Foto Vedran Karuza
Skloništa imaju struju, skladištenje vode predviđeno je u kanistrima od 700 litara, u skloništima postoji određen broj ležajeva, zaštitna oprema, protuudarna vrata, suhi sanitarni čvorovi i slično
povezane vijesti
- Na Pravnom fakultetu raspravljali o utjecaju Konvencije za zaštitu ljudskih prava na hrvatski pravni poredak
- 24-satno crtanje stripa u Rijeci i ove godine, izazov je odlična prilika za umjetnike i zaljubljenike u stripove svih generacija
- Šesnaest timova krenulo u poduzetničku avanturu u Startup inkubatoru Rijeka
RIJEKA – Situacija u Ukrajini stvorila je kod nekih stanovnika strah o mogućem proširivanju ratnih sukoba ili čak strah od nuklearnog rata, pa smo zbog upita naših čitatelja, obišli riječka skloništa kojima upravlja Grad Rijeka.
Na području grada Rijeke nalazi se dvjestotinjak skloništa, odnosno 88 skloništa koja su izgrađena uglavnom tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, zatim tridesetak skloništa koje u svom vlasništvu imaju stambene zgrade te 80 javnih tunelskih skloništa koja su izgrađena prije ili za vrijeme II. svjetskog rata. Od toga Grad Rijeka putem Odjela za gradsku samoupravu i upravu upravlja s ukupno 113 javnih skloništa, a podatke o lokacijama skloništa imaju i povjerenici civilne zaštite po mjesnim odborima. Popis ili shema skloništa zbog sigurnosnih razloga ne smiju biti umnožavani, a podatke o lokacijama skloništa imaju, već spomenuti povjerenici civilne zaštite po mjesnim odborima, pa se građeni tako mogu informirati ukoliko to žele.
Posjetili smo jedno od skloništa u Rijeci, kroj koje nas je proveo Goran Šarić, savjetnik za zaštitu i spašavanje i obrambene pripreme iz Odjela za gradsku samoupravu i upravu Grada Rijeke.
Radi se o skloništu u zapadnom dijelu Rijeke, koje nas vraća u povijest gotovo tri desetljeća unazad, jer sve proizvedeno ima oznaku bivše države. Tako je i analogni telefon proizveden u Energoinvestu u Sarajevu, a s obzirom na njegovu robusnost, nadživjet će i ne samo 6G generaciju mobitela, već i one o kojima se sada možda i ne razmišlja.
Skloništa imaju struju, skladištenje vode predviđeno je u kanistrima od 700 litara, u skloništima postoji određen broj ležajeva, zaštitna oprema, protuudarna vrata, suhi sanitarni čvorovi i slično. Većina skloništa od njih 113 s kojima upravlja Grad Rijeka uporabiva su odmah, a u roku od 24 sata u funkciju se stavlja i onaj dio skloništa koja su u mirnodopskim vremenima prenamijenjena. Naime, dio skloništa dan je u zakup te se sredstva s tog osnova koriste za održavanje skloništa, a neka skloništa, također u mirnodopskim vremenima, dana na korištenje raznim udrugama koje i same sudjeluju u sustavu civilne zaštite kao što su na primjer, Gradsko društvo Crvenog križa Rijeka, Savez izviđača Rijeka i Hrvatska gorska služba spašavanja – Stanica Rijeka.
– Situacija s ratom u Ukrajini definitivno je aktualizirala pitanje skloništa i njihovog održavanja i to na razini cijele države. Što se Rijeke tiče, u gradu je dvjestotinjak skloništa od čega Grad Rijeka upravlja s njih 113 dok s ostalima upravljaju stambene zgrade ili tvrtke. Gradska skloništa ljude mogu primiti odmah odnosno najkasnije u roku od 24 sata. Jasno je da nas je, nakon dvije godine ovog “novog nenormalnog” života s pandemijom, čitava situacija s ratom u Europi dodatno uznemirila, ali iskreno vjerujem da će rat biti brzo zaustavljen i da nam skloništa neće trebati. Mislim da je u ovom času važnije razmišljati kako pomoći ljudima koji od rata bježe, rekao nam je Marko Filipović, gradonačelnik Rijeke.
Zanimljivo je da od 2000. godine ne postoji obveza gradnje skloništa, a od 2015. izmjenama Zakona o civilnoj zaštiti ukinuli su se svi pravilnici koji su regulirali upravljanje skloništima. Do 2015. godine postojala je regulacija skloništa, no od tada ti pravilnici više ne postoje. Izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite 2015. godine stavljeni su van snage. Tada je Sabor procijenio da više neće biti rat ai elementarnih nepogoda, pa nam više ne trebaju skloništa. Procjenjuje se da je 2015. godine u Hrvatskoj je bilo ukupno oko 1.900 skloništa. Otad se više ne provode ni redovni inspekcijski nadzori. Zakona o sustavu civilne zaštite iz te 2015. godine odredio je da jedinice lokalne samouprave preuzimaju poslove upravljanja i održavanja javnih skloništa na svojem području.
Međutim u istom Zakonu, ali u članaku 98. Sabor je izglasao odluku da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti: Pravilnik o određivanju gradova i naseljenih mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i drugi objekti za zaštitu (»Narodne novine«, br. 2/91.), Pravilnik o tehničkim normativima za skloništa (»Narodne novine«, br. 53/91.) Pravilnik o održavanju skloništa i drugih zaštitnih objekata u miru (»Narodne novine«, br. 45/84.) i Pravilnik o uvjetima pod kojima se u miru skloništa mogu davati u zakup (»Narodne novine«, br. 98/01.). Saborski zastupnici, izabrani u demokratskim izborima, kao predstavnici naroda koga predstavljaju, te 2015. godine vizionarski su procijenili da kako smo 2009. ušli u NATO, opasnost od rata više ne postoji, te nam ne trebaju više skloništa pa ni Pravilnici koji će brinuti o njima.
No ni u Europi se ne razmišlja mnogo drukčiji kada je riječ o skloništima. Zbog rata u Ukrajini i straha zbog širenja sukoba pa čak i od mogućeg nuklearnog rata zabilježena je potražnja za nuklearnim skloništima. Tako je u Italiji jedna tvrtka specijalizirana za izgradnju nuklearnih skloništa, dobila više upita u zadnjih par dana, nego u nekoliko zadnjih desetaka godina. Potražnja za skloništima raste, ali ne toliko kod bogataša, već i kod srednje klase. Ta specijalizirana tvrtka, bunker može izgraditi već za oko 30.000 eura, odnosno između 1.200 do 2.000 eura po kvadratu. U ponudi su manji bunkeri od od 30 do 40 kvadrata, ali i oni veći od 80 do 100 kvadrata. Najtraženiji su podzemni bunkeri. Uglavnom se traži izgradnja bunkera ispod obiteljskih kuća.
Za izgradnju jednog takvog bunkera potrebno je nekoliko mjeseci, jer je potrebno nabaviti odgovarajući materijal, ali i sve potrebne dozvole. U bunkeru treba biti dovoljno zraka, konstrukcija treba izdržati moguću eksploziju, ali treba imati i zalihe vode i hrane, da bi se u njima moglo preživjeti do tri mjeseca, pa mnogi kada čuju cijenu odustaju od takve ideje. Zanimljivo je da u Švicarskoj, koja je poznata po svojoj neutralnosti, nuklearna skloništa su obavezna u svim zgradama. U toj zemlji sklonište ima gotovo 100 posto stanovništva, a oni koji ga nemaju daju prilog od 600 franaka kako bi si zajamčili mjesto u općinskom bunkeru. Švicarski Zakon iz 1963. godine doveo je do toga da svaka zgrada mora imati bunker, a ako je to nemoguće, država je dužna osigurati takvo mjesto za sve stanovnike, iako je mogućnost ulaska Švicarske u rat minimalna.
U Švicarskoj ima više od 360.000 bunkera ispod kuća, 5.000 javnih skloništa, a gotovo devet milijuna stanovnika te zemlje ima se gdje sakriti. Postoji i sklonište koje je u stanju zaštititi do 20.000 ljudi u slučaju nuklearnog rata. Izgrađeno je 1976. godine i tada je bila najveće sklonište na svijetu. Švicarska inače nije u NATO savezu.