Nema ribolovca koji se u svojim ribolovnim poduhvatima nije susreo s posidonijom, našom najvećom morskom cvjetnicom. Maha, trava, lažina, tek su neki od brojnih narodnih naziva ove biljke koja zastire morsko dno i čini ga naizgled beživotnim. Naravno, takvo je dno samo naizgled beživotno, što ponajbolje znaju podvodni ribolovci. Oni u svojim čekama imaju prilike vidjeti neizmjerno bogatstvo života koji kriju ova nepregledna travnata prostranstva. Mnoštvo minijaturnih eko svjetova, međusobno povezanih nevidljivim nitima, gdje zajedno žive i predatori i žrtve, staništa su zajednice livada posidonije.

Ribolov nad posidonijom većini udičara zadaje poprilične glavobolje, i to iz više razloga. Mnogi naime smatraju ribolov na takvom dnu potpuno bezizglednim, prvenstveno zbog čestih zadjeva i izostanka očekivane lovine. Sitna riba, koja vrlo brzo razbuca i najotporniju ješku, samo smeta, dok prava lovina ješku i ne može primijetiti. Nažalost, to je sušta istina, naravno, ako se koriste konvencionalne metode i pristupi.

Ribolov iz barke nad posidonijom se može izvoditi na više načina. Većina ribolovaca koristi način u kojem, nakon što olovnica dotakne dno, cijeli sistem podignu oko pola metra. Time su naješkane udice izveli na svjetlo dana, što je jako dobro. Ono što je loše je oslabljena moć detekcije griza, i to iz jednostavnog razloga što je štap (ili ruka) pod stalnim opterećenjem. Tako opterećen pribor teško može registrirati male pomake koji su često od presudnog značaja.

Stoga, da bismo uspjeli prezentirati ješku na kvalitetan i nadasve uočljiv način, ponajprije moramo udice udaljiti od olovnice. Olovnica pritom mora biti takva da ne zapada u busenje, već da se po mogućnosti naslanja na posidoniju. To se lako postiže s tirolskim drvcima, ili drugim olovnicama slične izduženo-valjkaste forme.

Polja posidonije se na plićim terenima mogu vidjeti kao tamno dno

Budući da su vlati posidonije nerijetko duge preko 70 centimetara, idealno je najdonju pramu vezati na preko metar udaljenosti od olovnice.

Drugi način na koji se može izbjeći upadanje predveza u posidoniju je dodavanje olovne ekstenzije. Na mjestu na kojem bi trebala biti spojena olovnica, vučjim se čvorom spoji komad strune dužine oko 50 do 60 centimetara, koji završava identičnom omčom ili kopčom na koju se postavlja olovnica. Na ovaj se način čuva predvez koji se može koristiti i na nekim drugim, manje zaraštenim terenima, što je od velike važnosti, pogotovo ako se koriste skupi i komplicirani sistemi.

Osim toga, jednostavnim mijenjanjem dužine ekstenzije uvijek lako možete promijeniti dubinu na kojoj će se udice zaustaviti.

Ovako produljen predvez se u ribolovu spušta na dno, pri čemu se vrh štapa ili prst, u slučaju da lovite iz ruke, potpuno rasterećuju, istovremeno omogućujući znatno kvalitetniju detekciju ribljih aktivnosti.