Vjerojatno ne postoji odrasla osoba koja se u životu barem jednom nije upitala: »A što bi bilo da je u tom i tom trenutku moja odluka bila potpuno drukčija? Bi li mi se život drukčije odvijao? Bi li bio bolji, ljepši, sretniji…?« Baš to pitanje – »što bi bilo da je bilo drukčije« – postavlja i literarno ga razgrađuje hrvatska stand up komičarka i književnica Marijana Perinić u svojoj novoj knjizi, romanu »Raskrižje«. Njezina priča počinje s dvije istovjetne, a u osnovi potpuno različite epizode.

U objema pričama glavna je junakinja Kristina Horvat, uspješna 39-godišnja prevoditeljica koja tog jutra iz svog zagrebačkog stana u kojem već sedam godina živi s partnerom Markom, žuri uhvatiti avion kojim putuje u Pariz gdje ima dogovoren novi višednevni prevoditeljski posao na nekom sastanku EU institucija. Odlazak u Pariz postaje upitan u trenutku kad taksi kojim ide prema aerodromu upadne u tipičnu zagrebačku prometnu gužvu. Vozač joj kaže kako možda još i mogu stići ako krenu jednim od dviju mogućih prečica – jednom koja vodi lijevo te drugom koja ide desnom cestom. No on sam ne želi donijeti odluku i traži da to učini ona.

Kristina kaže lijevo. Kreću i nakon nekoliko minuta pred njihov auto zbog prebrze vožnje na biciklu padne sedmogodišnja djevojčica Marta. Iako nisu krivi za nesreću, Kristina odlučuje pomoći i odvesti djevojčicu u bolnicu. I tako zakasni na avion…

Sljedeća epizoda potpuno je po zbivanjima ista, sve do trenutka kada na pitanje taksista krenuti desno ili lijevo, Kristina kaže – desno. Ta je prečica dobra i taksi stiže na vrijeme, a to znači da Kristina sjeda u zrakoplov za Pariz te na posao dolazi na vrijeme.

Lijevo i Desno

Sve što se dalje događa, a riječ je o romanu od 270 stranica, autorica je podijelila na cjeline koje naziva Lijevo i Desno te kroz koje naizmjenično prati Kristinin život u dvama mogućim scenarijima – onom »lijevom« kad je odlučila pomoći djevojčici, odnosno onom »desnom« kad je na vrijeme stigla poletjeti iz Zagreba za Pariz. U »lijevoj« priči ona nakon odlaska iz bolnice ide do sestrične koja živi blizu i u njezinom stanu zatiče Marka koji bi trebao biti u – Moskvi. Jasno je da je vara. U »desnoj« priči ona u Parizu upoznaje zgodnog policijskog inspektora udovca i na rubu je prijevare Marka s kojim godinama pokušava dobiti dijete.

Različita zbivanja potom se nižu i to u rasponu od sedam mjeseci (od studenoga 2019. godine do lipnja 2020.) da bi na kraju obje priče sve bilo na jedan način vrlo slično jer, dojam je, sudbinu ne možeš izbjeći. Pa se tako, na kraju, Marko i Kristina ipak razilaze…

»Raskrižje« je nedvojbeno ponajprije ženski roman pri čemu je autorica uspjela, što će svakako oduševiti velik broj čitateljica, stvoriti u istoj knjizi i uz iste likove nekoliko ljubavnih priča koje se isprepliću, a njihova je realizacija potpuno neizvjesna, što podiže razinu zanimljivosti romana. No nije sve skupa tek običan »ljubić«.

Jer, kroz niz dobro ocrtanih likova i situacija Marijana Perinić uspjela se istaknuti i dobro obraditi probleme homoseksualnih parova i odnosa okoline prema njima, položaja potplaćenih i podcijenjenih mladih intelektualaca, pitanja vjernosti i ljubavne prijevare, teškoća s kojma se susreću posvojena djeca, muka s osobnim identitetom u suvremenom kaotičnom svijetu… Dakle, uz svu silu brbljavih ženskih dijaloga knjiga ipak postavlja i niz ozbiljnih pitanja i ne bi je bilo dobro shvatiti tek kao puku chick-lit zabavu.

Izvrsno oslikani likovi

Već dokazanu stilsku raznovrsnost, pitkost i razigranost pripovijedanja autorica dokazuje i u ovom romanu pri čemu je najjači adut svakako činjenica da prateći »desnu« radnju čitatelj zna ono što Kristina ne zna – da je Marko vara s 11 godina mlađom sestričnom Natašom.

Kad će, kako će i hoće li napokon Kristina to otkriti u tom svom »desnom« svijetu, pitanje je koje itekako zanima čitatelja koji će svakako uživati i u odličnim dijalozima (pogotovo Kristine i djevojčice Marte), izvrsno oslikanim likovima (posebno likovima njezinih roditelja), pitkom i tečnom pripovijedanju te povremenim vrlo uspješnim duhovitostima, a bit će i onih koji će ovu knjigu, barem djelomično, shvatiti i kao svojevrsni mini sef-help priručnik, jer tekst nudi i takve elemente.

Zahvala

Uostalom, i sama autorica na kraju knjige u tekstu naslovljenom »Zahvala«, pišući o tome što joj je stvaranje ovog romana značilo u doba prvog vala lockdowna zbog pandemije korone, kaže:
»Priznajem da me upravo ovaj roman spasio da ostanem psihički zdrava i emotivno stabilna, jer bih svaki dan, i to bez iznimke, s guštom odlepršala u taj neki, kako ja volim reći, la-la land.

Svijet koji diktira svoje vrijeme, mjesto, radnju, na čija pravila i zakonitost ja ne utječem, već ih likovi određuju, jer samo oni i najbolje znaju. Ja ih samo pozorno slušam i ne odupirem se. Prepuštena njihovoj slobodnoj volji ili zapisanoj sudbini. Kao da su se stranice same od sebe ispisivale. Zato sam roman, do kraja onog prvog lockdowna, i završila«, zapisala je autorica Marijana Perinić.