RIJEKA – Šokirani smo, nismo vjerovali da će do ovoga doći, do jučer smo mislili da se Putinove prijetnje neće ostvariti. Bojimo se za naše obitelji, za roditelje, prijatelje, sve koji su ostali u Ukrajini, a koji će sada teško moći izaći iz zemlje, kaže mlada Ukrajinka Viktoria Hoy koja je iz Užgoroda, mjesta koje se nalazi u središnjoj Ukrajini na rijeci Už, udaljenom 630 kilometara od Kijeva, u nedjelju stigla u dom Verice i Vladimira Provčija u Pobrima.

Budne noći

– Mislili smo doći na tjedan-dva, da se malo odmorimo od svega, ne očekujući da bi do rata uistinu moglo doći. Nismo očekivali da ćemo to doživjeti od našeg do jučer bratskog naroda. Ali ljudi nisu krivi, nego oni koji su na vlasti, koji donose ovakve strašne odluke. Do jučer smo mislili da rata u 21. stoljeću ne može biti, ovakav scenarij nismo očekivali. Ne spavamo noćima, jako smo zabrinuti kako će to sve završiti. Čujem se svakodnevno s mamom i bratom, oni su dobro, u našem gradu je još uvijek mirno. Moji za sada ne planiraju bježati iz Ukrajine, osim ako ne dođe do veće eskalacije sukoba, a i u tom slučaju ne znam hoće li napustiti dom jer žive s mojim teško pokretnim djedom. Također, vidim da je sada gotovo nemoguće izaći iz Ukrajine, situacija je užasna, aerodromi su zatvoreni, nema benzina, na granici su ljudi u redovima, ceste su prepune automobila. Bojimo se, brinemo, u velikom smo strahu. Jako smo zahvalni Vladimiru i njegovoj supruzi Verici što su nas primili u svoj dom, kaže Viktoria Hoy koja je jedna od četvero Ukrajinaca koji su u nedjelju automobilom iz Užgoroda stigli u dom obitelji Provči. Viktoria Hoy je sa suprugom i još dvoje Ukrajinaca uspjela izaći iz Ukrajine svega tri dana prije nego što su započeli ratni sukobi.

– Oni dolaze kod nas ljetovati, kao turisti, a s godinama smo postali veliki prijatelji. Kad su dolazili, nisu očekivali da će doći do ovakvog scenarija. Ukrajina nije ovo zaslužila, Ukrajina je liberalna zemlja, osuđujemo da ljudi pate, da narod mora bježati iz svojih domova. Jako smo zabrinuti za našu domovinu, stalno gledamo vijesti, Rusi su ušli u Černobil, ušli su i Zaporožje, što je jako opasno jer se tamo nalazi nuklearna elektrana. Kijev gori, sve je teže i teže i jako smo zabrinuti. Rusi žele prepoloviti Ukraijinu i srušiti vlast. Potreseni smo, u panici, ne možemo vjerovati da se sve to događa. Ipak, nadamo se da će se sukob smiriti, da se neće širiti, očekujemo da će Amerika i Europa to riješiti. Sreća da je Hrvatska u Europskoj uniji i NATO-u, jer bi ovaj rat mogao doći do Bosne, kaže Vladimir Provči, čiji su preci prije 280 godina doselili iz Zakarpatske Ukrajine u Hrvatsku. Iako rođen u Hrvatskoj, Provči nije zaboravio zemlju iz koje potječe, pa je svih proteklih godina često išao u Ukrajinu, obiteljski, u posjet rodbini, ali i nastupajući sa svojim prijateljima na raznim kulturnim manifestacijama.

Naime, Provči je poznati riječki pjesnik i slikar, jedan od osnivača i predsjednik Kulturnog društva Rusina i Ukrajinaca Rušnjak PGŽ-a. Društvo je osnovano 2004. godine, upravo u Provčijevoj kući u Pobrima.

Djela, ne riječi

– Tijekom godina KD Rušnjak ostvario je značajnu suradnju s brojnim ansamblima iz Ukrajine, posebno sa Zakarpatskim horom s kojim surađujemo već pet godina, kao i njihovim teatrom, ali i kulturnim društvima iz drugih mjesta. Oni su dolazili kod nas u Rijeku, ali smo i mi išli u Ukrajinu. Moji roditelji rođeni su u Hrvatskoj, meni je Hrvatska matična zemlja. Rođen sam u Vukovaru, gdje sam živio godinama, prije četrdeset godina doselili smo u Rijeku. Nažalost, sve ovo vratilo mi je sjećanja na dane Domovinskog rata u Hrvatskoj, pripovijeda nam Vladimir Provči.

Vladimir Provči: Vrata moje kuće otvorena su izbjeglicama iz Ukrajine

Mi koji smo vezani uz Vukovar to posebno razumijemo, zato sam odmah i otvorio svoja vrata svim Ukrajincima kojima je pomoć potrebna. Imam dosta prostora, veliku kuću s apartmanima, supruga i ja sami živimo. Naravno, svi Ukrajinci koji žele i mogu doći dobrodošli su u moj dom besplatno, pomoći ću im i u odjeći i hrani, imam dvije škrinje pune namirnica, spreman sam za prihvat izbjeglica. Mogu ih još dvadesetak bez problema primiti. Mislio sam nabaviti nova ogradna vrata za dvorište, ali to će pričekati, novac će mi trebati za moje sunarodnjake, priča nam Provči koji je nesebično svoju kuću otvorio za izbjeglice iz Ukrajine. Puno ga, kaže, ljudi zove i govori da još nisu svjesni što se dogodilo. Zovu i Riječani, nude pomoć, tijekom našeg boravka zvao je Ilija Hristodulov iz Makedonskog kulturnog društva Ilinden iz Rijeke, zvali su i iz Saveza Rusina. Tijekom razgovora s našom novinarskom ekipom Provči je nerijetko brisao suze, a posebno kad je doznao da su u Ukrajini poginula i dva mlada vojnika, njegovi prijatelji.