Zahvaljujući neumornoj poduzetničkoj energiji Miroslava Palinkaša, iznimnog vinogradara i vinara ugledne vinske kuće Pavlomir nedaleko Novog Vinodolskog, Primorsko-goranska županija, u poljoprivrednom smislu jedna od uvjerljivo najzaostalijih u Hrvatskoj, dobiva nadu u bolje vrednovanje svoje zemlje. Na posjedu Pavlomira, na državnoj zemlji zakupljenoj na pola stoljeća, počeli su naime bazni pripremni radovi kako bi se uskoro posadilo 18 tisuća sadnica vinove loze.

– Investicija je u velikoj mjeri “pokrivena” sredstvima EU i njezinih fondova namijenjenih ruralnom razvoju tako da će nakon dugo vremena vinogradarski fond Županije biti obogaćen s pet hektara novih nasada. Odlučili smo se saditi isključivo žlahtinu jer je to naš natraženiji proizvod. K tome, od žlahtine djelomično proizvodimo i pjenušac po kojem postajemo sve priznatiji i privlačniji turistima kao i domaćim gostima, pojasnio nam je Palinkaš.

S njime su u društvu, uz rub brazdi izoranih dublje od metra te iznimno kvalitetnu zemlju koja se “odmarala” desetljećima, bili enolozi Ana Penić i Mario Jeličić i kao i podrumar Borna Rončević. Redom obrazovani mladi ljudi koji su sa širenjem nasada, iznimno korisnim ulaganjem u budućnost zajednice, i više nego zadovoljni.

– Uvijek se u svojim razmišljanjima i investicijskim planovima vraćam na utvrđenu povijesnu činjenicu kako su u Vinodolu svojedobno vinogradi bili rasprostrti na površini većoj od 600 hektara. Danas, uz sva naša zalaganja ta je “pokrivenost” na razini od – pet posto.

Konkretno, riječ je o nešto više od 30 hektara. S druge strane, budućih 18 hektara pod žlahtinom, bit će to njezin najveći vlasnički nasad jer u radu PZ Vrbnik participira na desetke malih vlasnika. Vratimo li se Županiji, vinogradi se godinama nisu širili. Istina, učinile su to svojedobno vinarije Katunar na području Baške, kao i Šipun čiji je vlasnik Ivica Dobrinčić nedaleko Vrbničkog polja posadio vinograd na jednoj od obližnjih pogodnih pozicija, dodao je Palinkaš.

Čije je pregalaštvo tim značajnije jer PGŽ pod vinogradima ima svega nešto više od 200 hektara. Koliko je to skromno najzornije ocrtava podatak da je sredinom prošlog stoljeća samo maleni Susak imao 327 hektara pod vinogradima. A da je ta i takva rezerviranost prema poljoprivredi, ili konkretno vinogradarstvu kontraproduktivna i besmislena, govori i činjenica kako je unatoč minimalnom broju vinograda riječ o trećoj po značaju županiji u proizvodnji – pjenušaca. Perspektive za iznimno kvalitetne iskorake dakle itekako postoje.

– Skoro svi mi koji se bavimo vinarstvom, u svom porfelju imamo i neki od pjenušaca. Kad je riječ o Pavlomiru, naši su pjenušci jako hvaljeni i nagrađivani. Dijelom smo se i iz tog razloga odlučili na pripremu zemljišta za sadnju žlahtine jer smo uvjereni kako su njezine perspektive kao mirnog, ali i pjenušavog vina jako dobre, zaključio je Palinkaš.

Sve pripravne zemljane radove, kao jedna od malobrojnih za to specijaliziranih tvrtki, obavljaju stručnjaci poduzeća Agri iz Poreča. Ono što je također važno, posebno u tami hrvatske poljoprivrede brutalno ovisne o uvozu, sadnice žlahtine su domaće, osigurala ih je zagrebačka Fragarija.