Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Valja u startu reći: u Institutu je bilo premalo stolaca za sve zainteresirane za predavanje o ljubavnoj priči belgijske princeze Clare Ward i virtuoznog izvođača mađarske romske glazbe, violinista Jancsija Rigóa što ju je ispričao mađarski povjesničar Csaba Katona, baš kao i za koncert romskog orkestra Budapest Music Show, a onda, dakako, i za kušanje i slavnog kolača rigojančija!
ZAGREB Malo iza 19 sati u Mađarski institut u Zagrebu ušetao je markantan muškarac s crevenim cilindrom na glavi i crvenim štapom u ruci. Svetozara Nilovića Tozu lako je prepoznati. Jurio je kustos i utemeljitelj riječkog Muzeja informatike Peek&Poke u Institut na zagrebačko otvoranje izložbe “Rigojanči – ljubav kao slatko nadahnuće” kojoj je zajedno s Teom Perinčić, kustosicom Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, i autor.
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Valja u startu reći: u Institutu je bilo premalo stolaca za sve zainteresirane za predavanje o ljubavnoj priči belgijske princeze Clare Ward i virtuoznog izvođača mađarske romske glazbe, violinista Jancsija Rigóa što ju je ispričao mađarski povjesničar Csaba Katona, baš kao i za koncert romskog orkestra Budapest Music Show, a onda, dakako, i za kušanje i slavnog kolača rigojančija!
Uskoro u Budimpešti
Zadovoljan i ravnatelj Mađarskog instituta u Zagrebu Janos Deszo. Objašnjava u kameru koliko je velika bila ljubav koja je iznjedrila kolač koji su Riječni prigrlili u doba što se zove La Belle epoque.
Kolač je, naime, dobio ime po slavnom mađarskom romskom violinistu Rigo Jansciju koji se strastveno volio s Amerikankom udanom za belgijskog princa. Rigo Jansci i Clara Ward toliko su bili zaljubljeni i popularni da je njihova veza nadahnula slavnog kuhara da kolač od čokolade i šlaga nazove rigojanči.
Najavljuje Deszo i gostovanje izložbe u Budimpešti i pri tom uči kako je mađarska verzija kolača nešto tamnija od one riječke. Razne inačice kolača razlikuju se ovisno od toga je li im krema smeđa ili bijela.
Autore izložbe koja je iz Rijeke krenula svud naokolo, krenuli smo pitati jesu li očekivali da će priča o jednom kolaču dospijeti ovako daleko, no i prije nego smo s pitanjem došli kraju Tea Perinčić i Svetozar Nilović te dizajnerica Vera Ružić, uglas kazuju: “Ne! Nismo znali”.
– Ali, nismo stali. Idemo dalje – dodaje Nilović.
Muk iz EPK-a
A onda nam otkrivaju ponajvažnije; rigojanči je na dobrom putu da dobije status nematerijalne kulturne baštine. Pače, poticaj je došao iz samog Ministarstva kulture. Kako i ne bi kad su autori našli pregršt vrijedna materijala koji kroz priču o kolaču priča o gradu Rijeci koji je u to “lijepo doba”, od 1870. do 1914. godine, zahvaljujući mađarskom kapitalu procvao.
Činilo se onda logično pitati može li jedan kolač pridonijeti tome da čim više svijeta i zbog njega dođe u Rijeku u godini kada je ona Europska prijestolnica kulture. Nilović na to reče kako su odavna poslali dopis Agenciji uvjereni da mjesta za suradnju ima, ali odgovora nisu nikad dobili. Zato, kaže, rigojanči ide, barem za sada, sam.
Otkriva dvojac i kako je planova još, ali nisu ovog puta vezani uz hranu. Bit će to nešto, kako kažu, što će teže pasti na želudac, projekt “Mickey Mouse iza željezne zavjese”.
Nego, taj cilindar, taj štap, jesu li iz onog doba zlatnog!?
– Nisu, iz 2018. su – smije se Nilović.
Zagrebačka izložba u startu je polučila uspjeh. A već za koji dan slijedi svojevrsan nastavak na istom mjestu, promocija slikovnice Rigo Janči autorice Anđe Marić i ilustratora Stjepana Lukića.
