Ljubitelji klasike, i ne samo oni, mogu uživati u jednoj posve novoj izvedbi Bachove »Toccate i fuge u d-molu«. Naime, riječki gitarist impresivnog glazbenog curriculuma s diplomom Klagenfurt Landeskonservatorium – Jazz department, Bruno Mičetić, zajedno s Cordas Quartetom snimio je spomenutu skladbu. Bio je to povod za razgovor s glazbenikom koji nam je pritom otkrio detalje o tome kako je došlo do te suradnje, koga još voli uz Bacha, te sve o snimanju spota u dvorcu Janković.

»Kuha« se puno ideja

Prvo pitanje vezano je za vaš projekt posvećen Bachu. Što vas je ponukalo da se odlučite realizirati ga?

– Već dulje vrijeme razmišljam o nekoj drukčijoj priči u svojoj karijeri od onoga što sam dosad radio, a uvijek mi je bila želja snimiti nešto povezano sa svijetom klasične glazbe. S obzirom na to da nisam klasični gitarist, jedini način da pristupim toj ideji bio je putem električne gitare. Ono što sam htio izbjeći jest to da isključivo gitara bude u prvom planu, pa smo pristupili aranžmanu na način razgovora između mene i kvarteta.

Bach mi je odmah bio prva ideja jer njegovu glazbu godinama slušam u raznim izvedbama, čujem ga stalno u rocku, a također i u jazzu, jer znamo da je sama bit jazza improvizacija, a Bach je bio upravo to – improvizator. Sve u svemu, nekako je za mene kao gitarista koji se bavi raznim žanrovima bilo prirodno da krenem u ovu priču s Bachom. Naravno da mislim snimiti cijeli album, ali nisam siguran hoće li biti posvećen samo Bachu, ili će se na albumu naći i ostali velikani iz svijeta klasične glazbe. To se još nekako sve »kuha« u mojoj glavi.

S druge strane, sviranje s gudačima je uvijek izazov jer oni imaju potpuno drugi pristup od glazbenika koji se bave »glazbom 20. stoljeća« tako da je i samo snimanje bilo jako uzbudljivo, a izazovi su upravo ono što me pokreće kao glazbenika i kao čovjeka, a s druge strane, tu je i velika odgovornost jer znamo da neki ljudi posvete cijeli svoj život proučavanju samo Bacha.

Predstavite nam Cordas Quartet s kojim ste pritom surađivali. Kako je došlo do te suradnje?

– S Cordas Quartetom surađujem već nekoliko godina. Oni su članovi orkestra HNK-a u Zagrebu, a prvi put sam s njima surađivao na koncertu u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog s bendom Keops, kad smo imali jednu akustičnu suradnju koju smo ponovili na Trsatskoj gradini godinu dana kasnije. Nekako sam predložio ideju cijeloj ekipi i oni su, naravno, bili za, a posebno bih htio zahvaliti Minji i Marti koje su tu bile zaista prava podrška. Marta je napisala aranžman, zaista prekrasan. Cordas Quartet je također surađivao i s Parnim valjkom, tako da je stvarno riječ o ozbiljnom kvartetu koji iza sebe ima velika iskustva.

Foto: Promo

Zahtjevan iskorak

Smatrate li da ćete možda na ovaj način mlađoj generaciji približiti klasičnu glazbu?

– Nadam se, klasična glazba je za mene »majka glazbe« i mislim da se svaki glazbenik kad-tad pronađe u nekom od pravaca klasične glazbe. Stvarno, volim slušati orkestre i to me ispunjava. Iako mislim da mlađe generacije doista nekako više odlaze na klasične koncerte, nego na primjer moja generacija. Mislim da bi ovakve vrste suradnje sigurno to još mogle dignuti na još višu razinu.

Recite nam nešto više o skladbi »Toccata i fuga u d-molu«: zašto ste se odlučili upravo za nju i koliko je bila zahtjevna s tehničko-glazbene strane pri izvođenju?

– »Toccata i fuga u d-molu« je jako popularna skladba u orguljaškom svijetu i jedna od stvarno najizvođenijih Bachovih kompozicija, pa mi je nekako prirodno bilo da krenem s tom skladbom. Bila je jako teška i izazovna za snimanje. Negdje oko tri mjeseca sam posvetio toj kompoziciji samo dok sam postavio prstomet na instrumentu koji sam nekoliko puta mijenjao kako bih mogao u zadanom tempu izvesti ovo djelo. Tek tada zapravo shvatiš koliko je to zahtjevan iskorak, a onda još mjesec dana probe, pa tek onda studio.

Jedva čekam koncerte

Što sve možemo očekivati od ovog projekta posvećenom Bachu?

– Nisam siguran hoće li biti samo Bach, to je upravo ono o čemu još razmišljam. U početku sam mislio snimiti nekoliko kompozitora, pa mi je netko od kolega postavio upravo to pitanje – hoće li biti samo Bach? I onda sam zastao i pomislio da bi mogao biti samo Bach, tako da – vidjet ćemo kamo će me put odvesti, prepustit ću to svojoj intuiciji i životnim vodama da vidim u kojem će me pravcu odvesti. Volim planirati stvari, ali nekad se jednostavno moraš prepustiti.

Hoćete li se možda u budućnosti posvetiti i nekom drugom autoru, recimo Mozartu, Beethovenu, Chopinu?

– Hahaha, evo, odgovor je u prijašnjem pitanju, mislim da hoću. Stvarno volim slušati Debussyja i proučavati njegove zapise, njemu u zadnje vrijeme posvećujem puno vremena. Wagner mi je isto drag. Vidjet ćemo.

Hoće li ovog ljeta publika moći uživati u vašim izvedbama Bacha u našoj regiji? Kakvi su vam planovi u pogledu nastupa?

– Ja se nadam, stvarno jedva čekam nastupiti uživo. Planovi su veliki i nadam se da će se ostvariti barem jedan mali dio, ali idemo korak po korak. Volio bih nastupiti s ovim projektom i šire, a ne samo u regiji. Volio bih jednog dana izaći pred cijeli orkestar, to je sve zahtjevno i izazovno, ali kad sam ja u pitanju, granice stvarno ne postoje. Sve me ovo jako veseli, a i reakcije koje smo dobili ovako na prvu su stvarno odlične. Jedva čekam da krenu koncerti.