VELIKO SLAVLJE U CENTRU ZAMET - Mateo Drežnjak i Danko Branković s Krešinim peharom/Foto M. GRACIN
Zaista se toplo nadam da će reprezentacija uskoro odigrati službenu utakmicu za kvalifikacije u Rijeci, a mislim da se to nije dogodilo u posljednjih 30 godina - kaže Robert Jurković
povezane vijesti
RIJEKA Pored novinarskog mjesta gotovo cijelu utakmicu stajao je papirić na koji je trebalo upisati MVP-a turnira, najkorisnijeg igrača. U utakmici s malo koševa, u kojoj su dominirale obrane i promašaji, moglo se upisati samo jedno ime i prezime. Ono igrača odluke.
Danko Branković, 21-godišnji 215 centimetara visoki centar Cibone, sve je riješio u devet sekundi same završnice finala protiv Cedevite Junior. Najprije je blokirao Filipa Bundovića, što mu je poseban gušt, a zatim otrčao na drugi kraj parketa i zakucavanjem potvrdio pobjedu svoje momčadi. Branković je tako podigao tri trofeja, prijelazni Kupa Krešimir Ćosić, kao MVP turnira, te trofej Novog lista kao najbolji strijelac finala s 13 poena. Trajni trofej Kupa, koji ostaje Ciboni, podigao je ozlijeđeni kapetan Vukova i velika nada hrvatske košarke Roko Prkačin.
Zadar i Split su razočarani otišli kući u petak, ostavši dužni. Cedevita Junior je do kraja držala Cibonu u raljama neizvjesnosti. No, Cibosi su s trofejima otišli put Zagreba, kao i prije 26 godina.
San
– Uvjereni smo da iduću završnicu u Rijeci neće trebati čekati 26 godina – kaže Robert Jurković, uz Slavišu Bradića, tajnika Riječkog sportskog saveza, prvog čovjeka organizacije završnice Kupa. – Početni impuls je uvijek isti, želja da se nešto sportski i košarkaški, događa u Rijeci. Uvijek sam želio da u mojem kraju imamo vrhunske sportske manifestacije. Ovo je moj maksimum, ali sanjam da jednoga dana dovedem NBA momčad u naš kraj.
Nitko mi ne može oduzeti san i ja ću raditi sve da jednom NBA ekipa dođe ovdje. Ako sanjaš velike snove, ovi manji snovi su ostvariviji. Imali smo Liburbnia kup u Opatiji. No, znao sam da uz pravu organizaciju, Grad Rijeku i gradonačelnika Marka Filipovića, koji je stao uz nas, te Riječki sportski savez, možemo napraviti odličnu sportsku priču. Zadovoljan sam jer imam partnere i šefove koji su sportaši, predsjednicu Doroteu Pešić-Bukovac i tajnika Slavišu Bradića, koji žele pratiti sve projekte koji imaju veze s vrhunskim sportom.
Cibona je osvojila opatijski Liburnia kup, a Branković je bio MVP na pripremnom turniru uoči sezone, još jedan Jurkovićev projekt, u koji su uključeni Marinovi prijatelji. U međuvremenu, Cibona je promijenila trenera, umjesto Vladimira Jovanovića stigao je slovenski stručnjak Gašper Okorn.
– Cibona je, za razliku od Opatije, gdje je dominirala u obje utakmice, u Centru Zamet dobila dvije utakmice za jednu loptu. Dugo nije bilo Final Foura s tri utakmice na jednu loptu, vidjeli smo tri fenomenalne utakmice. Zanimljivo da u prve dvije utakmice nije bilo promjena vodstva, ali Zadar i Split su zagrebačkim momčadima stalno puhali za vrat.
Ponos
Centar Zamet je dvorana kojom se Rijeka može ponositi.
– Bio sam u dvije NBA dvorane, u Chicagu i Los Angelesu. Da je Centar Zamet istog kapaciteta, bio bi ljepši od američkih dvorana. Imamo fenomenalnu infrastrukturu, hotel Ambasador, jedan od najboljih hotela u regiji, regiju s toliko prednosti… Samo treba biti sportske i političke volje. Nitko nije savršen, bilo je malih pogrešaka. Nitko ih nije zamijetio. Ako i je, nije zamjerio.
Kup je uvod za novi dolazak reprezentacije, ali u nečem značajnijem od prijateljske utakmice.
– Nema garancije, ali ovo je pokazatelj da Rijeka može organizirati velike manifestacije na odličan način. Zaista se toplo nadam da će reprezentacija uskoro odigrati službenu utakmicu kvalifikacija u Rijeci, a mislim da se to nije dogodilo u posljednjih 30 godina.
Hrvatska je krenula s 0-2 u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2023. godine, slijede dva susreta sa Švedskom 25. i 28. veljače. Za kraj preostaje domaći susret s Fincima 3. srpnja na kojem će Hrvatska imati pomoć NBA igrača. Susret koji bi mogao biti ključan, a za koji bi konkurirala Rijeka.
– Ne želim razmišljati ni o čemu osim o naše dvije pobjede protiv Švedske. Dvije pobjede daju nam malu svjetlost na kraju tunela. Dok to svjetlo postoji, treba vjerovati.