U uronu sam spazio ogromnog kokota kako leži nedaleko od mene tako da sam trenutno odreagirao. Premda sam bio svjestan da je u pitanju usporena riba koja ne bježi tako lako, ipak je za mene kao podvodnog ribolovca to bio neobičan izazov, pogotovo s ovolikom ribom. Hitac je bio precizan…
povezane vijesti
Iz Zadra nam se javio Toni Kršulović, podvodni ribolovac kojem zimski uvjeti nipošto nisu razlog zbog kojeg bi ostao kući i propustio uron u mir i tišinu zimskog podmorja, a sve samo s jednim ciljem – ulovom još jedne trofejne ribe. I ovoga je puta uspio uloviti nešto što se ne viđa i ne lovi baš svakoga dana. Evo što nam je Toni ispričao o tom svom ulovu.
– Zima je mnogim ribolovcima nepremostiva prepreka, djelom zbog vremenskih uvjeta koji su često uistinu ekstremni, no najvećim dijelom zbog niskih temperatura. Da se razumijemo, i meni je hladno, ali se nekako izdrži… – priča nam Toni.
– Prvi šok od ulaska u ledeno more vrlo brzo kompenziram lovačkom strasti. U potrazi za lovom sve drugo odlazi u drugi plan. Uroniti u mir i tišinu zimskog mora, za mene je neprocjenjivo iskustvo, a kad još naiđe riba po koju sam došao… – nastavlja Toni svoju priču.
– Ovoga sam puta samo na kratko, ograničen poslom, sišao u moj poznati akvatorij, Velebitski kanal između Paga i Velebita. Temperatura mora je u tom dijelu uvijek niža, a ovoga je puta bila tek 9°C tako da nisam puno oklijevao. Odmah sam se spustio, čak donekle neočekivano brzo, do 18 metara s namjerom da legnem u čeku, očekujući nailazak kakve dobre orade. No spuštajući se u dubinu spazio sam ogromnog kokota kako leži nedaleko od mene tako da sam trenutno odreagirao.
Premda sam bio svjestan da je u pitanju usporena riba koja ne bježi tako lako, ipak je za mene kao podvodnog ribolovca to bio neobičan izazov, pogotovo s ovolikom ribom.
Hitac je bio precizan, pravo u škrge tako da je kokot ostao u mjestu kao pijan.
Izvlačim ga uz njegov prepoznatljivi roktavi zvuk i vaga staje na 2,80. Ja znam da budu i veći u ogromnim dubinama i na parangalima, ali za pušku, za mene, to je trofej.
Ne trebam posebno govoriti kako su od lešo ribe svi lizali prste – ispričao nam je Toni Kršulović.