Kuterevski medvjedi

Bruno i Matija osladili se nakon višemjesečnog sna. Evo što su dobili za prvi obrok

Marin Smolčić

Foto Marin Smolčić

Foto Marin Smolčić

Ručak se sastojao od zelene salate, suhog kruha, jabuke, naranče, badema, oraha, sjemenki suncokreta... Dakle, lagani obrok da im se crijeva priviknu na redovnu ishranu



​KUTEREVO – Od kad su za blagdan Svete Kate dobili zadnji obrok prije zimske hibernacije, štićenici Utočišta za medvjede u Kuterevu proveli su zimu bez hrane. Tek su neki samo rijetko izvirivali iz svojih nastambi. Njihovi debeli »kaputi« štitili su ih od tempeatura zraka što se u ovom dijelu Like nerijetko spuštaju i do -10 stupnjeva Celzijevih.


Ove zime je bilo malo snijega i sad ga ima tek na »osojima«. Voditelj utočišta Ivan Crnković Pevenka poznaje svakog medvjeda »u dušu«.


Medvjeđi obrok


U dolini u kojoj su nastambe Bruna i Matije prvi prilazi Pavenka, dok volonteri nose prvi obrok u kantama, vrećama i u karioli.




– Najstariji Bruno (48) i najmlađi Matija (3) žive zajedno. Vremešni Bruno na taj način tome mladiću prenosi životne mudrosti, a Matija ih »upija«. Njih dvojica su ove zime najmanje spavali, pa im zato prvima dajemo hranu. Ovih dana osjećamo njihovu nervozu, govori Pavenka.
Pokazuje nam od čega se sastoji prvi proljetni medvjeđi obrok.


– Zelena salata, suhi kruh, jabuke, naranče, bademi, orasi, sjemenke suncokreta… Dakle, lagani obrok da im se crijeva priviknu na redovnu ishranu. Medvjed Bruno nema niti jednog cijelog zuba, samo korijenje. Zato će bademe i orahe pojesti Matija. Medvjedi znaju starosnu hijerarhiju, pa se na miris hrane Matija udaljava zato jer se zna tko je stariji i tko prvi ima pravo na obrok. A za sve su krive drenjule (drenjine) jer su ovih dana procvjetale i medvjede su svojim mirisom podsjetile da se približava proljeće i vrijeme hranjenja, govori Pavenka i od volontera zahtijeva da malo dalje u grmlje odlažu prvi ovogodišnji medvjeđi ručak. Tijekom dana prvi proljetni ručak dobit će i ostali medvjedi.


Rus Igor


Pavenki pomažu volonteri iz Njemačke, Francuske, s Kosova, iz Engleske i Rusije. Prvi novinarski refleks na spomen Rusije bio je rat u Ukrajini. Naš domaćin je odavno naučio prihvaćati ljude po njihovim karakternim osobinama, a nikako ne po nacionalnosti


– Oduvijek su nam dolazili volonteri iz Rusije. Kod nas su dulje boravili, njih četvero po godinu dana. Trenutno je tu Rus Igor koji će ovdje boraviti devet mjeseci. Redovito nam dolaze i volonteri iz Ukrajine. Sada je tamo rat. Ovdje u Kuterevu oduvijek nastojimo ostvariti jednu pozitivnu socijalnu klimu, bez predrasuda koje je čovjek nacionalnosti. Ono što nam sada najmanje treba jest rusofobija, jer obični ljudi iz Rusije nikako nisu krivi za ovaj rat. Naši volonteri Rusi su pametni i kritični ljudi, svjesni trenutne situacije i osuđuju rat. Svi naši voloteri istinski vole životinje i nastoje to pokazati ovdje u Utočištu, govori nam Ivan Crnković-Pavenka, uz skrivenu potku po kojoj je Utočište za medvjede u Kuterevu počesto i utočište za ljude. Bijeg od životne zbilje, korone, a sada i rata.


Benkovački bademi


Tijekom prvog proljetnog hranjenja Bruna i Matije voditelj Utočišta Pavenka već je dogovorio novi pohod u okolicu Benkovca. Čim pronađe slobodnog vremena, neumorni Pavenka krenut će po bademe u Benkovac. Dogovorio je kupnju još 100 kilograma badema u ljusci. Za Matiju i druge, mlađe medvjede koji ih s lakoćom drobe. Pri tome dolazi do izražaja medvjeđe iskustvo jer ljupinu ispljunu i pojedu samo ukusnu jezgru.


Medvjedi iz Ukrajine


Utočište u Kuterevu je ovih dana trebalo dobiti dvoje novih žitelja. Već su im bili spremni »stanovi«. Zbog ratnih razaranja dogovoreno je s volonterima iz Ukrajine da se iz ZOO-a u Kijevu na obronke Velebita premjeste i spase od pogibelji dva medvjeda. Za njihov transport je sve bilo spremno, ali su se pod topničkom i raketnom paljbom našli koridori za evakuaciju. Ljudi i životinja. Tako je sve za sada pod znakom pitanja i medvjedi su ostali u razrušenom gradu.


Rođendan bake Dragice


Nedavno je 90. rođendan proslavila baka Dragica Biondić, najstarija u ekipi koja snažno podupire djelovanje Utočišta za medvjede. O ovoj starici pisali smo kao o najstarijoj majstorici za izradu coklji, tradicionalne obuće vezane uz kuterevski kraj. Na rođendan su joj došli svi volonteri iz Utočišta, predvođeni Pavenkom.