Ruski predsjednik Vladimir Putin u ponedjeljak je u televizijskom obraćanju naciji priznao neovisnost proruskih pokrajina na istoku Ukrajine.

Sjedinjene Države objavile su da bi Rusija mogla izvršiti invaziju na Ukrajinu sa 190.000 vojnika koje je nagomilala blizu granice s tom susjednom zemljom.

Iako rastu napetosti na istoku Ukrajine u posljednja tri dana, Zapad i Rusija ističu da daju prednost diplomatskom rješenju krize. No, hoće li te napore zakomplicirati rusko priznanje odcijepljenih regija?

Odmetnute regije

Proruski separatisti u regijama Donjeck i Lugansk – zajedno poznati kao Donbas, odmetnuli su se od ukrajinske vlade 2014. i proglasili se neovisnim “narodnim republikama”, ali sve do danas nisu priznate.

Ukrajina navodi da je od početka sukoba poginulo oko 15.000 ljudi.

Rusija poriče da je uključena u sukob, ali je podržavala separatiste na brojne načine, tajno im je slala vojnu potporu, financijsku pomoć, zalihe cjepiva protiv covida-19 i izdala najmanje 800.000 ruskih putovnica stanovnicima tih regija.

Moskva je uvijek poricala da planira invaziju na Ukrajinu.

Što znači rusko priznanje?

Rusija po prvi put govori da Donbas ne smatra dijelom Ukrajine. To bi moglo otvoriti put Moskvi da otvoreno pošalje vojne snage u separatističke regije, uz argument da intervenira kao saveznica kako bi ih zaštitila od Ukrajine.

Ruski parlamentarac i bivši politički čelnik Donjecka, Aleksandr Borodaj rekao je u siječnju za Reuters da će separatisti u tom slučaju tražiti od Rusije da im pomogne da preuzmu kontrolu nad dijelovima regija Donjeck i Lugansk koje još uvijek kontroliraju ukrajinske snage. Ako se to dogodi, moglo bi doći do otvorenog vojnog sukoba između Rusije i Ukrajine.

Što s mirovnim procesom iz Minska?

Rusko priznanje zapravo poništava mirovne sporazume iz Minska iz 2014. i 2015. koji još uvijek nisu provedeni, a do sada su ga sve strane pa i Moskva, smatrale najboljom šansom za rješenje sukoba.

Sporazumima se zahtijeva veliki stupanj autonomije za dvije regije unutar Ukrajine.

Kako će Zapad odgovoriti?

Zapadne vlade se mjesecima redaju s upozorenjima Moskvi da bi bilo kakvo kretanje ruskih vojnih snaga preko ukrajinske granice izazvalo snažan odgovor, uključujući stroge financijske sankcije.

Američki državni tajnik Antony Blinken rekao je prošli tjedan da bi priznanje “dodatno potkopalo suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, predstavljalo grubo kršenje međunarodnog prava te izazvalo dodatnu sumnju u rusku tvrdnju da je predana diplomaciji radi postizanja mirnog rješenja ove krize”.

Dodao je da će to zahtijevati “brz i čvrst” odgovor Sjedinjenih Država i saveznika.

Je li Rusija ranije već učinila nešto slično?

Da – priznala je neovisnost Abhazije i Južne Osetije, dvije odcijepljene gruzijske regije nakon kratkog rata s Gruzijom 2008.

Moskva im je osigurala veliku novčanu potporu, proširila rusko državljanstvo na stanovništvo tih regija i premjestila tisuće vojnika ondje.

Što Moskva može dobiti, a što izgubiti?

U slučaju Gruzije, Rusija je iskoristila priznanje odcijepljenih regija kako bi opravdala otvorenu vojnu prisutnost u susjednoj, bivšoj sovjetskoj republici u pokušaju da na neodređeno vrijeme utiša težnje Gruzije za članstvom u NATO-u, uskraćujući joj punu kontrolu nad vlastitim teritorijem. Isto bi vrijedilo za Ukrajinu.

S druge strane, Moskvi prijete sankcije i osuda međunarodne zajednice zbog napuštanja mirovnog procesa iz Minska nakon što je dugo tvrdila da mu je predana. Isto tako, opterećivat će je odgovornost za dva teritorija koja su opustošena u osam godina rata i kojima je potrebna velika gospodarska potpora.