LIČ – Ovogodišnji blagdan Jurjeva bio je na području Liča svečaniji od uobičajenih blagdanskih druženja te vrste, a povod posebnom ozračju bilo je obilježavanje dva stoljeća od obnove crkve u Liču. Istina, plan je bio da se dva stoljeća od temeljne obnove obilježi još 2019. godine – kad je bilo točno 200 godina od obnove – ali je zbog objektivnih razloga (korona) to obilježavanje odgađano sve do ovogodišnje Jurjeve kad se organizacije prihvatio župnik Tomislav Zečević, a priključili se mnogi drugi.

Naravno, nazočnost vjere na području Liča daleko je dulja od dva stoljeća, rekao nam je Dražen Starčević, predsjednik Etnografske udruge »Sv. Juraj« iz Liča, istaknuvši kako je pretpostavka da je prva crkva na području Liča postojala još u 15. stoljeću: »Lič kao naseljeno mjesto u za sada poznatim dokumentima spominje se prvi put još 1364. godine, pa je logična pretpostavka da je vjera već od tog doba nazočna na ovim područjima. Od 1605. godine Lič postaje, dolaskom bunjevačkih Hrvata, stalno naseljeno mjesto. Po nekim zapisima već naredne godine u Liču je, najvjerojatnije na mjestu današnje kapelice Blažene Djevice Marije Snježne u Ličkom polju, izgrađena crkva.

U samom mjestu prva je crkva, preteča ove današnje, izgrađena 1662. godine, a 1819. godine uređena je i obnovljena te dobila svoj otprilike današnji oblik«, rekao je Starčević.
Da bi odali dužnu pažnju toj obljetnici, u Liču su proteklog vikenda priredili niz zanimljivih manifestacija. O povijesti i značaju ovog kraja u goranskim i hrvatskim okvirima najviše se moglo čuti pri predstavljanju knjige »Štokavski ikakvski govori u Gorskom kotaru« dr. sc. Mirjane Crnić Novosel, voditeljice riječkog Odjela za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Spomenuta knjiga objavljena 2019. godine na sjajan je način sublimirala posebnosti goranskih štokavskih ikavskih govora, među ostalima i govoru mještana Liča.

Dora Štimac, Mirjana Crnić Novosel, Silivija Polak Mance i Stanka Lončarić / M. KRMPOTIĆ

Štoviše, u velikoj mjeri zahvaljujući baš radu dr. sc. Crnić Novosel, bunjevačka štokavština uspješno je kandidirana kao nematerijalno kulturno dobro te dobila status nematerijalne baštine UNESCO-a, odnosno stavljena na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara ove svjetske organizacije. O tome, kao i o načinu rada na svojoj knjizi, »bunjevačkoj« povijesti ovog kraja te o sadašnjosti nadahnuto su i spontano govoril dr. Crnić Novosel, kao i prof. Silvija Polak Mance približivši nazočnima dio velikog bogatstva i tradicije bunjevačke štokavštine Liča.

Šetnja s bakljama

Hvale vrijedno predstavljanje u Domu kulture u Liču organizirala je Udruga »Dr. Franjo Rački« Fužine, čija je predsjednica prof. Stanka Lončarić pozdravila nazočne, a predstavljanje je svirkom gitare upotpunila Dora Štimac, učenica 4. razreda OŠ Ivanka Trohar iz Fužina. Nakon predstavljanja ove vrijedne knjige uslijedila je, u organizaciji Odjela za turizam Općine Fužine i DVD-a Lič, šetnja bakljama do Vicićevog mosta gdje je zapaljen tradicionalni jurjevski krijes. Krijes je ovog puta plamtio kraj Vicićevog mosta, objekta koji bi uskoro trebao postati jedno od zanimljivijih turističkih odredišta ovog kraja.

Naime, Općina Fužine krenula je u projekt obnove tog nekadašnjeg mosta i uređenja prostora uz njega koji će biti osmišljen kao svojevrsno izletište. Povijesni podaci govore nam kako je Vicićev most sagrađen 1900. godine, točnije prilikom gradnje tadašnje Vicićeve ulice. Ta je ulica bila, u stvari, tada glavna državna cesta koja je povezivala središte mjesta, Viciće od nekadašnje kuće Jose Vicića do Bukove kose, povrh Ličkog polja. Cesta je izgrađena uz trošak 17 tisuća forinti, duga je bila 13 km, a široka 3 do 4 metra. Budući da je na jednom dijelu cesta morala preći rječicu Ličanku, nužno je bilo izgraditi most koji je uskoro u narodu zaživio kao Vicićev most.

Krijes kraj Vicićeva mosta

Most je bio sagrađen od drveta instaliranog na kamene »babe« nosače, čiji su ostaci vidljivi i danas. Radove je izvodio poduzetnik Ivan Marušić iz Grižana, a za planiranje i nadzor radova zadužen je bio kraljevski nadšumar Slavoljub Tvrdonja iz Fužina. Nakon izvršenog pregleda kraljevske komisije iz Zagreba »bi predana ova cesta kolna puku za promet i izvoz drva iz šume«, piše u kronikama.

Bacanje potkove

Nakon krijesa kod Vicićevog mosta uslijedile su u subotu pastirske igre u organizaciji Etno udruge »Sv. Juraj« iz Liča. Zbog stalne prijetnje kiše ove su se godine pastirske igre svele ponajprije na natjecanje u bacanju potkove pri čemu je u konkurenciji djece najbolja bila Meri Medvidović, druga je Roberta Matijašić, a treća Marija Baričevac. I dok su u dječjoj konkurenciji sve medalje odnijele djevojčice, u kategoriji odraslih nastupili su samo muškarci, a pobjednik je iskusni Slavko Starčević Sule čije su potkove bile najpreciznije. Drugi je Dino Baričevac, a treći Oliver Radošević.

Subotnja zbivanja privedena su kraju prigodnim programom tijekom kojeg su u Domu kulture u Liču nastupili crkveni zborovi iz Liča, Lokava i Fužina, Zbor Vrelo, vokalna skupina DIM iz Delnica te tamburaši »Zrinski«, dok je u nedjelju održan tradicionalni šahovski turnir.

Nakon sedam godina ponovo kafić u Liču Svakako će se ovogodišnja Jurjeva pamtiti i po otvaranju kafića »Ris«. Naime, nakon punih sedam godina Lič iznova ima mjesto na kojem se može popiti kava i družiti ljudi, a najzaslužniji za to su članovi obitelji Šuler: »Nastojat ćemo jednom ili dva puta mjesečno osigurati živu glazbu kako bismo privukli što više ljudi. Radit ćemo svakim danom od 7 do 22 sata, a vikendom od 7 do 24 sata. U kafiću ima mjesta za pedesetak ljudi, na terasi za još tridesetak, a cijene će nam biti povoljne pa vjerujem da ćemo privući pažnju mnogih«, rekla nam je Lejla Šuler istaknuvši kako su prva dva dana rada »Risa« bila izuzetno uspješna. Prvog dana rada u kafiæ “Ris” navratile su i male lièke princeze!