Saborski zastupnik Hrvoje Zekanović u razgovoru za naš list analizira političku situaciju nakon inicijative dijela hrvatskih umirovljenih generala da predsjednik Republike Zoran Milanović pomiluje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.
Kako komentirate da je čak sedam generala potpisalo zahtjev za pomilovanjem Perkovića i Mustača?
– Moram priznati da sam iznimno iznenađen. Riječ »skandal« samo djelomično opisuje moj stav prema njihovom činu. Smiješno mi je što neki pokušavaju opravdati tu suludu odluku činjenicom da su potpisnici zahtjeva generali. Zar bi taj postupak bio bolji ili gori da je zahtjev potpisao naprimjer Milorad Pupovac ili Luka Modrić. Moramo razdvojiti dvije činjenice, jedno je doprinos potpisnika ovog suludog zahtjeva u Domovinskom ratu, na čemu im velika hvala, a drugo je katastrofalan čin kojeg se trebaju sramiti.
Koji bi bili njihovi motivi?
– Prvi sam iznio tezu kako gotovo sigurno iza ove akcije stoji dirigent Milanović. Oni su poslužili njemu i očito nekim sivim strukturama da odradi operaciju spašavanja udbaša Perkovića i Mustača. Nadam se da su samo izmanipulirani, ali postoji mogućnost i njihove osobne povezanosti s ovim udbašima.

Tehnički problem

Hoće li po vašem mišljenju Milanović pomilovati Perkovića i Mustača?
– S velikom sigurnošću mogu reći da hoće. Njemu je u cilju destabilizacija i podjele, jer jedino na takvoj politici može graditi svoj PR uličara i divljaka. Naravno, postoje i neki drugi razlozi zašto je pokrenuo ovu inicijativu koji vjerojatno nikada neće doći u javnost. Nije slučajno bio protiv izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj.
Ako to napravi, bi li trebalo razmišljati o pomilovanjima hrvatskih branitelja koji su u zatvoru zbog zločina koje su počinili tijekom Domovinskog rata?
– To mu je u ovoj specijalnoj operaciji tehnički problem, te će vjerojatno pomilovanje ove dvojice napraviti u paketu s još vjerojatno desetak drugih osuđenika kako bi kamuflirao svoj sramotan čin. Ne sumnjam da će se nakon što donese odluku praviti poštenjačina te opet uličarski vrijeđati sve od reda kako bi kamuflirao svoj sramotan postupak, a i prikrio teške osobne probleme koji ga očito jako muče.
Iz dijela vladajuće stranke dolaze izjave da postoji poveznica između njihovih branitelja i Zorana Milanovića. Što mislite o tome?
– Moguće je da se Milanović svojom prizemnom uličarskom retorikom na prvu može svidjeti nekima, jer će ponekad u svojim logoreičnim nastupima reći i koju istinu. Tako da postoji mogućnost da postoji i takva poveznica.
Kako komentirate Milanovićev mandat?
– Super je što se još nije potukao, ali nije nemoguće da će se i to uskoro dogoditi. Milanović je očito isfrustriran jednim dijelom svog odrastanja, prvenstveno mladenaštva kada je očito pod roditeljskim nadzorom boravio u nekakvom betonskom neboderu u Novom Zagrebu i nosom zalijepljenim za prozorsko staklo sjetno promatrao generaciju kako se zabavlja na ulici. U pozadini je vjerojatno na sav glas puštao »Heroj ulice« od Prljavaca. Da se slučajno koji put iskrao na ulicu, znao bi da nakon onakve retorike kojom se on služi može dobiti samo šamarčinu. Takvom retorikom se jedino služe njegovi puleni iz Mosta, a kada je Andreju Plenkoviću pao mrak na oči, onda bježe saborskim hodnicima, sjetite se Grmoje. Osobno sam sudjelovao u mnogim žestokim saborskim raspravama, ali granica ipak treba postojati, on je nema! Dakle, mandat koristi jedino da liječi vlastite frustracije i radi podjele. Predsjednik treba biti korektiv Vladi, a ovo je izmaklo kontroli. Još jednom ga pozivam neka se testira na opijate te neka nam predoči rezultate, njegovo ponašanje se ne može drukčije objasniti. Vjerujem da mu doktori mogu pomoći.
Kako komentirate da ga dio hrvatske desnice jako simpatizira zbog nekih njegovih poteza?
– On danas skuplja glasove iz svih dijelova političkog spektra, od krajnje desnice, kada opali po Plenkoviću, do krajnje ljevice, kada pokaže svoju privrženost liku i djelu Josipa Broza Tita. Ima on simpatije i kod ravnozemljaša sa svojim nikad jasnim stavovima o cijepljenju, iako se cijepio koliko je god trebalo da bude siguran, ima simpatije i kod liberala sa svojom privrženošću prema LGBT populaciji koju je zadužio Zakonom o životnom partnerstvu. Desni glasači često traže nove lidere, uvijek se očekuje kako će doći neki novi Ante Starčević, po mogućnosti na bijelom konju, i povesti Hrvatsku u svijetlu budućnost. Ne znam je li to slučaj i na ljevici budući da ne osjećam taj dio političkog spektra. Uglavnom, Milanović je uspio zavesti brojne glasače, pa tako i neke na desnici koji su očito zaboravili da je on bio i ostao SDP-ov kandidat.

Uličarska retorika

Iz nekih vaših izjava čini se da imate bliska stajališta što se tiče položaja Hrvata u BiH?
– Naravno da ćemo se oko nekih stvari složiti, međutim on sve uprska svojom uličarskom retorikom i patološkim izmišljotinama. Problem Hrvata u BiH je golem, te nema jednostavnog rješenja. Ova Vlada ulaže trud, čak mogu reći da se i Milanović nešto angažirao. Međutim, međusobne kritike po tom pitanju neće dovesti do rješenja. Jedini put je pritisak Bruxellesa, Washingtona i Ankare, dok Zagreb mora biti moderator rješavanja problema.
Iako njegovi pristaše pretjeruju u ulozi koju je Perković odigrao početkom devedesetih, on zaista jest bio jedan od važnijih ljudi hrvatske obavještajne zajednice. Kolike su po vašem mišljenju njegove zasluge za obranu Hrvatske?
– On je prije svega udbaš i čovjek koji je odgovoran za likvidacije hrvatskih emigranata! Agresija na Hrvatsku se dogodila zbog udbaša i njima sličnih, a obrnuta je teza kako su oni za nešto zaslužni. Oni su zakuhali, a ne gasili vatru. Kad im je bila dilema hoće li u Beograd ili u Zagreb, izabrali su Zagreb. Što se mene tiče, mogli su slobodno izabrati Beograd. Dakle, govoriti o zaslugama takvih likova je kao govoriti o urednoj frizuri masovnog ubojice.

Nevezano za aktualne događaje oko pomilovanja, činjenica jest da je Josip Perković početkom devedesetih odradio delikatne poslove za Hrvatsku. Zbog čega nije došlo do pomirbe hrvatske desnice s njim i drugim bivšim udbašima, barem u nekakvom elementarnom političkom smislu?
– Jednom udbaš uvijek udbaš. Ne živim u iluziji da su Hrvatsku stvarali samo ljudi iskrenih domoljubnih namjera. Kao i u svakom previranju, bilo je tu taloga koji je isplivao na površinu te su neki da bi ostvarili neku osobnu korist nabrzinu promijenili dres. Radi se o jako opasnim ljudima i strukturama koje su očito još uvijek žive. Sama ova inicijativa puštanja na slobodu Perkovića i Mustača govori koliko su te strukture zapravo premrežene i žive. Odgovarajući na ovo pitanje razmišljam hoću li i ja s ovako jasnim stavovima i razotkrivanjem ove očito postojeće strukture postati predmet interesa ovih likova, koji su bili i ostali jako opasni. Često postoje mitovi o nečijim zaslugama, i to uvijek o ljudima koji nisu vidjeli frontu i rat, a tobože su nešto pomagali. Ponovit ću, Udba je kriva za rat, a ne zaslužna za slobodnu Hrvatsku državu. Kao uvjereni desničar mogu sa snažnim stavom reći kako za najveće zločince, a to su špijuni i ubojice, nema milosti ni oprosta.

Nevidljive vještice

Je li lustracija uopće bila moguća tijekom devedesetih budući da se Hrvatska praktički odmah po uvođenju demokracije našla pod udarom velikosrpske agresije, a u borbi protiv nje sudjelovali su i bivši pripadnici komunističke političke policije?
– Lustracija je komplicirana i teška, ali je moguća. Neke zemlje istočne Europe su je uspješno provele. U Hrvatskoj, nažalost, nije provedena. Jedan od razloga je što smo do samostalnosti došli upravo kroz rat koji je u drugi plan stavio sve. Kako vrijeme prolazi, sve je manje moguća, međutim o njezinoj važnosti govori upravo ovaj slučaj.
Bili ste jedan od najvećih kritičara politike Andreja Plenkovića. Na europskim izborima 2019. vaša je lista na toj politici ostvarila jako dobar rezultat. Zbog čega ste se sada priklonili vladajućoj stranci?
– Pitanje je tendenciozno, nisam se nikome priklonio. Ni vladajućima ni tzv. oporbi. Jednostavno razmišljam svojom glavom. Zar sam trebao kao mostovci i kvazi desnica tvrditi da pandemija ne postoji, da je korona laž? Naravno da ne! Zbog svog jasnog stava, moja stranka me se odrekla. Danas svi koji nisu bili na strani znanosti, a tu od parlamentarnih stranaka prednjači Most, bauljaju bespućima politike tražeći glasove među »ravnozemljašima«. Bio sam i bit ću kritičar svakog i svake politike za koju smatram da ne valja, ali se neću libiti podržati ono što je suvislo. Nisam dio vladajuće većine, međutim, da se razumijemo, SDP, »možemost« i ostali ljevičari, ravnozemljaši te populisti nisu niti će biti moja priča.
Treba li zakonski zabraniti ustaški pozdrav »Za dom spremni«?
– Pozdrav »Za dom spremni« jedino gledam kroz kontekst Domovinskog rata i kroz mladiće koju su branili Vukovar, kroz postrojbe HSP-a, HOS. Njima na umu je bila jedino sloboda nove hrvatske države, a ne nikakav fantomski fašizam ili nacizam. Nikad u Hrvatskoj niti danas niti u Domovinskom ratu nisam vidio veličanje Mussolinija, Hitlera, svastike….na veliku žalost ljevičara. Oni bi se spasili da netko u Hrvatskoj krene veličati Mussolinija jer onda ne bi imali razloga loviti nevidljive vještice. S moje strane ćete uvijek jasno čuti ne svim totalitarnim režimima, komunizmu, fašizmu, nacizmu. Ljevičari to nikad ne bi rekli i to ne misle, tu je problem. Danas Putin traži tobožnje naciste po Ukrajini, a glavni kriterij za određivanje tko je nacist, a tko tek običan Ukrajinac bio je korištenje pozdrava »Slava Ukrajini! Slava herojima!«. Ovaj pozdrav se počeo službeno koristiti u ukrajinskoj vojsci od 2018. umjesto starog slogana iz sovjetskog doba: »Zdravo drugovi vojnici!«. Putinu je među ostalim razlozima kod ovog pozdrava sporno što ga povezuju s Ukrajinskom pobunjeničkom armijom – nacionalističkom postrojbom iz Drugog svjetskog rata. Međutim, sviđalo se to Putinu ili ne, pozdrav je postao služben u Ukrajini. Nije teško povući paralelu između Ukrajine 2022. i Hrvatske 1991., jer je Mladiću i Miloševiću pozdrav »Za dom spremni!« također jednako išao na živce, tako da su tih godina stalno u Hrvatskoj tražili i prebrojavali ustaše. Važno je napomenuti da isto kao što danas ukrajinske mladiće motivira »Slava Ukrajini!« tako je 1991. mnoge hrvatske mladiće motivirao pozdrav »Za dom spremni!«. Moj odgovor je jednostavan, još jednom hvala svima koji su s tim pozdravom na usnicama ili na ramenu, s puškom u ruci stvarali modernu hrvatsku državu u Domovinskom ratu!
Treba li penalizirati i komunističke pozdrave?
– Ako je netko pod simbolima komunizma rušio i razarao Hrvatsku u Domovinskom ratu, onda je stvar jasna. Domovinski rat je za naš narod 0 na termometru, od njega trebamo sve mjeriti.