RIJEKA – Obnovljena opera »Romeo i Julija« Charlesa Gounoda, u režiji Marina Blaževića i pod dirigentskim vodstvom gosta iz Ljubljane Marka Hribernika, u HNK-u Ivana pl. Zajca bit će izvedena u ponedjeljak, 17. siječnja u 19 sati. Predstava nastala u koprodukciji s Teatrom Alighieri i Fondazione Ravenna Manifestazioni potom će na pozornici »Zajca« biti izvedena 22. i 29. siječnja, a 1. veljače, u sklopu još jednog inozemnog gostovanja, i na pozornici Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani.

Prigodom premijere u siječnju 2019. ova je operna verzija najpoznatije ljubavne priče svih vremena, Shakespeareovih »Romea i Julije« bila prvi put u povijesti izvedena na riječkoj opernoj pozornici.

Obnovljenom operom predstavit će se nova generacija opernih solistica i solista: uz kubanskog tenora Bryana Lopeza Gonzaleza u ulozi Romea (u alternaciji s Aljažem Farasinom), prvi put u riječkoj Operi nastupaju i Davor Nekjak kao Mercutio te Benjamin Šuran kao Capuleti, a mlada riječka mezzosopranistica Emilia Rukavina pojavljuje se u muškoj ulozi kao provokativni Stefano. U ulozi Julije ponovo je prvakinja riječkog HNK-a Anamarija Knego, s kojom će alternirati Vanja Zelčić. U ostalim su ulogama Slavko Sekulić, Marko Fortunato, Sofija Cingula, Luka Ortar, Dario Dugandžić, u alternaciji Ivan Šimatović i Jurica Jurasić Kapun, Sergej Kiselev i Saša Matovina. Predstava donosi pravi vizualni spektakl uz svjetlo i scenografiju Alana Vukelića te raskošne kostime Sandre Dekanić. Dramaturginja i prevoditeljica libreta je Lada Čale Feldman, a scenski pokret i koreografiju potpisuje Mila Čuljak.

O ulozi Romea

Uoči obnove »Romea i Julije« u riječkom HNK-u Bryan Lopez Gonzalez govori o tome kako se pripremao za ulogu Romea i kakav će biti njegov Romeo.

– Iza mene je jedno doista intenzivno razdoblje u kojem sam u kratkom roku nastojao pripremiti ulogu Romea tako da bude na najvišoj mogućoj razini. Prije nego što sam ulogu naučio, bavio sam se samo partiturom, nisam želio pogledati video iako su mi poslali, nisam želio »pokupiti« tuđe načine interpretacije, već ponuditi vlastitu. Uvijek mislim da čak i u najkraćem vremenu imam dovoljno vremena kreirati lik iz sebe. U Njemačkoj sam se pripremao s dva svoja učitelja, oni su moja najveća glazbena, vokalna podrška, moj tim koji me uvijek rado i brzo priprema, to su vokalni trener i moj profesor Konrad Jarnot te dirigent Thomas Gabrisch.

Gounodov i Shakespeareov Romeo je doista vrlo zahtjevna uloga, lik je kroz pet činova opere gotovo stalno na pozornici. Također, opera se pjeva na francuskom što sam htio usavršiti. Važno mi je točno pjevati francuski. I za to sam imao rigoroznog učitelja, puno sam radio i s njim. Moje viđenje Romea počelo se bistriti nakon prvog razgovora s redateljem Marinom Blaževićem. Toliko mi je dobro objasnio da sam istog trena imao viziju što i kako on vidi cijelu produkciju i kakav bi moj Romeo trebao biti. Imam mnogo iskustva s minimalistički kreiranim operama gdje nemate gomilu elemenata koji vas podržavaju, kao izmjene scenografije trideset puta kada se treba i presvlačiti jednako toliko puta ili nemate pet stvari u rukama s kojima se možete igrati, ništa iza čega se možete sakriti. Imate samo sebe.

Izuzetno zanimljivo. Za izniman rezultat u takvoj produkciji moram se dati više od 100 posto kako bih ispunio čitavu pozornicu, što od mene traži i veći glumački rad na ulozi. Osjećate se često golim. Ne doslovno, naravno. Tu je prostor koji treba ispuniti velikom kreativnošću i zvjerskom energijom. Produkcija može biti minimalistička, ali pjevač, interpret ne smije. A Marin mi je dozvolio kreirati, dao mi je prostora za izraziti se. Moj Romeo je, rekao bih, intenzivan. Razmišljao sam o razvoju lika, od prvog puta kada ugleda Juliju, od prvog puta kada imaju duet, kakav odnos imaju njihove obitelji, kako Romeo čak i ubije jednog člana njezine obitelji, kako nakon svega preživljavaju sve poteškoće i tragedije odlučno ostajući zajedno, pa sve do posljednjih trenutaka opere. Sve to vrijeme događa se velika transformacija u glasu i govoru tijela, što ulogu čini i psihološki zahtjevnom, ne samo tehnički i vokalno. A ja doista volim izazove. Vjerojatno zato volim i sport. Publika će s mojim likom Romea svjedočiti jednom velikom putovanju. »Romeo i Julija« ima prekrasne melodije, divne zborske dijelove, lirska je, romantična, ova opera je zaista zaokružena cjelina. Kada pjevate tog snažnog, romantičnog, lirskog, dramatičnog Romea, možete koristiti 25 različitih boja glasa, ako želite. Toliko je bogata uloga. Pa to je Shakespeare! Svaka riječ nosi novi osjećaj. U ovoj ulozi imate sve, naglašava Bryan Lopez Gonzalez.

Slobodni umjetnik

Zanimljivo je da je ovaj mladi tenor bio prvak opere na Kubi, ali je odlučio otići u Europu, o čemu kaže:

– Shvatio sam da se lako uljuljkati. S 23 godine u statusu prvaka uvidio sam da ako želim rasti kao glazbenik, kao umjetnik, kao osoba, moram biti u Europi gdje su najbolji pedagozi, najbolji profesori. Moram biti tamo. Počeo sam tražiti stipendije i uskoro sam putovao u München. Njemačka ulaže mnogo u kulturu i jako sam sretan i zahvalan zbog toga, objašnjava Lopez Gonzalez, dodajući i zašto je izabrao biti slobodan umjetnik:

– Važno mi je imati slobodu pjevati uloge koje želim, a ne koje moram zato jer imam ugovor s nekim. Draža mi je sloboda. Umjetnici često, osobito na Kubi gdje je složena i teška politička situacija dugi niz godina, moraju podlijegati tuđim odabirima. A za umjetnika je važno imati slobodu plesati, slikati, pisati, kreirati, pjevati u slobodi. Kao slobodni umjetnik imam vlastiti glas i vlastitu slobodu izabrati ulogu za kojom totalno »poludim«, a ne biti prisiljen raditi nešto što ne želim, ne osjećam. Pritom, ulažem sve svoje vrijeme u tu ulogu, ogroman broj sati.
Bryan Lopez Gonzalez prisjetio se i toga kako je i kada je počeo pjevati:

– Kao dijete sam pjevao u zborovima. Glazba je bila moja strast, no, nisam imao mogućnosti ići ni u kakve glazbene škole, nažalost. Ali imao sam majku koja me poticala i ohrabrivala da nastavim s glazbom, da budem uporan. Volio sam i sportove. Najviše košarku. Dva, tri puta tjedno obavezno idem na košarku, u jednom klubu u Njemačkoj. Sljedeći tjedan dogovorili su mi utakmicu ovdje u Rijeci, jedva čekam…

Rijeka i Havana

Vezano za to, iznio je i svoje dojmove o Rijeci:

– Rijeka je jako prijateljski, ugodan grad. Sviđa mi se što je mali grad i što je na moru, ima mediteranski duh. Kada sam s Kube došao u Njemačku, doživio sam svojevrsni kulturološki šok, a Rijeka me zbog te blizine mora podsjeća na moju Havanu, na Kubu i na naše kazalište, moju kuću, s bogatom poviješću. Bilo je to u 19. stoljeću prvo tako veliko kazalište u Americi gdje su pjevali najveći operni pjevači ikad kao što su Caruso, Di Stefano, a nastupala je na toj pozornici i velika ruska balerina Maya Plisetskaya, ili primjerice, kao i ovdje u Rijeci, glumica – Sarah Bernhardt.

U Rijeci se osjećam vrlo dobrodošlo, i od ljudi koje susrećem u ovom lijepom gradu i od kolegica i kolega ovdje u Kazalištu. Mislim da je ovo prekrasno mjesto za život, a i za rad, jer je riječko Kazalište doista predivno.

Zvjezdani status

Bryan Lopez Gonzalez je jedan od najcjenjenijih i najperspektivnijih lirskih tenora mlade generacije, koji operni svijet osvaja i glasom i pojavom. Zvjezdani status dosegnuo je već na rodnoj Kubi, gdje je kao najbolji student generacije odmah postao prvim solistom Nacionalnog kubanskog kazališta. Njegove interpretacije združene s atraktivnom scenskom pojavom brzo su mu osigurale odlazak u Južnu Ameriku, SAD, a potom i Europu te daljnji uzlet sada već međunarodne karijere. Izuzetne interpretacije vodećih uloga u Mozartovim operama, kao i velikih uloga talijanskog belcanta, osigurale su mu reputaciju vrhunskog pjevača kojeg svakako treba čuti i vidjeti. Njegovu karijeru i nastupe prate medijski napisi i ocjene poput: »Vrhunski tenor s nevjerojatnim visinama i ogromnom muzikalnošću«.

Vrijeme pandemije

Ovako Bryan Lopez Gonzalez govori o razdoblju pandemije:

– U vrijeme svih tih brojnih potpunih zatvaranja zbog pandemije išao sam uporno na sate učenja i poboljšavanja, čitavo vrijeme naporno sam radio. Profesor mi je rekao: »Znaš li koliko će pjevača nakon COVID-19 tražiti posao?«, odgovorio sam: »Uf, tisuće!«, a pitao me: »I što ćeš poduzeti u vezi s tim? Zašto bi neki intendant, neki ravnatelj odabrao tebe? Moraš biti najbolji od najboljih! Jer inače, nakon krize, nećeš dobiti nikakav posao. Tako da, bacimo se na posao.« I doista, radili smo sumanuto. Pogurao sam svoje granice daleko više. Uložiti svoje vrijeme i napredovati svakim danom i živjeti opušteno – vrijedi svake sekunde. Inače ne bi bilo zabavno.