Grupa mladih stanovnika grada Trsta uputila je otvoreno pismo Riječanima i Riječankama, posebice svojim vršnjacima. Pismo koje je objavio Rijeka danas prenosimo u cijelosti:

“Mi smo mladi koji žive ili smo živjeli u Trstu.

Pišemo vam ovo otvoreno pismo prije svega kako bi zajedno s vama izrazili naše zaprepaštenje i ljutnju. Proteklih se mjeseci događa kontinuirana eskalacija u riječima a i djelima onoga koji – nadamo se, što je kraće moguće – upravlja našim gradom vraćajući nas u povijesno razdoblje kada su naši narodi bili upućeni na mržnju jednih prema drugima.

Ne želimo se vraćati mržnji

Etnička mržnja i osvete među narodima koji su prirodno isprepleteni te koji su stoljećima nastanjivali iste teritorije obilježili su veliki dio 20. stoljeća.

Mi koji smo se rodili/e prekasno da bismo osjetili/e na vlastitoj koži najgore stranice ove povijesti, ipak znamo koliko su boli, rana i osiromašenja našim zemljama donijeli ovi sukobi i ne želimo se iz bilo kojeg razloga vraćati natrag.

Zato možemo samo osuditi i odbaciti politiku onih koji misle da mogu u svrhu osvajanja političkih poena slaviti tragična razdoblja u povijesti naših zemalja, umjesto da ih se prisjećaju i analiziraju ih s kritičkim duhom i dužnim poštovanjem.

Upravo se to dogodilo promoviranjem događaja prilikom stogodišnjice takozvanog „pohoda na Rijeku” odnosno okupacije vašeg grada od strane trupa na čelu s Gabriele D’Annunziom.

Izložba „Disobbedisco“ [odbijam poslušnost] postavljena u Trstu, kao i postavljanje spomenika posvećenog vođi tog pothvata – a koji su koštali 382.000€ javnog novca – isprva su nespretno opravdavani skrivanjem iza literarnih zasluga D’Annunzia.

Gledajmo prema budućnosti, a ne prema prošlosti

Ta slabašna isprika je pala u trenutku kada je pročelnica za obrazovanje Tršćanske općine, Angela Brandi javno izjavila kako je otkrivanje spomenika vezano uz proslavu „talijanskog grada Rijeke“.

Mi smo zaista uvjereni kako naši gradovi Trieste/Trst/Triest i Rijeka/Fiume nisu samo talijanski već i slavenski, germanski, mađarski, levantinski itd. Oni se ne mogu povijesno vezivati isključivo s jednom nacionalnošću jer su bili dom, sigurna luka, mjesto sklonosti, ekonomskog bogatstva, borbe za emancipaciju tolikog broja ljudi različitih jezika, kultura, povijesti, religija, tradicije…

Gledajući prema budućnosti, a ne prema prošlosti koju određena politička klasa opsesivno forsira, vjerujemo da danas više nego ikad postoje mogućnosti za mirnim i produktivnim suživotom među svim stanovnicima/cama, starih i mladih, naših zemalja.

Gledajući unaprijed ukazuju nam se dvije vrlo dragocjene prilike: iduće godine Trst će biti Europska prijestolnica znanosti, a Rijeka Europska prijestolnica kulture. Ovo je, dakle, i poziv: posjetite Trst i otkrit ćete da su ljudi koji tamo žive u prosjeku puno bolji od onih koji gradom trenutačno upravljaju.

Mi, kao i još mnogi drugi iz Trsta, uživat ćemo u istom putovanju u suprotnom smjeru. Susreti, upoznavanje, stvaranje veza i zajedničkih projekata najbolji su odgovor koji zajedno možemo dati onima odozgo koji nas pokušavaju podijeliti retorikom i jezikom mržnje koji bi trebali pripadati prošlosti”, stoji u otvorenom pismu koje potpisuje niz mladih stanovnika Trsta.