RIJEKA Suvremeni način života protkan je uzbuđenjima, današnji sportaši kao da su glumci u nekom od filmova o Indiani Jonesu pa su neočekivani obrati praktički dio njihove svakodnevice. Uvjerio se u to i iskusni rukometni vuk i nekadašnji trofejni Zamećanin Jakov Gojun, koji je doslovno preko noći osvanuo u sastavu hrvatske reprezentacije, kada se već itekako zahuktala utrka na Europskom prvenstvu.
Davno su prošli dani kada je ondašnji samozatajni Jaki kao mladić iz rodnog Splita došao u Zamet, opisivan ne samo kao visoko (204 cm), nego kao i veliko rukometno obećanje. Tridesetpetogodišnji Gojun je tadašnja optimistična obećanja čak i nadmašio, dovoljno je pritom samo spomenuti da je osvajač odličja na Olimpijskim igrama, da je igrao finale svjetskog i europskog prvenstva, kao i da je u svom posljednjem nastupu za reprezentaciju, na Europskom prvenstvu 2018. godine, proglašen najboljim obrambenim igračem prvenstva. Po onoj da »nužda zakon mijenja«, vodstvo reprezentacije je u vrtoglavoj svakodnevici u kojoj koronavirus stalno mijenja sastav, posegnulo za Gojunovim velikim znanjem i iskustvom, koje joj on s itekakvim zadovoljstvom odmah stavlja na raspolaganje, počevši od visoke pobjede nad Ukrajinom u kojoj je odmah bio istaknut, bez obzira što već dugo nije igrao službenu utakmicu.

– Iskreno rečeno, iznenadio sam se pozivu za priključivanje momčadi jer nitko nije očekivao da će biti toliko zaraženih igrača u našoj ekipi – kaže Jakov Gojun. – Tijekom blagdana sam bio u Splitu odakle sam otišao u Zagreb gdje sam odradio nekoliko treninga i zarazio se koronavirusom. Utakmica s Ukrajinom prvi je moj susret nakon mjesec i pol dana.

Trening je jedno, utakmica nešto sasvim drugo, dobro to zna i sam Gojun koji nije imao vremena za uhodavanje sa zahtjevnim natjecateljskim ritmom, već je silom prilika uletio u europsku utrku u Mađarskoj. Pritom je bio preplavljen ugodnim emocijama povratka u izabranu hrvatsku vrstu.

Iskustvo

– Utakmicu s Ukrajinom sam dosta odigrao na iskustvo, noge su bile teške, što je i normalno kad ne igraš više od mjesec dana. Srećom pa je naš protivnik bila Ukrajina, a ne neka jača momčad koja bi nam stvarala neke veće probleme. Lijep je osjećaj biti ponovo u reprezentaciji. Trenutak kad sam čuo hrvatsku himnu vratio me deset godina unatrag i probudio sjećanja, uistinu mi je drago što sam opet tu i što mogu pomoći. Nije važno hoće li to biti pet ili deset minuta.

Jakov Gojun je u poznim igračkim godinama istrčao na teren i dao doporinos u pobjedi vrijednoj plasmana u drugi krug Europskoga prvenstva.

– Nije da uoči Europskog prvenstva nisam baš ništa radio, trenirao sam, ali se ti treninzi ne mogu usporediti s utakmicom. Uvijek znam reći da možemo svaki dan trčati stotinu kilometara i dizati utege, ali rukomet je ipak nešto drugo. Korektno sam odradio utakmicu, jučer ujutro sam imao malu upalu mišića, ali nije to ništa strašno. Do četvrtka imamo vremena za oporavak, a onda idemo dalje.

Hrvatska je nakon početnog poraza od Francuske dobro odradila posao u skupini C. No, nakon uspjeha protiv ukrajinskih autsajdera nije mogla mirno otići na večeru sve dok se nije uvjerila u pobjedu Francuske nad Srbijom, što je Gojunu i društvu bio signal za plasman u drugu fazu Europskoga prvenstva.

– Bez obzira na prognoze, ništa nije gotovo dok se utakmica ne odigra, lopta je okrugla i svašta se može dogoditi. Ali ja sam osobno vjerovao u Francuze jer se zna da su oni puno kvalitetniji od Srbije, koja nije toliko moćna koliko se misli. Primjerice, nemaju igrača koji može pucati izvana, to im je najveća mana. A Francuzi kao Francuzi, uvijek su jaka momčad bez obzira u kojem su sastavu. Osim toga, htjeli su se i revanširati Srbima za poraz u kvalifikacijama i neriješen ishod u Francuskoj. Srbi su pritom dobili krila i mislili su da su oni ozbiljna momčad, međutim, još uvijek nisu. Sada mirno odlazimo u Budimpeštu i polako idemo dalje.

Spominjanje koronavirusa u hrvatskoj je reprezentaciji, kao uostalom i među drugim sudionicama EP-a, bolnije nego u prosječnoj hrvatskoj obitelji dolazak poštara s raznoraznim neočekivanim uplatnicama. Dovoljno je spomenuti nedavnu epizodu kada je pozitivan bio iskusnik Željko Musa. U ovako stresnim događajima treneri i igrači traže mentalnu ravnotežu, a hodaju po žici koja se ljulja.

Mladost

– Ma, ovo je užas. Mislio sam da ću odigrati petnaestak minuta da malo pomognem Musi, da se malo rotiramo, a onda smo dva sata prije utakmice saznali da on ima koronu. U toj situaciji pomisliš, ne daj Bože da izgubimo od Ukrajine. Bio bi mi ružan osjećaj vratiti se u reporezentaciju porazom te mi je ta pobjeda puno značila zbog samopouzdanja i svega drugoga. Željko Musa dao je svoj maksimum, a onda je, nažalost, s ostalim igračima pozitivnima na koronavirus otišao za Zagreb. Kada se virus prošiti u ekipi, teško ga je kontrolirati.

Jakov Gojun je dugi niz godina nosio reprezentativni dres, sada se odjednom pojavio u jednoj sasvim novoj hrvatskoj momčadi.

– Imamo puno mlađih igrača koji imaju potencijal i prvi put su osjetili kako je igrati na ovakvom prvenstvu. Puno novinara pita je li se prvenstvo možda trebalo prekinuti ili čak uopće i igrati. Ali, meni je drago da se igra zbog ovih momaka, drago mi je da su dobili priliku. Da je reprezentacija kompletna, možda Lučin ne bi dobio priliku, a ovako je pokazao da se u budućnosti može itekako računati na njega. Ti momci imaju vatru u sebi, sigurno da im treba još malo samopouzdanja, zato smo mi stariji tu da ih poguramo i pomognemo im savjetima. Ali, ovo je sigurno reprezentacija koja će biti dobra u budućnosti.

Hrvatska se uz sve neprilike plasirala u drugi krug Europskoga prvenstva koji će otvoriti sutrašnjom utakmicom protiv Crne Gore.

– Crnogorci su iznenadili Sloveniju, za koju mislim da je stvarno dobra reprezentacija. Neće nam biti lako, pred nama je još jedan balkanski derbi. Vjerujem da ćemo se dobro posložiti, da ćemo pobijediti i pritom dobiti još više samopouzdanja – zaključio je Jakov Gojun.