RIJEKA – Najbolji neobjavljeni rukopis novog ciklusa Književne nagrade Drago Gervais zbirka je pjesama »Kosine«, prijavljena pod šifrom cho8138, autora Branimira Dropuljića iz Zagreba. U kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskoga narječja proglašena je također zbirka pjesama, autorice Marije Trinajstić, »Cimbuja«, u izdanju Ustanove »Ivan Matetić Ronjgov«.

Dobitnici su proglašeni na konferenciji za novinare u Središnjem odjelu Gradske knjižnice Rijeka, organizatora Nagrade, no samo je proglašenje ostalo gotovo u drugom planu, s obzirom na to da se povela otvorena rasprava o budućnosti Nagrade. Naime pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar apostrofirao je dva temeljna, po njemu, problema Nagrade, pri čemu su ostali glavni sudionici – ravnatelj GKR-a Niko Cvjetković i predsjednik Prosudbenog povjerenstva Aleksandar Mijatović – reakcijama ukazali na to da su o tim problemima itekako razmišljali te da je sazrelo vrijeme da se o svemu povede strukturna rasprava.

Propozicije i kriteriji

Radi se o tome da je u segmentu najboljeg neobjavljenog rukopisa pozitivna stvar da je Nagrada postala nacionalno reprezentativna, kako to smatraju svi uključeni, a što pokazuje i broj prijava iz neriječkih područja, kao i dobra prodaja posljednje nagrađene knjige, no čini se da smetnju izazivaju propozicije.

Kako je Šarar istaknuo, čini se da nije dobro što Povjerenstvo mora odlučivati o najboljim rukopisima koji mogu biti i prozni i poetski, a što je pokazalo i ovogodišnje vijećanje, pri čemu je uz pobjenički pjesnički rukopis do samog kraja i konačne odluke jako dobro stajao i jedan prozni rukopis – »Balkanski seronja«, autorice Selme Parisi.

Povjerenstvo je, kako je to objasnio Mijatović, dugo raspravljalo o kriterijima za nagradu, smatrajući da »Balkanski seronja« zbog provokativnosti i lucidnosti doprinosi izvanknjiževnim efektima Nagrade, dakle podizanju vidljivosti i slično, dok je po književnim mjerilima ipak bolji bio pjesnički rukopis »Kosine«, koji razbija predrasudu o zatvorenosti i nekomunikativnosti poezije u kontekstu društvene stvarnosti.

– Povjerenstvo je zaključilo da ovaj rukopis pokazuje da i poezija može progovarati o aktualnim društvenim pitanjima – rekao je Mijatović, izrazivši odobravanje rasprave o budućnosti Nagrade, koja će očito teći u smjeru eventualnog razdvajanja kategorija poezije i proze (iako valja reći da sadašnje propozicije osim proze i poezije uključuju još i drame, kao i kategoriju »drugog«, što može biti doista bilo što).

Niko Cvjetković, Ivan Šarar, Aleksandar Mijatović i Kristian Benić / Foto: D. ŠKOMRLJ

Čakavske knjige

Druga fronta koju je otvorio Šarar u svom aktivističkom obraćanju kao predstavnika osnivača Nagrade, tiče se druge njene kategorije, one za najbolju čakavsku knjigu.

Naime prema broju prijava za najbolji neobjavljeni rukopis, Nagrada stoji dosta dobro – 60 ovogodišnjih prijava nije svojedobnih 100-tinjak, ali nije ni loše – no u kategoriji čakavskih knjiga stiglo je samo sedam prijava.

Mijatović je potvrdio da je Povjerenstvo pogledalo i u katalog GKR-a o drugim objavljenim čakavskim knjigama, utvrdivši, na naše pitanje o broju tih knjiga, da ih ima još desetak, pa su i njih uključili u razmatranje. Pobjedničkom je proglašena knjiga »Cimbuja« Marije Trinajstić, zaključivši da u pitanju jezika zbirke nije riječ tek o dijalektu koji teži postati jezik, već o dijalektalnosti koja se otkriva u svakom jeziku.

Pohvale rukopisima

Nacionalni Gervais

U ovom ciklusu trećina je rukopisa iz Rijeke (18), okolice i Istre (Viškovo 2, Rab, Grižane, Novi Vinodolski, Ližnjan i Labin po jedan). Većina rukopisa pristigla je iz Zagreba (18), Dalmacije (Split 7, Šibenik 3, Makarska i Mlini po jedan), Zagorja 4 (Čakovec 2, Sv. Ivan Zelina, Varaždin) i Slavonije 2 (Osijek i Slavonski Brod). Kako kaže Povjerenstvo, ta je tendencija nadregionalizacije Nagrade prisutna već nekoliko ciklusa unatrag.