RIJEKA  Porazom na gostovanju kod Lokomotive Rijeka se prošle subote praktički oprostila od svojih šampionskih ambicija. Barem za ovu sezonu. Kada stigne vrijeme analize propuštenih prilika za rezultatski iskorak u ovoj sezoni, odgovorni s Rujevice neće morati ići puno dalje od stadiona u Kranjčevićevoj koji je za njih kao uklet. Tamo je, naime, Rijeka osvojila samo četiri od dvanaest mogućih bodova na gostovanjima kod Lokomotive i Hrvatskog dragovoljca. Bolje rečeno, prosula ih je osam.

Doda li se tome poraz od Lokomotive na Rujevici sredinom listopada, postaje savršeno jasno koliko su Rijeku koštale utakmice s klubovima koji domaće utakmice igraju na stadionu u Kranjčevićevoj. Elementarna matematika tu je vrlo egzaktna. Da je Rijeka u tim utakmicama ostvarila maksimalni učinak, sada bi imala isti broj bodova kao i Dinamo, koji u srijedu igra zaostalu utakmicu 9. kola s Hajdukom na Poljudu.

Situacija bi bila sasvim solidna i bez takvog idealnog raspleta gostovanja kod Lokomotive i Hrvatskog dragovoljca. Za održavanje riječkih šampionskih ambicija na životu trebalo je u zadnjih pet kola uknjižiti dvije pobjede na stadionu u Kranjčevićevoj. Prije nešto više od pet tjedana stigao je iznenađujući poraz na gostovanju kod Hrvatskog dragovoljca (1:2), kojem je to jedina pobjeda na domaćem terenu, a prošla subota donijela identičan ishod ogleda s Lokomotivom na istom mjestu.

Golovi Luke Stojkovića i Lukasa Kačavende zakucali su sve šampionske ambicije Rijeke u crnu zemlju, pretvorivši bitku za naslov prvaka iz četveroboja u troboj. Pri tome u obzir treba uzeti činjenicu Lokomotiva već neko vrijeme zna da će na kraju prvenstva osvojiti peto ili šesto mjesto. Suvišno je podsjećati da je za Rijeku to gostovanje nosilo priliku za kakvo-takvo oživljavanje nade. Umjesto toga, stigao je četvrti poraz u zadnjih pet kola.

Razvoj događaja na terenu stadiona u Kranjčevićevoj nekom neupućenom bi sugerirao da se obje momčadi nalaze u poziciji s koje ne mogu ići ni gore ni dole. Ritam igre bio je mlak, s time da je Rijeka imala laganu terensku premoć. Međutim, tu nije bilo neke velike opasnosti po gol Lokomotive, kojoj je osamnaestogodišnji Stojković donio prednost sjajnim golom u 38. minuti.

– Mislim da smo dobro ušli u utakmicu. Kontrolirali smo razvoj događaja na terenu skoro cijelo prvo poluvrijeme. Ta inicijativa bila je malo jalova, ali ni Lokomotiva nije ništa napravila. Njihov igrač je pred kraj poluvremena stvarno fino primio loptu i zabio nam eurogol – objašnjava Domagoj Pavičić, koji je u 64. minuti zamijenio Lindona Selahija.

To mu je bio prvi nastup nakon mjesec dana prisilne pauze zbog ozljede zarađene na gostovanju kod Hrvatskog dragovoljca, a u tom trenutku semafor je već knjižio dva gola prednosti za domaću momčad. Naime, nakon pedeset sekundi igre u drugom dijelu devetnaestogodišnjeg Kačavendu visina od 174 centimetra nije spriječila da nakon kornera glavom skrene loptu u mrežu s vrha peterca.

– Krenuli smo po izjednačenje, a zatim nam najniži igrač na terenu zabije takav gol… To je neprihvatljivo i takve stvari nam se ne smiju događati. Lokomotiva nije stvorila neke izgledne prilike, a dala nam je dva gola. Pokušali smo se vratiti, ali nije išlo. Sada je jasno da više nismo kandidati za naslov prvaka jer su Dinamo i Osijek predaleko otišli – dodaje Pavičić.

Bolje rečeno, Rijeka je do kraja utakmice imala dvije velike prilike, koje su više bile plod slučajnosti nego smišljenih akcija. U 53. minuti Issah Abass je s lijevog boka centrirao u šesnaesterac, gdje je lopta pobjegla Josipu Drmiću i stigla do Roberta Murića na visini druge stative. Zagorski Robben se u nadmetanju sa dva Ivana lažnjakom oslobodio Miličevića, ali Nevistić mu je ušao u šut.

Nakon toga Rijeka je zasipala kazneni prostor Lokomotive neupotrebljivim ubacivanjima s bokova, i to je trajalo do druge od tri minute sudačke nadoknade, kada je Hrvoje Smolčić lansirao „svijeću“ u kazneni prostor suparnika, a Drmić je pored Miličevića primio loptu prsima i matirao Nevistića s vrha peterca.

– Imali smo inicijativu i puno centaršuteva, ali nismo bili opasni. Ne znam, možda je tu malo smetao i vjetar, pa je svaka lopta išla prejako. U svakom slučaju, osim Murićeve prilike, nismo imali neke obećavajuće situacije do Drmićevog gola. Nema se tu što reći. Protiv Dinama smo igrali odlično do 75. minute, a zatim smo primili dva gola. Sada smo imali nekakvu inicijativu i opet smo primili dva gola i izgubili. Ponavljam, neprihvatljivo je da nam najniži igrač na terenu ostane sam na petercu kod kornera dok pokušavamo hvatati rezultat – rezonira Pavičić, uz napomenu da se momčad pod hitno mora izvući iz ove situacije.

Nastavak sezone Rijeci već u subotu donosi derbi s Osijekom na domaćem terenu, a zatim su na redu odlazak na Šubićevac, Jadranski derbi na Rujevici, gostovanje kod Slaven Belupa i novi ogled s Hrvatskim dragovoljcem. Najvažnija utakmica sezone na rasporedu je 26. svibnja, kada se na Poljudu igra finale SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa s Hajdukom.

– U najgorem mogućem trenutku smo upali u tu u crnu rupu. Sada moramo skupiti glave da na pravi način odradimo završnicu sezone. Ništa još nije gotovo, još uvijek smo u igri za jedan trofej. U prvenstvu je ostalo još pet kola i moramo dati sve od sebe da pobijedimo sve do kraja. U subotu želimo tri boda protiv Osijeka, a zatim idemo utakmicu po utakmicu, do finala Kupa. Bili smo i u lošijim situacijama, pa smo se uspjeli izvući. Imamo dobru momčad i vjerujem da ćemo se uskoro dići – zaključuje Pavičić.