U hladim vodama sjevernog Atlanskog oceana u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine je nakon sudara s ledenjakom za vrijeme svog prvog putovanja iz Southamptona za New York potonuo prekooceanski brod Titanik.

U trenutku ove tragedije na brodu je bilo 2.224 putnika i članova posade, od kojih je više od 1.500 poginulo. Bila je to jedna od najgorih komercijalnih pomorskih katastrofa u novijoj povijesti. RMS Titanic bio je najveći brod na svijetu kada je stavljen u službu i drugi po redu od triju brodova tzv. Olimpijske klase prekooceanskih brodova koje je naručila tvrtka White Star Line. Sagrađen je u renomiranom brodogradilištu Harland and Wolff u Belfastu. Thomas Andrews, glavni pomorski arhitekt brodogradilišta i dizajner Titanica, poginuo je u katastrofi.

Brodom  je zapovjedao kapetan Edward Smith koji je također poginuo. Brod je prevozio neke od najimućnijih ljudi svijeta, kao i stotine siromašnih iseljenika iz Ujedinjenog Kraljevstva, Skandinavije i cijele Europe koji su htjeli započeti novi život u Sjedinjenim Američkim Državama.

Sirotinja se tada smrzavala u neuglednim komorama i na palubama Titanika, dok je smještaj za putnike prvoga razreda bio je vrhunac udobnosti i raskoši, s teretanom, bazenom, knjižnicom, otmjenim restoranima i prekrasnim kabinama. Titanic je imao naprede sigurnosne značajke poput vodonepropusnih pregrada i daljinski zatvaranih vodonepropusnih vrata, ali je zbog zastarjelih pomorskih sigurnosnih propisa imao čamaca za spašavanje dovoljno za samo 1.178 ljudi, što je bila trećina njegovog kapaciteta. Brod je imao ukupno 48 čamaca. U trenutku sudara s ledenjakom brod je nosio samo 20 čamaca, a četiri su bili pomoćni.

Nakon isplovljavanja četvrtog dana putovanja i otprilike 600 kilometara južno od Newfoundlanda Titanik je udario u ledenjak u 23:40 sati po brodskom vremenu. Uslijedilo je ukrcavanje putnika i nekih članova posade u čamce od kojih su mnogi spušteni već djelomično popunjeni. Većina muškaraca je ostala na brodu zbog protokola “prvo djeca i žene” koji je uveden prije evakuacije. U 2:20 sati, brod se prepolovio između trećeg i četvrtog dimnjaka i potonuo s preko tisuću ljudi koji su još uvijek bili na njemu. Za samo manje od dva sata nakon što je Titanic potonuo, Cunardov brod RMS Carpathia stigao je i iz vode izvukao svega 705 preživjelih.

Na Titaniku je bilo i Ličana

Državni arhiv u Gospiću objavio je brošuru povodom obljetnice potonuća Titanica. Ravnatelja Državnog arhiva prof. dr. Ivicu Mataiju pitali smo koje su osnovne smjernice u tekstu.

-Želeći evocirati sjećanje na najveću svjetsku pomorsku tragediju čije su se posljedice odrazile i na Liku, Državni arhiv u Gospiću 2004. godine objavio je brošuru „Ličani na Titanicu“ koju sam priredio zajedno s kolegicom Nadom Klobučar. Nastojali smo na temelju istraživanja referentne literature i arhivskoga gradiva, koje se čuva u fondovima Hrvatskoga državnog arhiva, rekonstruirati zavičajne socioekonomske okolnosti koje su potaknule naše pretke na iseljavanje, tijek priprema za putovanje, okolnosti stradavanja i posljedice koje su obitelji stradalih zadesile nakon tragičnoga događaja. U tom smo kontekstu objavili do tada široj javnosti slabo poznate faksimile autentične dokumentacije i onodobnih novinskih članaka koji svjedoče o važnim segmentima tragičnih sudbina naših predaka i njihovih obitelji.

-U trenutku kalvarije na brodu su se zadesili i Ličani.

-Prema dostupnim podatcima na Titanicu je stradalo petnaestero Ličana; njih osmero iz Široke Kule (Grgo Ćaćić, Luka Ćaćić, Mara Ćaćić, Manda Ćaćić, Luka Orešković, Mara Orešković, Jeka Orešković, i Ivan Strilić), trojica iz Perušića (Mate Pocrnić, Tomo Pocrnić i Joso Ćulumović), trojica iz šire okolice Gospića (Petar Čalić, Jovo Čalić i Jovan Dimić) i jedan Udbinjanin (Mile Smiljanić).