Priča o održivoj modi zahvaljujući mlađim generacijama pretvorila se iz tihog šapta u globalne prosvjede pa su posustali i high street brendovi brze mode, mahnito reciklirajući sve što im pod ruku stigne i lijepeći »eco friendly« etikete na odjeću koju prodaju. Diljem svijeta već desetljećima cvatu second-hand dućani i buvljaci kao prva crta obrane okoliša od besramne tekstilne industrije, a ulasku u takve trgovine posljednjih godina sve se više okreću i naši sugrađani.

Ne bi li iz prve ruke provjerili popularnost second-hand prodavaonica u Rijeci te doznali kakve navike naše sugrađanke i sugrađani imaju pri kupovini, obratili smo se dvama najpopularnijim. Second-hand Dobra roba otvoren je prije jedanaest godina i ponosi se titulom prvog u Rijeci, saznajemo od direktora Izidora Morovića koji sa suprugom vodi ovu obiteljsku firmu. Naši su sugovornici bili i ekipa iz Textile Housea čija je prva poslovnica otvorena u Robnoj kući Korzo 2014., a zatim i nova na Brajdi prošle godine, što nam je u razgovoru kazala area menadžerica Jelena Poredski.

Izidor Morović, direktor trgovine Dobra roba, Foto: Vedran Karuza

Uvodno smo ih upitali jesu li Riječani i Riječanke više počeli kupovati second-hand odjeću i okreću li se sve jačem trendu ekološke i održive kupovine.

– Moda je iz dana u dan sve prolaznija i brža, više se ne zna koji su komadi in, a koji out. Postoje ljudi koji ne vole trošiti puno novca na odjeću i oni koji taj novac nemaju, a postoje i ljudi kojima je gušt kupiti puno odjeće za malo novca, koja je usput i uglavnom posebna i ne možete je pronaći u uobičajenom dućanu.

Ulogu ovdje igraju i ekološka osviještenost, te recikliranje za koje naši kupci imaju sluha pa se okreću kupovini second hand odjeće te na taj način zajedno smanjujemo potrošnju resursa, zagađenje voda i kemijsko zagađenje koje je usko povezano s metodama proizvodnje u modnim industrijama, objašnjava Poredski s kojom se slaže i Morović, potvrđujući da u modi sve veću ulogu ima održivost i ekološki aspekt njezina konzumiranja.

Jedinstven look

Industrija mode je jedan od najvećih zagađivača i troši mnogo resursa.

– Primjerice, za proizvodnju samo jednih traperica potrebno je utrošiti čak 8.000 litara vode! Razni brendovi uvode odjevne predmete proizvedene od recikliranih materijala i tako smanjuju negativan utjecaj na okoliš, ali i dalje zagađuju. Jedino kupovinom second hand odjeće nemamo negativan utjecaj na okoliš, a Riječanke i Riječani to sve više prepoznaju, kaže Morović.

Pritom nam objašnjava da u jedanaest godina koliko posluju, primjećuju i porast kupaca.

Osim ekološke osviještenosti, zanimalo nas je kupuje li se odjeća u second-handu jer je povoljnija, ili kupci zaista imaju praksu kupovine isključivo u takvim trgovinama?

– U dućanima sa second-hand odjećom možete pronaći zaista svašta. Ponekad će se tu naći komadi koji su na vrhuncu popularnosti, a ponekad neki koji će vam osigurati jedinstven look. Nikad ne znate što u njima možete pronaći, a to će vam dati određenu slobodu. Osim toga, ono što ste kupili u second-handu, vjerojatno nitko osim vas neće imati, stoga je originalnost zajamčena.

Ulogu imaju i pristupačna cijena, te utjecaj na okoliš. S ovakvom vrstom odjeće garderoba kupaca će biti punija, a broj modnih kombinacija puno veći. Osim toga, u second-hand dućanima možemo pronaći brendirane ili kvalitetnije komade po više nego pristupačnim cijenama, kaže nam Poredski te dodaje da njihove trgovine posjećuju kupci različitih generacija, od 15 do 85 godina. Morović pak kaže da kod njih kupuju ljudi svih generacija, ali da mlađe generacije itekako vode računa o utjecaju odjeće na klimu i okoliš, dok su one starije po navici odgovorne u štednji i kupovini.

Svaki komad odjeće pažljivo je sortiran prema kvaliteti, Foto: Vedran Karuza

Možemo li uopće usporediti odjeću u second-hand dućanima s onom kakvu prodaju fast fashion brendovi po kvaliteti? Znamo da se zbog brze produkcije i izrazito povoljnih cijena, kvaliteta robe nekih brzih brendova često dovodi u pitanje. Kakva je situacija s robom koju pronađete u second-handu i iza koje ne stoji masovna produkcija?

Morović nam kaže da u njihovim trgovinama ima odjeće fast fashion brendova, ali da je takva cjenovno najpovoljnija.

– Više smo orijentirani kvalitetnijim brandovima, pa tako za cijenu nove fast fashion majice, kod nas možete kupiti majicu kvalitetnijeg materijala koju ćete nositi nekoliko sezona, odgovara nam.

Poredski kaže da je prednost second-hand dućana što se tu mogu pronaći odjevni komadi koji nisu proizvod brze mode, već dobre kvalitete i očuvanosti po dobroj cijeni.

– Second-hand trgovine su mjesta gdje se možemo odjenuti, posebice ako nismo slijepi pratitelji mode. A i da jesmo – moda se uvijek vraća i u njima možemo pronaći zaista svašta, dodaje Poredski.

Textile House ima sortirni centar u Slovačkoj do kojeg se tekstil doprema iz raznih zemalja zapadne Europe, Foto: Vedran Karuza

Vintage koncept

Jedan od pridjeva kojim se često opisuju second-hand trgovine jest »vintage« pa mnogi naprosto obožavaju istraživati police ovih trgovina u potrazi za starijim komadima. Dobra roba po riječima njezina direktora nikako nije klasična trgovina jer oni nisu klasični poduzetnici, nego eksperimentiraju.

– Ako sada uđete u naš dućan, vidjet ćete da je ponuda bitno drukčija u odnosu na ponudu prije godinu-dvije, a jedina konstanta nam je vrhunska usluga. Osim toga, tu je i sezonska opsjednutost haljinama koja je rezultat strasti moje supruge pa se jako veselimo proljeću i ljetu jer su tad naši dućani krcati haljinama svih boja, uzoraka i dužina, klasičnih, vintage, modernih, raritetnih i konfekcijskih. Želja nam je da svaka žena može ući u naš dućan i naći nekoliko haljina za sebe po stvarno kulturnoj cijeni i mislim da u tome uspijevamo, objašnjava Morović.

Koncept Textile Housea temelji se na detaljnoj kategorizaciji odjeće kako bi se kupcima olakšala kupovina, a pronaći će se i vintage, i odjeća okrenuta modnim trendovima.

– S obzirom na veliku potražnju i interes, u planu nam je ove godine krenuti sa specijaliziranim dućanima vintage odjećom kakve već prakticiramo i u ostalim zemljama, kaže nam Poredski.

Na policama ovih trgovina pronaći ćete doista šaroliku lepezu modnih dragulja, a u Dobroj robi nam kažu da se ne bave otkupom odjeće od građana, iako svakodnevno za to dobivaju upite.

– Imamo poslovne partnere u Francuskoj i Njemačkoj od kojih kupujemo odjeću za koju smatramo da najbolje odgovara potrebama naših kupaca, kažu u Dobroj robi.

Dobra roba otvorena je prije jedanaest godina, Foto: Vedran Karuza

Textile House ima sortirni centar u Slovačkoj do kojeg se tekstil doprema iz raznih zemalja zapadne Europe.

– Svaki komad odjeće pažljivo je sortiran prema kvaliteti, a educirani djelatnici sortiraju proizvode namijenjene za prodaju i za daljnju reciklažu. Artikli predviđeni za prodaju sortiraju se još jednom prema sezoni, a nakon procesa sortiranja, roba je spremna za distribuciju te dočekuje kupce u našim poslovnicama, objašnjavaju iz Textile Housea.

Kao što smo spomenuli, mnoge u second hand privuku povoljne cijene pa tako doznajemo da Dobra roba u ponudi ima komade koji koštaju manje od deset kuna, ali i unikate koji vrijede na tisuće.

– Kod nas se cijela obitelj može pristojno odjenuti od glave do pete za petstotinjak kuna. Roba obično stoji petinu ili šestinu svoje uobičajene prodajne cijene. Primjerice, ako nove levisice koštaju 500 kuna, kod nas koštaju od 75 do 100 kuna i slično, objašnjava Morović.

Povoljna je situacija i u Textil Houseu gdje se cijene artikala mijenjaju svakodnevno na principu ciklusa od pet tjedana.

– Od prvog dana kada otvaramo poslovnice s novom kolekcijom, i imamo regularne cijene koje se kreću od 30 do 400, 500 kuna, ovisno o sezoni, pa do zadnjeg dana u ciklusu, subote, kada je krajnja rasprodaja i cijene se snižavaju do 7 kuna, kaže Poredski.