U Galeriji Principij je otvorena izložba »Potresne kronike« Daniela Pavlića uz predstavljanje istoimene knjige.

Radi se, naime, o izložbi i knjizi koje dokumentiraju poslijepotresnu situaciju na području Sisačko-moslavačke županije.

U knjizi se, osim fotografija, mogu naći i razne priče o ljudima, o životu i o nesreći koja ih je snašla.

Kako je istaknuo predsjednik Fotokluba Rijeka, prof. Borislav Božić, cilj izložbe i knjige je da nas osvijesti o tome da tragedija još uvijek traje i da još uvijek možemo pomoći, ako imamo snage, volje i ako imamo čime pomoći, a Daniel je to, ukazuje, svakako učinio i pričom, i riječju, i slikom, dovoljno da imamo predstavu o jednom cijelom periodu tuge, tragedije i žalosti zbog onoga što se dogodilo.

Kako je autor Pavlić kazao, izložba i knjiga temelje se na detaljima ljudi koji su proživjeli katastrofu, pa se tako mogu vidjeti razni detalji i priče koje svjedoče o toj tragediji, ali i o jakom duhu onih, posebice starijih, koji i dalje žive u nadi da će im netko pomoći u obnovi i da nisu zaboravljeni.

Kako Aleksandar Olujić navodi u predgovoru knjige »Potresne kronike«, radi se o nekoj vrsti dnevnika u kojemu su kronološki poredani događaji počevši od prvog potresa sve do studenoga prošle godine.

– Svjedočanstvo je to osobnog iskustva, osobnog doživljaja katastrofe koji seže šire od porušenih kuća, bolniji je od popucalih zidova, dublji od rupa što se otvaraju u zemlji i dopire dalje od kućnog praga svoje zgrade i svog grada.

Potres je uzrokovao cijeli slijed događaja koji su utjecali i još uvijek utječu na sve aspekte života. Knjiga je stoga nabijena emocijama što izviru iz teksta i fotografija.

Potonjih ima ukupno devedesetak i one same su materijal koji bi svojom poetikom i narativom dostajao za samostalnu izložbu, a ovdje u simbiozi s tekstom još dodatno podcrtavaju autorov emocionalni pristup ostavljajući utisak na čitatelja koji je nemoguće izbrisati, piše Olujić.

Izložba i knjiga »Potresne kronike«, ističe, posvete su ljudskosti što živi u stanovnicima najzabačenijih sela, volonterima iz svih dijelova Hrvatske, glumcima koji su se trudili unijeti malo svjetla u sumrak, novinarima koji su otvorili srca sudbinama postradalih i, da se poslužim kršćanskim izrazom, svim ljudima dobre volje koji su dali dio sebe kako bi pomogli.