Kad god se govori o tome da Hrvatskoj trebaju novi izbori, uvijek se bar negdje spomene i ime SDP-ovog Zvonimira Mršića, nekadašnjeg šefa Podravke i nekadašnjeg koprivničkog gradonačelnika, kao osobe koja bi bila dobar potencijalni kandidat ljevice za premijera. Pritom se uvažava njegovo ekonomsko znanje, ali istovremeno i političko iskustvo. Za sad izbora nema, pa nema ni potrebe za raspravom o kandidatima za premijera, ali Mršić je sugovornik koji globalnu i unutarnju hrvatsku krizu analizira vrlo sveobuhvatno.

Nema opravdanja

​Živimo u užasno teškim vremenima, prijeti nam globalni rat, kako vidite situaciju sa Ukrajinom i Rusijom, dokle sve može ići, i koji su načini da se zaustavi rat? Zapravo, koji su po vašem mišljenju krajnji ciljevi Vladimira Putina?

– Invazija i rat, osim naravno obrambenog, ničim i nikad i nikakvim ciljevima se ne mogu opravdati. Analiza Putinovih ciljeva može nas lažno navesti u smjeru da pokušamo objasniti ili racionalizirati ratni pohod, što bi bilo pogrešno.

Evidentno je da ako je jedan od političkih ciljeva bilo razjedinjavanje zapada i NATO-a, postignuto upravo suprotno. Sudbina Ukrajine ionako će se na kraju dogovoriti za stolom pa kakav god rezultat tih pregovora bio, plaćena cijena već sada je previsoka i to u izgubljenim ljudskim životima.

Rusija će se od ovog rata dugo oporavljati, a Ukrajina obnavljati. Ekonomska i materijalna šteta je ogromna, ali popravljiva. Izgubljene živote nemoguće je vratiti. Zato je nužno čim prije zaustaviti rat i dogovoriti mir ili primirje.

Cijelo vrijeme dilema je jedna: je li NATO »doveo« do toga da Putin nije mogao drugačije završiti svoju karijeru nego napadom na Ukrajinu, ili obrnuto – Putin je diktator, fašist, i Rusija je agresor?

– Situacija u kojoj se nalazimo posljedica je (ne)činjenja od vremena raspada SSSR-a. Nemamo dovoljno informacija što je tada netko nekome obećao ili garantirao, i bi li taj raspad bio drugačiji da »toga« nije bilo?

Putin cijelo ovo stoljeće upravlja Rusijom i svo to vrijeme bio je uvažen i uvažavan član međunarodne zajednice. Ruski kapital je izdašno investiran svijetom, pa i u Hrvatsku, a kapital – prije svega zemalja Europske unije – u Rusiju.

Kroz tako dugi period sve silne službe, one javne i one tajne, nisu prozrele stvarne namjere Putina. Jer da jesu, valjda bi etablirane demokratske zemlje našle načine da ga sputaju u tim namjerama ili bi njega i poslovno-političku elitu koja ga podržava, davno prije izolirali da mu ne padne na pamet raditi ovo što radi.

Ponavljam, ni na koji način ne želim opravdati ili razumjeti invaziju, ali očito da se zapad predugo oportunistički ponašao. Primjerice, kako to da se odjednom pitamo odakle oligarsima novac da kupe nogometne klubove, a desetljećima nam to nije smetalo?!

Onda je dio odgovornosti i »na zapadu?

– Nijedna aktivnost zapada i NATO saveza nije i ne može biti razlogom ili izlikom za invaziju. S današnje pozicije, a »poslije bitke puno je generala«, ako smo željeli da Rusija bude drugačija i odnos zapada prema njima je trebao biti drugačiji, što ni na koji način ne može opravdati gubitak i jednog života. Bi li došlo do agresije da je zapad drugačije postupio, nažalost nikada nećemo saznati.

Previše upitnika

Je li naša Vlada dobro reagirala u situaciji s dronom u Zagrebu – ustvari, kako je drukčije i mogla reagirati ako NATO i članice NATO-a nisu nikoga obavijestile o putanji letjelice? Kako vi osobno vidite tu situaciju, ili da otvoreno pitam: kojoj od teorija vjerujete?

– Velika je sreća što se bespilotna letjelica zarila u zemlju, a ne u studentski dom u neposrednoj blizini i da su sačuvani ljudski životi. Ne vjerujem u teorije nego čekam činjenice pa me brine što ni nakon dva tjedna još uvijek nemam sve relevantne informacije.

Kako je moguće da svi radari, Awacsi i špijunski dronovi nisu ili ne mogu odrediti odakle je ta letjelica lansirana? Opravdano se pitamo što je radio NATO i bi li reakcija bila drugačija da je letjelica pogodila neki drugi EU grad?

Previše je pitanja, a premalo preciznih i pravovremenih odgovora koji još više povećavaju osjećaj nesigurnosti kod građana. Umjesto paradnih preleta iznad gradova avioni bi trebali služiti da obore nepoznate letjelice, bez obzira bile naoružane ili ne.

Nadam se da je i u ovom zlu neko dobro, i da su odgovorni akteri nešto naučili i korigirali protokole i procedure da se ovakvi i gori incidenti u budućnosti ne mogu dogoditi. Ako je sustav nacionalne sigurnosti danas efikasniji nego prije »drona«, manje je bitno tko je radio selfije kod grabe.

S nestrpljenjem očekujem da nas netko izvijesti o rezultatima istrage i što je poduzeto na unapređenju sustava. Opće je poznato, što je manje informacija više je teorija – zavjere.

U cijeloj priči pratimo daljnja prepucavanja predsjednika Milanovića s ministrom obrane Banožićem, a time i Vladom. Na koji način biste se vi postavili prema Vladi u ovoj krizi da imate priliku sjediti na Pantovčaku, bi li komunicirali unutar Vijeća za nacionalnu sigurnost, na neki drugi institucionalni način ili u javnosti, kao što je sada slučaj među tim akterima?

– Ne sjedim na Pantovčaku niti imam to iskustvo pa mi je teško staviti se u tu poziciju. Kao građanin očekujem da izvršna vlast međusobno surađuje i da rješavaju izazove, a ne da kreira probleme. Svi ministri u Vladi izjavljuju bit će u Vladi dok imaju povjerenje premijera. Po tome ispadamo kancelarska, a ne parlamentarna demokracija.

Stoga i je logičan stav predsjednika republike da želi razgovarati jedino s premijerom, a ne s pojedinim ministrima. Kako god to zvučalo, ali njih dvojica moraju pronaći okvir u kojem će minimalno moći sukreirati politike i donositi odluke kako je im je u nadležnost dao Ustav.

A Banožić?

– Što se tiče ministra obrane, kad vrhovni zapovjednik koji je dobio mandat izravno od građana i nije ga jednostavno smijeniti, izjavi da je suradnja s ministrom obrane nemoguća, premijer bi se nad time trebao duboko zamisliti.

U životu općenito su nužni kompromisi, a posebno u politici. Sve je samo pitanje koji vam je cilj. Kakvu sliku o sebi i zemlji šaljem ako želimo riješiti sukob u Ukrajini, a nismo u stanju izgraditi most i konstruktivno komunicirati između dva brda?

Game changer

Naravno, najzanimljivija nam je vaša ekonomska analiza – kakve će u ekonomskom smislu biti posljedice rata u Ukrajini? Što očekujete kad su u pitanju države EU-a, europska ekonomija, europski ekonomski giganti, ali i Hrvatska i njezino gospodarstvo?

– Dok rat traje, s neizvjesnošću kada će biti okončan i hoće li doći do eskalacije i proširenja, teško je prognozirati kakve će biti posljedice. Očito da su prvo COVID-19, a sada rat u tijeku značajno utjecali na globalnu promjenu ekonomskih kretanja i poslovnih modela.

Slobodno tržište sve se teže suprostavlja državnom intervencionizmu. Globalno i u EU-u, pa i kod nas, gospodarski rast u narednom razdoblju bit će manji i usporen, ako ga bude i bilo. Danas znamo da se nalazimo u još jednoj neizvjesnoj godini, trećoj uzastopce.

Izvjesno je i da vrijeme jeftinog novca završava i da će kamate početi rasti. Nekoliko je razina koje su bitne za Hrvatsku. Opskrbni lanac bit će dodatno otežan, a za neke robe i prekinut na neko vrijeme.

Neki proizvođači su počeli smanjivati isporuke roba, a jedan trgovački lanac već je ograničio mogućnost određenih proizvoda. Pojedine zemlje donijele su odluku, a druge najavile da će zabraniti izvoz sirovina, prije svih žitarica i uljarica.

Izvjesno je da će određene robe bit će teže dostupne i zbog sankcija. Hrvatska ima dostatnu proizvodnju žitarica, ali Vlada svojim odlukama mora osigurati da one ne budu u vrijeme žetve prodane nego da se kreiraju dostatne rezerve za prehranu stanovništva i potrebe industrije.

Veliki izazov je voće, mlijeko i svinjsko meso koje nema dovoljno za domaću potrošnju. Dovoljno je vremena da se dobrom organizacijom osiguraju dostane količine povrća za ovu godinu.

Na Vladi je dakle da učini sve kako ove godine građani i gospodarstvo ne bi bili suočeni s nestašicama osnovnih životnih proizvoda. Hoćemo li se i u kojoj mjeri trebati odreći nekih proizvoda i navika ovisi o duljini rata i mogućoj eskalaciji.

Ovo je prilika za Hrvatska da ubrzano prione u zelenu i digitalnu transformaciju države i gospodarstva s najmanje dva cilja: da podigne efikasnost odnosno konkurentnost gospodarstva i puno bolje iskoristi resurse koje ima.

U poljoprivredi velike su neobrađene površine, prazne farme, nedovoljno efikasna proizvodnja i premala konverzija sirovina u proizvode dodane vrijednosti. Za početak potrebno je samo bolje utilizirati, odnosno koristiti kapacitete koje imamo.

U međuvremenu je u Hrvatskoj narastao IT sektor i danas je njegova kontribucija BDP-u duplo veća nego poljoprivrede. To je resurs na koji se trebamo osloniti kao bismo napravili digitalnu transformaciju države i gospodarstva i bili u tome lider u EU-u.

Ovo je industrija u kojoj smo globalno konkurentni s vrlo kvalitetnim uvjetima za razvoj. Ne samo da možemo sebe digitalno preporoditi nego uslijed globalnih sigurnosnih zbivanja možemo postati regionalno gnjezdilište za brojne IT kompanije.

Imate svježi primjer preseljenja jedne ukrajinske IT firme iz Srbije u Slavoniju. To bi mogao biti hrvatski game changer! Samo ih treba pitati što je potrebno promijeniti i prilagoditi, i to odmah učiniti.

​Sve je (ne)moguće

Hoće li Europa moći preživjeti i razvijati se bez ruskog plina? U tom kontekstu, kako vidite gradnju LNG terminala? Neki vaši kolege bili su ogorčeno protiv, pokazalo se da je to loša procjena.

– Europa će se za sebe pobrinuti. I za vrijeme najtežih sukoba ni jednoj strani nije palo na pamet da se plinski ventili zavrnu. Mene više zanima što može učiniti Hrvatska, a možemo jako puno. Energetski potencijal je tako velik da u kratkom vremenu možemo smanjiti našu ovisnost o plinu bez obzira dolazio li kopnom ili morem.

Za ovu razinu industrijske proizvodnje, uz dobar plan i njegovu realizaciju, vrlo brzo možemo postati samodostatni. Uz neiskorištene hidro potencijale tu su i drugi oblici obnovljive energije. No, moramo si postaviti ciljeve: primjerice da ćemo u tri godine izgraditi 100.000 solarnih krovova na stambenim objektima.

Zamislite koliko bi olakšali situaciju našim poljoprivrednicima da u dvije godine sve farme u Hrvatskoj idemo prekriti solarnim kolektorima. Također povećanje poljoprivredne proizvodnje na 500.000 neobrađenih hektara rezultirat će ogromnom biomasom za proizvodnju bioplina.

S druge strane, ogromni potrošači energije su kuće i zgrade. Donesimo odluku da sve nove zgrade trebaju biti pasivne, za početak one javne namjene, a da ćemo postojeći stambeni fond u narednih 5 do 7 godina energetski poboljšati da prepolovimo potrošnju.

I rad i sirovine za izvršenje ovog zadatka su dominantno domaći. Svaka kuna ušteđene energije je kuna manje koju smo morali poslati u inozemstvo za kupnju plina. Postavimo si jasne, ambiciozne i dohvatljive ciljeve i budimo mi lideri zelene EU tranzicije.

Sigurno će biti kritičara i na tu temu.

– Sada će se javiti dvije vrste kritičara: oni koji će nas uvjeravati da sve to već radimo i oni koji će nadugo objašnjavati da je to nemoguće. Sve dok i u ovako presporoj obnovi gradimo kuće i zgrade koje nisu pasivne i na svojim krovovima nemaju sunčane kolektore, doista je sve nemoguće.

Nužne nove mjere

Inflacija trenutno galopira, cijene goriva divljaju – gdje je »plafon«?

– Neki rat koriste da bi na njemu dobro zaradili. Cijene nafte nisu trebale toliko porasti da su zemlje OPEC-a dogovorile veću proizvodnju. Mislim da je jučer britanski premijer Boris Johnson otišao u Saudijsku Arabiju da pokuša nagovoriti ključne aktere na povećanje proizvodnje, a time i smanjenje cijene barela.

S prestankom rata ili smirivanjem može se očekivati i pad cijena nafte. Koliko će nakon toga pasti cijene goriva, pa onda i ostalih proizvoda tek je za vidjeti. U svakom slučaju inflacija će se smiriti kad se poveća izvjesnost okončanja sukoba u Ukrajini i obrnuto.

Ako će doći do eskalacije, isto će se zbivati i s inflacijom. U međuvremenu bi bilo važno kontrolirati cijene kako se ne bi dogodilo da se koristi situacija za njihovo neopravdano podizanje.

Da ste na mjestu predsjednika Vlade, biste li potpuno zamrznuli cijenu goriva, kao što sada čine neke naše susjedne zemlje? Ili cijene hrane? Općenito, nosi li se Vlada dobro svojim mjerama sa ovom eskalacijom cijena.

– Kada bih mogao utjecati, prvo što bi napravio – »osvježio« bih Vladu koja se nalazi gotovo na pola mandata. Ovo je trenutak u kojem bi bilo dobro definirati koji tim će odraditi mandat do kraja i koje reforme će stvarno se provesti.

A trenutak za to je nikad poželjniji. Svakako je važno ove godine osigurati ove godine »prehranu stanovništva« odnosno upravljati robnim zalihama da ne dođe do nestašica osnovnih životnih potrepština.

Smanjio bi trošarine na gorivo, ali bi podigao »rudarsku rentu« za vađenje nafte i plina i na taj način kumulirao sredstva za pomoć građanima i gospodarstvu koji su najviše pogođeni krizom, i naftnom i ratnom.

Uvjeren sam da su zbog poskupljenja prihodi proračuna iznad plana i da prostoji prostor u poreznoj politici za daljnje rasterećenje prije svega rada i nekih ciljanih skupina proizvoda odnosno usluga.

Važno je dobro pripremiti turističku sezonu i razraditi i dodatne mjere u turizmu, sukladno bookingu za domaće i strane turiste, kako bi u ovoj situaciji maksimizirali našu poziciju.

Mjere koje je Vlada donijela su dobre, no treba ih dopuniti jer su osmišljene prije početka rata.

Nove okolnosti traže i nove mjere, koje su primjenjive odmah i bez odgoda. Mjere moraju posebno adresirati ranjive skupine i gospodarstvo koje je dodatno pogođeno ratom ili snakcijama.

SDP bez pomaka

U tom kontekstu, još jedno unutarnje pitanje: iako se Vlada objektivno suočava s velikim problemima i krizama, SDP i oporba ipak pozivaju na raspuštanje Vlade i raspisivanje novih izbora. Koliko je to u ovom trenutku realno i potrebno?

– Vladajuća većina je stabilna i osim ako se izazove neka velika politička kriza unutar vladajuće većine, nije vjerojatno da bi Vlada mogla pasti i da bi moglo doći do raspuštanja Sabora. Učestalo pozivanje na nove izbore u vremenu kada smo svi svjesni da se to neće dogoditi, nije produktivno.

Puno bolje je raditi na prijedlozima i rješenjima, predstavljati ih građanima, nametati tempo političkih zbivanja, biti proaktivan i afirmativan. Pokazati i uvjeriti građane da imaju bolju alternativu. Kada i ako se građani u to uvjere izbori, prijevremeni ili redovni, nametnuti će se kao rješenje.

Jesu li SDP-ove politike dovoljno jasno formulirane i prezentirane, da bi javnost uopće stranku vidjela kao alternativu HDZ-u i Plenkoviću? Vidite li Peđu Grbina na mjestu premijera?

– Ankete pokazuju, a u ovom trenutku ankete su jedino što nam može nešto reći o raspoloženju birača, da se SDP dulje vrijeme zacementirao na skromnih 15 do 18 posto. To jasno ukazuje da postoji problem.

Ili nisu dovoljno jasno formulirane politike ili nisu dobro komunicirane ili nisu prepoznati odnosno prepoznatljivi zagovaratelji tih politika. Možda je i sve to zajedno. Od parlamentarnih, pa i stranačkih izbora, nema pomaka. Nije došlo do promjena unutar stranke koje bi SDP usmjerile ka rastu povjerenja.

Što se tiče kandidata za premijera, Statut SDP-a potpuno je jasan i nedvosmislen. Predsjednik stranke Glavanom odboru predlaže kandidata za premijera, a tko će to biti odluka je dakle Glavnog odbora.

Legitimna je ambicija predsjednika stranke da to bude, međutim da je stranka htjela da se to podrazumijeva onda bi valjda tako pisalo u Statutu. Na prošlim izborima jedna od ključnih grešaka upravo je bilo inzistiranje da tadašnji predsjednik Bernardić bude kandidat za premijera.

Izbori u Njemačkoj uče nas da spitzen-kandidat treba biti onaj koji može stranku povesti u izbornu pobjedu, a to nužno ne mora biti predsjednik stranke.

Imaju li Socijaldemokrati šanse za preživljavanje na političkoj sceni?

– Svatko ima šanse. Imate primjere i u Hrvatskoj i u drugim zemlje da su nove inicijative na izborima znale dobiti značajno povjerenje birača. Hoće li Socijeldemokrati u tome uspjeti, ovisi o tome što će i kako raditi, što će novoga ponuditi i koliko će biti u tome uvjerljivi.

Izazov za Socijaldemokrate jest mogu li i kako surađivati prije i poslije izbora sa svojim bivšim kolegama iz SDP-a.

Da, oporba na lijevom centru će se morati ujedniti prije narednih izbora, pa će suradnja SDP-a i Socijaldemokrata na kraju opet vjerojatno biti nužna. Je li te ljude trebalo izbacivati iz stranke, i da li se time što dobilo?

– Kad iz svoje stranke izbacite pola saborskog kluba i veliki broj članova, značajno pada uvjerljivost da ste spremni i sposobni okupiti oporbu. Osobno sam skloniji okupljanju od izbacivanja, a ako je razlika u programima bila tako velika mogla se formirati frakcija unutar SDP-a.

​Jalov posao

Bit će pomalo žalosno za vašu stranku ako na kraju vođa oporbe bude Možemo, a SDP sa svojim iskustvom tek junior partner u toj koaliciji. Moguće je da SDP uopće neće davati premijera, čak i ako ljevica pobjedi, zar ne?

– Percepcija uspješnosti upravljanja gradom Zagrebom uvelike će utjecati na buduće rezultate Možemo i sadašnje oporbe u cjelini, posebice lijevog spektra. I u novim normalnim uvjetima pred Hrvatskom su veliki izazovi pa će biti potrebno angažirati sve resurse i unutar i izvan stranaka.

Nije dovoljno da vlast bude samo poštena, vlast mora biti i sposobna. Ako ljevica pobjedi na sljedećim parlamentarnim izborima, bilo bi dobro da članovi vlade pa i premijer budu osobe koje na najefikasniji način mogu isporučiti dogovoreni program, poboljšati život i zadovoljiti očekivanja građana.

Rasprava o tome tko će biti mlađi, a tko stariji partner i nominiranje premijera dok zeko još dvije i pol godine trči šumom, čini mi se malo jalovom.

Sada je vrijeme je da se građane svakodnevno uvjerava da je oporba bolja alternativa od sadašnje vlasti i oni će odlučiti tko će biti i koliko star partner u budućoj vlasti. Sredstva za uvjeravanje su konkretna rješenja društvenih problema, konstruktivna kritika vlasti i naravno, tim koji može osigurati promjene.

Kakve su šanse oporbe?

– Velike, odnosno dovoljne da osvoje više mandata u Saboru od sadašnje vlasti. Do toga dug je put i jako, jako puno rada. Drugo je pitanje može li sadašnja oporba usuglasiti svoje programe i dogovoriti zajedničke vrijednosti kako bi formirala izvršnu vlast.