Čini se da ulazimo u kritične dane kad je sukob u Ukrajini posrijedi. Sljedeća dva tjedna mogla bi biti ključna, kako smo nekad znali čuti. Dan invazije koji se spominje, ova srijeda, dakle sutra, sigurno nije taj dan jer ratovi tako ne funkcioniraju. Ali da bi Ukrajina mogla biti točka na kojoj će se prelomiti interesi istoka i zapada, ako ne vojni, onda svakako ekonomski, to je sigurno točno.

Ima onih, poput bivšeg veleposlanika Hrvatske u Ukrajini Bože Kovačevića, koji tumače kako postoje razlozi SAD-a da potencira takav sukob. On doslovce kaže kako bi Americi najviše odgovaralo da dođe do rata u Ukrajini jer bi time Rusija bila uvučena u iscrpljujući rat koji bi, naravno, najviše iscrpio Ukrajinu, ali dugoročno Rusija bi taj rat izgubila. A Amerika bi tada dobila kompenzaciju za činjenicu da je u Siriji izgubila, a taj rat su i u Americi i u Rusiji percipirali kao rat između Amerike i Sirije, i ovo bi bila kompenzacija za poraz u Siriji, kaže on. Naravno, tu je i činjenica da se Amerika nedavno neslavno povukla iz Afganistana. Takvim nestabilnostima u Europi Amerika povećava cijenu svojih sigurnosnih jamstava koje daje, budući da te zemlje nisu same u stanju obraniti se od agresija, smatra on.

Na drugoj je strani SAD, i Hrvatska kao njegov partner u NATO-u, a koja je već u Jadranu sa svojim nuklearnim nosačem brodova Trumanom, gdje je i hrvatski premijer Andrej Plenković jučer svjedočio ne samo toj ogromnoj vojnoj snazi, nego i potvrdio bliskost odnosa Hrvatske i zapadnih saveznika. Zapovjednik tog broda poručuje da NATO nikad nije bio toliko spreman kao danas, a predstavnici hrvatske Vlade zaklinju se u odanost zapadnom savezništvu.

Jučer se nije oglašavao hrvatski predsjednik Zoran Milanović čiji je stav poznat, i koji apstrahira i ulogu Ukrajine, ali i vojne ambicije Putina i Rusije. Ako dođe do sukoba na tlu Ukrajine, on bi se uvelike mogao preliti i na unutarnje hrvatske političke prilike. Milanović i Plenković tu neće imati unisone stavove, i to tada može biti veliki problem. Za nadati se da će zajedno sjesti onog trenutka kad sukob počne jer znamo tko je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, a tko je zadužen za izvršni dio vlasti i MORH. A stručnjaci tvrde da Rusima treba hladno vrijeme za početak napada jer je tada tlo dovoljno tvrdo da izdrži njihove tenkove i mehanizaciju. Zato se i govori o ovih idućih nekoliko dana koji su pred nama, jer kasnije može biti samo toplije vrijeme. Stoga je, ako dođe do tog napada, i susret Milanovića i Plenkovića napokon pred vratima. Kolateralno.

Srećom, još uvijek se svi zaklinju u deeskalaciju. Obećavajuće su riječi ukrajinskog veleposlanika u Velikoj Britaniji koji je jučer izjavio kako je Ukrajina spremna na mnoge ustupke u razgovorima s Rusijom. To se u prvom redu odnosi na politički stav Ukrajine da želi pristupiti NATO-u, što su čak upisali u Ustav, ali što se još nije dogodilo, upravo zbog odnosa s Rusijom i ranije aneksije Krima. A Rusija naravno traži da Ukrajina od tog cilja potpuno odustane. Ukrajinski veleposlanik rekao je jučer prvo za BBC da bi Ukrajina mogla biti »fleksibilna« u vezi tog svojeg cilja, a kasnije je to pojašnjavao pa je dodao da nije dobro shvaćen u pogledu NATO-a, premda je Ukrajina spremna učiniti druge ustupke. Očito, Ukrajina se rukama i nogama bori da ne postane najveće svjetsko krizno žarište, a koliko joj je teško ekvilibrirati između dva svijeta, istoka i zapada, dokazuju ogromni pritisci Rusije. Ti pritisci nisu samo putem vojnih prijetnji i gomilanja ruske vojske na granicama, nego je jasno da će rezultirati i ogromnom ekonomskom krizom. Ukrajinu napuštaju investitori, kapital, svi bježe iz zemlje i uskoro se očekuje da više neće biti ni letova za tu zemlju. Kako god ovo prošlo, Ukrajina će biti žrtva, i to aspiracija jednog tiranina za kojeg je hrvatski europarlamentarac Tonino Picula već ranije ispravno ocijenio kako svoj dugogodišnji mandat na čelu Rusije želi završiti s jačom i većom Rusijom nego kad je preuzeo vlast. To su te megalomanske politike koje nužno završavaju i kao agresivne (agresorske), jer mitomani žele ostati u povijesti uklesani kao drugovi i vođe koji su promijenili povijest.
Nije ni uloga SAD-a i predsjednika Joea Bidena lišena odgovornosti za ovu situaciju. Ta uloga svjetskog policajca koju uvijek želi igrati, sa sobom nosi ogromnu težinu. I na njima je odluka, gotovo jednako kao i na Rusiji, kako će ova teška napetost završiti.