Na početku pandemije brojne su članice Europske unije snižavale stope poreza na dodanu vrijednost za one djelatnosti koje su bile pogođene strogim epidemiološkim mjerama, poput ugostiteljstva te ostalih usluga u turizmu, ali i na usluge frizerskih ili kozmetičkih salona.

Snižene su stope, ovisno o državi, vrijedile u 2020. godini, ponegdje su se ta pravila protegnula dijelom ili u potpunosti na 2021. godinu.

Tamo gdje su se države, uz blaže epidemiološke mjere, vratile na »stare« stope, proračuni su već prošle godine još uz dodatni poticaj inflacije, počeli ubirati veće prihode. Iako sva europska gospodarstva još osjete posljedice pandemije, sada je na redu novi udar i na gospodarstvo i građane, poskupljenje energenata.

Pojedine države već su krajem prošle godine reagirale paketom mjera u kojima se najugroženijim kućanstvima povećava pomoć za plaćanje struje ili plina.

Koliko god bila nužna ta pomoć jer od poskupljenja štiti najranjivija domaćinstva, stalni rast cijena prijeti da u tu kategoriji upadne sve više europskih kućanstva i države su prisiljene na dodatne reakcije.

Osjetljiva industrija

Sve više zemalja ozbiljno raspravlja i o tome da se značajno snize stope PDV-a na isporuku električne energije i prirodnog plina za kućanstva, ali i pojedine industrijske grane.

Svjesna svoje nemoći u utjecaju na cijene tih energenata na svjetskom tržištu i Europska je komisija državama članicama preporučila da interveniraju snižavanjem PDV-a na isporuku struje i plina, a predsjednica Komisije Ursula von der Leyen krajem prošle godine govorila je, primjerice o tome da trećina cijene struje ovisi o infrastrukturi, trećina o samom tržištu, a prosječno u Europskoj uniji trećina cijene ovisi o »porezima i nametima«, dodajući da u pojedinim članicama čak 50 posto u cijeni struje čine porezi i nameti.

Hrvatska je primjerice jedna od tek pet članica koje imaju sniženu stopu PDV-a na isporuku električne energije. Ta je stopa u Hrvatskoj 13 posto, dok Malta ima stopu od pet posto, a Grčka šest posto. Nižu stopu imaju još Irska i Luksemburg.

Kad su režijski troškovi u pitanju, članice Unije uglavnom imaju snižene stope na isporuku vode ili odvodnje, te prikupljanje komunalnog otpada.

Snižene stope na isporuku plina rjeđe su od onih na isporuku električne energije, ili čak pojedine telekomunikacijske usluge. Dosad su nižu stopu imali tek Grčka, Irska i Luksemburg.

Sada je većina zemalja prisiljena na intervenciju i više prostora imaju one države koje su dosad na isporuku plina i električne energije imale standardne stope. Tako, primjerice Hrvatska ima puno veći prostor reagirati na cijene plina, nego na cijene električne energije, gdje već ima nižu stopu.

Spekulacije s CO2

No, već na početku energetske krize radikalnije su reagirale države koje ovog proljeća ili u prvoj polovini godine imaju izbore, poput Portugala koji ima parlamentarne izbore 30. siječnja, ali je već jučer, kako bi se spriječile gužve na biralištima, počelo prijevremeno glasanje, ili Francuske koja ima predsjedničke izbore u travnju.

Te su zemlje prve krenule s pomoći socijalno ugroženim obiteljima, Francuska ide toliko daleko da uz smanjenje PDV-a na isporuku električne energije i plina, ograničava godišnji rast cijena struje i plina.

I dok su iz Komisije članicama savjetovali da reagiraju snižavanjem PDV-a, jer je to najbrža reakcija, iz pojedinih država sve su glasniji zahtjevi i za reformu na samom energetskom tržištu Europske unije, jer je jasno da će se efekt snižavanja PDV-a brzo potrošiti ako cijene nastave rasti.

Tako primjerice Italija i Španjolska pozivaju da se zajednički djeluje kad su u pitanju strateške zalihe i nabava prirodnog plina, umjesto da to radi svaka zemlja za sebe.

Češka i Mađarska žele da se propita mehanizam trgovanja emisijom stakleničkih plinova koji također podiže cijene, posebice zato što se u trgovinu sve više uključuju i spekulanti, a Francuska zahtjeva cjelovitu reformu cjenovnog mehanizma na europskom energetskom tržištu.

Država »dere« na drvima za ogrjev i centralnom

Prema nekim procjenama u Hrvatskoj 30 posto kućanstava koristi drvo za ogrjev i na njega se naplaćuje stopa PDV-a od 25 posto.

Dio kućanstva opskrbljuje se kupnjom drveta od Hrvatskih šuma i na te količine, kao i na one koje se prodaju u trgovačkim lancima i to najčešće kao cjepanice, država sigurno naplati PDV, no još uvijek se veliki postotak opskrbe drvetom za ogrjev odvija privatnim kanalima, pa je pitanje koliko je te prodaje obuhvaćeno naplatom PDV-a.

O snižavanju stope za drvo na ogrjev zasad iz Vlade ne govore, iako je pravilo da poskupljenje ostalih energenata, a samim time i troškova za grijanje često prati i povećanje cijena drva za ogrjev.

Iz Ureda pučke pravobraniteljice posljednjih je godina u više navrata stizao zahtjev da se snizi PDV za drva na ogrjev, jer se upravo tako grije veliki broj starijih, samačkih kućanstva u ruralnim krajevima.

No to, se dosad nije dogodilo.

Sniženu stopu za drva na ogrjev ima deset od 27 članica Unije, dakle znatno više nego što je dosad imalo sniženu stopu na struju ili plin. Najniže stope na drvo za ogrjev imaju Belgija, Portugal i Njemačka.

U Belgiji, koja ima standardnu stopu od 21 posto, na drva za ogrjev plaća se PDV od šest posto. Ista je stopa PDV-a na drva za ogrijev i u Portugalu i gotovo je četiri puta manja od standardne stope koja je 23 posto.

Njemačka, koja inače ima jednu od najnižih standardnih stopa PDV-a od 19 posto, na drva na ogrjev naplaćuje PDV od sedam posto. U Italiji i Francuskoj stopa PDV-a na drva za ogrjev je deset posto.

Pojedine članice Unije, njih sedam imaju sniženu stopu PDV-a i na isporuku toplinske energije, odnosno za kućanstva koja koriste centralno grijanje.

Ta stopa je primjerice u Mađarskoj pet posto i više od pet puta je manja od standardne stope koja u toj zemlji iznosi 27 posto.

Grčka naplaćuje četiri puta manju stopu od standardne, pa se na toplinu koju kućanstva dobivaju centralnim grijanjem naplaćuje stopa od šest posto. U Italiji je ona deset posto.