jučer u Zagrebu smo se podsjetili da vjerojatno ne postoji drugi indie rock bend koji ih je „naštancao“ toliko u posljednja dva desetljeća. S dugom niskom jakih, gitarsko-plesnih, zaraznih pjesama pjevnih refrena nešto bi moralo ozbiljno krenuti u krivo da da jedan koncert u rasprodanoj dvorano ne uspije. I ne samo da je uspio, raspoloženi Škoti su uz pomoć jednako raspoložene publike priredili zabavu za pamćenje. OK, pamtimo i bolji zvuk u tehničkom smislu razglasa u dvorani koja je zahvalnija za ozvučiti od susjedne joj Velike dvorane koja zvoni kao kupaona, ali ta mala tehnička falinga je ubrzo prekrivena užarenom atmosferom u dvorani.
Nakon kratkog lokalnog pozdrava „bok“ Kapranos i društvo otvorili su koncert s „No You Girls“, singla skinutog s trećeg albuma „Tonight: Franz Ferdinand“, a onda bacili publiku u trans jednom od svojih najpopularnijih pjesama iz rane faze „Dark Of A Matinee“. Novu stvar „Courious“ brzo zagrijana publika prihvatila je s odobravanjem, a onda došla na svoje glasnim zborskim pjevanjem u laganici „Walk Away“, po prvi put nadglasavajući Alexa Kapranosa. Već nakon nekoliko pjesama osjetilo se da je atmosfera prilično pozitivno naelektrizirana i da se bend ne štedi. Franz Ferdinand nisu skloni pomodnostima u vidu svjetlosnih efekata, pirotehnike i raskošne scenografije. Bazičan je to i prilično minimalistički rock show, samo s klasičnim reflektorima, bez zidova pojačala i video-zida iza glazbenika. Franz Ferdinand izgledaju kao bend koji i dalje praši svoj set u malom klubu, pa i na velikoj pozornici izgledaju nepatvoreno i iskreno. Uz hrpu indie himni koje su stvorili kroz godine i karizmu Alexa Kapranosa koja ne slabi, i ne trebaju im nikakvi vizualni „boosteri“.
Mala dvorana Doma sportova proključala je nakon nekih pola sata nastupa s „Do You Want To“ kad je publika ničim izazvana u glas počela ponavljati strofu „Lucky lucky, you’re so lucky“ . To je jedan od onih trenutaka kad iskusni frontman i showman kao što je Kapranos vidi da mu publika pije iz ruke i da nakon takvog klimaksa zna da može malo skrenuti i priuštiti hard core fanovima nekoliko stvari koje nisu tako očiti hitovi poput „Glimpse Of Love“ i „Stand on the Horizon“, a da atmosfera ostane užarena. Još jedan vrhunac koncerta desio se očekivano s izvođenjem njihovog prvog i (ipak) najvećeg hita do dana današnjeg „Take me Out“. Za kraj prvog dijela koncerta odsvirali su za live nastup posebno aranžiranu „Outsiders“ s atraktivnim finalom kad su se svi članovi uhvatili bubnjeva i udaraljki.
Glasno dozivanje na bis nije ima dalo puno odmora, počastili su publiku s još četiri pjesme, zadovoljno se naklonili zadovoljenoj publici i nestali u mraku. Koncert je trajao ekonomičnih sat i pol, publika je čula svih 20 pjesama s novog kompilacijskog albuma „Hits To The Head“ plus rani hit „Jacqueline“.
Franz Ferdinand su unatoč personalnim promjenama i godinama rada iza sebe, pokazali u Zagrebu da u njima ima još vatre i adrenalina, da im koncerti pred „gladnom“ publikom nisu „još jedan dan u uredu“. Nitko od oko četiri tisuće nazočnih ljudi nije sinoć imao razloga otići iz Doma sportova otići nezadovoljan. Kapranos i ekipa su isporučili sjajan rock show.