Ulaskom u drvenu kolibicu usred Pećina ušli smo u magičan svijet čudesne šume. Okruženi drvenim zidovima i prozorom kroz koji gledamo u neku drugu dimenziju, upoznajemo se s Natašom Reš, kreativnom poduzetnicom koja u svom rustikalnom interijeru stvara unikatne proizvode od vune s potpisom vlastitog brenda Libellula.

Okrećemo se u prostoriji i ne znamo bismo li prije dotaknuli šešire s nevjerojatnim detaljima, posegnuli za vunenom torbicom ili pak pozdravili Igora, vilenjaka kojemu je ime dodijelio naš fotograf Vedran dok se autorica ovih redaka posvetila istraživanju predivne čipkaste haljine, stvorene za ples šumskih vila tanašnoga struka.

– Dodaj mi Igora za fotografiju, govori naš fotograf, dok se i Nataša okreće po prostoriji u nevjerici provjeravajući je li na snimanje došao još netko.

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

IDEJA STIGLA KAO DAR

Uz smijeh što je njezin vilenjak, čuvar šume, odjednom dobio ime, dodaje nam Igora za scenu i upuštamo se u razgovor o njezinom radu.

– Pet godina sam učila kako napraviti nešto ovakvo od vune. Iako to sve zvuči jednostavno, kada želite imati proizvod koji neće upijati kišu, već će ona kliziti s površine te da se kada ga stisnete, vrati u prvobitan oblik, morate naučiti način na koji se vuna slaže, u kojem se obliku redaju slojevi… Ako to ne napravite dobro, može vam se dogoditi da se na kraju niti skroz počupaju, što nije nikako dobro, objašnjava nam Nataša dok pred nama izrađuje šešir i dodaje da je najviše izučavala online, ali i nešto uživo u Italiji.

Po zanimanju kiparska dizajnerica, pomalo se mučila s pronalaskom odgovarajućeg hobija i posla dok, igrom slučaja, ideja nije stigla na njezina vrata u obliku poklona.

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

– Prije sedam, osam godina dobila sam na dar vunenu kapicu i potpuno me fascinirala. Znala sam da se time želim baviti i krenula sam u potragu za obrazovanjem, no jako je malo programa koji vas uče filcanju, govori nam Nataša.

Filcanje je tehnika obrade češljane neupredene vune, pri čemu se vunene niti termičkim i mehaničkim djelovanjem pomoću vode i sapunice kod mokrog te igle kod suhog filcanja, isprepliću i stvaraju tkaninu ili čvrsti predmet.

Neumorna u potrazi za radionicama filcanja, Nataša je prešla granice države pa učila i na talijanskom, ruskom i kineskom te japanskom.
– Tako sam pronašla vrelo informacija, a Rusi su čudo, što sve rade od vune. Počela sam investirati u radionice i tako već šest, sedam godina. Naučila sam sve, od A do Ž; o vuni, karakteristikama vune, kako se stavlja i na koliko načina, objašnjava nam naša sugovornica dok pokazuje različite oblike u kojima vuna stiže – zamotana u smotuljke ili redove (row) te raširena poput plahte.

– Od potonje se rade papuče i torbe jer je materijal grublji pa je puno lakše raditi jer nema slaganja, sve je već složeno.

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

SVAKI PROIZVOD JE UNIKATAN

Na njezinom radnom stolu koji zrači kreativnim neredom imamo prilike vidjeti vunu u mnogo različitih boja koju nabavlja od europskih dobavljača.

Fascinantno nam je kako izrađuje šešir jer od samog komada vune do konačnih proizvoda koje vidimo izložene u drvenom prostoru, dijeli nas mnogo malih i pažljivih koraka. Za izradu je prvo potreban dizajn, a zatim vuneni materijali koje vještim rukama isprepliće da bi dobila konačnu boju.

– Od podloška se na svaku stranu stavljaju slojevi, ovisi o tome koliko želim da kapa bude čvrsta, a ovaj je od četiri do šest slojeva, pokazuje nam šešir u izradi.

– Inače, slaganje se može ostvariti na tisuću načina, ovisi što se želi postići. Kod kapa mora biti čvrsto i kompaktno, a kod šalova mora biti više elastično. Ovdje je princip poput križića-kružića i oko šest slojeva. Ako se miješaju boje, ne miješaju se na kraju, već tijekom izrade da se pravilno izmiješaju i rezultat nikada ne može ispasti jednak, objašnjava Nataša.

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

Upravo iz razloga što se ne mogu dobiti dva jednaka proizvoda na kraju, ovi su radovi doista unikatni, za što nam Nataša kaže da joj je i najdraže.

– Ne volim kopije, nisam njihov ljubitelj i baš zato volim što je materijal takav, što je vuna živa i što ne možeš napraviti dvaput jednaku stvar. A konačni proizvod ovisi i o vremenu! Ako je vlaga, vuna se spaja i pri velikoj vlazi ju je teško povezati, kaže nam Nataša pokazujući i ostale alate koji su joj potrebni za rad.

Miješanjem različitih boja vune, dolazi do miješanja tonova, nakon čega se vuna smoči, što je sistem mokrog filcanja.

– Nakon šestog sloja, sve se smoči i stavlja u mlaku vodu. Sve prođem brusilicom i ponavljam postupak. Kada se prođe i s druge strane, vuna postaje kompaktna, vadi se podložak i tu tek kreće posao, kaže nam Nataša i poseže za kalupom kojim oblikuje konačni proizvod u oblik šešira.

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

PREKRASNE DEKORACIJE

Usput doznajemo i da svaki šešir treba izraditi šest puta veći od konačne veličine upravo zbog postupka s kalupom.
– Kod oblikovanja se vuna valja, masira, tuče i muči, a ja plačem i molim je da se lijepo oblikuje i spoji, kroz smijeh nam objašnjava Nataša dok svom snagom oblikuje šešir.

Proizvod zatim naizmjenično ide u vruću pa hladnu vodu jer se vuna stišće pod velikim temperaturama, i tako dok šešir ne bude željene veličine.

Poseban šarm njezinim kapama i šeširima daju također unikatne dekoracije, za koje nam Nataša kaže da se rade na kraju te da se filcaju na suho iglicama.

I dok naš fotograf pokušava snimiti Natašu pokraj šešira, čemu se kroz smijeh (i potpuno bezuspješno) pokušala opirati, doznali smo i jedan mali detalj.

– Počela sam raditi kape jer su one način da se čovjek sakrije, kaže nam dok na glavu stavlja jednu od svojih kreacija, za dodatnu inspiraciju.
I za novi bezuspješan pokušaj skrivanja od našeg fotografa.

Inspirirana bajkama, stvorenjima iz mašte i prirode, Nataša Reš stvorila je pravu oazu za bijeg od stvarnosti, a njezine jedinstvene kreacije barem će vas na sekundu odmaknuti od svakodnevnog sivila i dopustiti vam da uplovite u čarobni svijet čudesnih šuma. Uz unikatne proizvode.

SNIMIO: VEDRAN KARUZA