Photo: Damir Spehar/PIXSELL
Na usluge se čeka jako dugo, one su veoma rijetke, a roditelji su ih prisiljeni plaćati privatno, ističe Nadica Bjelčić, predsjednica Udruge Oko.
povezane vijesti
ZAGREB – Roditelji djece s težim oštećenjima ostat će do daljnjeg na naknadi od 2.328 kuna, nakon što je Vlada dala negativno mišljenje na SDP-ov prijedlog da se u Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama naknada za njegu djeteta s težim oštećenjima poveća s postojećih 70 posto na 100 posto proračunske osnovice.
U obrazloženju Vlade navodi se kako bi to povećanje u ovoj godini državu stajalo 132 milijuna kuna, što u proračunu nije osigurano, a poziva se i na visoke troškove pandemije te povećanje potpora iz 2017. godine.
– Tuga, jad i bijeda, komentar je Nadice Bjelčić, predsjednice Udruge Oko. Oni su ovo povećanje bezuspješno tražili u više navrata, i to uz podršku pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i za djecu.
– S razlogom su ti roditelji na njezi zbog težih stanja djeteta, jer ona imaju pojačane potrebe. Kod nas se na usluge čeka jako dugo, one su veoma rijetke, ne dobivaju se u dovoljnoj količini, a roditelji su ih stoga prisiljeni plaćati privatno, objašnjava.
Primjerice, samo ih logoped stoji minimalno 600 kuna mjesečno, a još toliko moraju platiti i fizioterapeuta. No djeci često treba i više sati tjedno, što udvostručuje ili utrostručuje trošak.
– I djeca bez teškoća veoma teško dolaze do logopeda, a u ranom razvoju do treće godine važna je rana intervencija, da dijete dobije što bolju terapiju, a roditelj edukaciju kako raditi s djetetom, ističe Bjelčić.
Cijena sata logopeda stoji najmanje 150 kuna, a tako je i s fizioterapijom. Nakon što napuni tri godine, dijete ima pravo na terapiju u kući, ali to ne znači da će je dobiti jer su kuće koje nude takve usluge opterećene, imaju male kapacitete, a HZZO odobrava malo. »Ako ste u udaljenijem dijelu grada, iz Dugog Sela na primjer, reći će vam da nemaju osobu koja može raditi s tom djecom, a da se ne govori o ruralnim područjima«, ističe.
Roditelji djece s teškoćama upozoravaju na činjenicu da malom djetetu treba više od jednog tretmana tjedno ako se želi postići čim bolji napredak i prevladavanje teškoća. Kako njihova djeca nemaju najteži stupanj invaliditeta, nemaju pravo na uvećani dječji doplatak ni na osobnu invalidninu pa je naknada za njegu sve što dobivaju.
Prema podacima koje iznosi Vlada, takve je djece u Hrvatskoj oko 10.000. U 2020. godini evidentirano je 5.094 korisnika dopusta radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju te 6.431 korisnik prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Upravo zbog činjenice da se ne radi o velikom broju djece, roditelji smatraju da bi im država trebala osigurati ravnopravnost s drugom djecom.
– Tražili smo izjednačavanje. Pitam se zašto je majka koja rodi dijete s teškoćama kažnjena u odnosu na roditelje zdrave djece, a znamo da naša djeca imaju povećane potrebe i da ih nema mnogo. Govore da za to nema novca, a istodobno govorimo o demografskoj politici, ogorčena je Bjelčić.
Koliko Vlada ima razumijevanja za osobe s teškoćama, ilustrira iznos povišice koji je dodijelila osobama s invaliditetom do zapošljavanja.
– Vlada je velikodušno povećala naknadu do zaposlenja za osobe s invaliditetom koje su prijavljene na burzi, s 350 na 375 kuna. Za 25 kuna. Uskoro će to biti kava s mlijekom, a oni to zovu mjerom za sprečavanje siromaštva i pomoći kod cjenovnog udara na budžete, zaključuje.