Iznošenjem obrane optuženog Riječanina Aleksandra Cupaća te završnim govorima predstavnika tužiteljstva i obrane okončana je glavna rasprava u sudskom postupku koji se vodio protiv njega zbog izazivanja teške prometne nesreće u kojoj su u strogom centru Rijeke kao pješaci poginuli Dario Krbavac (50) iz Opatije i Marko Bunoza (48) iz Rijeke. Vijeće kojim predsjeda sudac Domagoj Vučkov odluku o kazni donijeti će ponedjeljak ujutro za kada je zakazana objava presude.

– Popio sam tri do četiri pive i istina je da nisam stao na mjestu nesreće. Otišao sam kod prijatelja i tamo popio još tri čaše viskija, a nakon što smo popričali o svemu, otišao sam se prijaviti na policiju. Još uvijek sam uvjeren da sam prošao na zeleno. Uostalom vještaci su tako iskazivali. I svjedoci su tako iskazivali i njima vjerujem. Brzina je utvrđena vještačenjem i slažem se sa tom brzinom. Da mogu vratiti vrijeme ja bih ga najradije vratio. Sina jednog od oštećenih, kako puno izlazim, upoznao sam u jednom restoranu. Drago mi je da smo se pogledali u oči i da mi je oprostio. Pomogao sam mu da završi školu, plaćao sam mu cijelu godinu instrukcije i nakon toga mu pomogao i da nađe posao. Zamolio sam prijatelja da ga zaposli u svom restoranu. Tražio sam ga da dođe na sud i da to potvrdi, ali mi je rekao da to ne može zbog svoje obitelji, kazao je iznoseći obranu optuženi Cupać. Dodao je i kako je uredno dolazio na sve rasprave jer nije htio da se postupak protiv njega odugovlači.

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika, Tea Radovani, u svom završnom govoru istaknula je kako smatra dokazanim da je Cupać počinio kazneno djelo na način na koji ga se optužnicom tereti.

– Svjedoci su iskazivali da je vozio velikom brzinom i da se nakon udarca u pješake nije zaustavio. Vještačenje je pokazalo da je vozio brzinom od najmanje 95 km/h, dakle gotovo dvostruko brže od propisanih 50 km/h. Iz medicinske dokumentacije neosporno proizlazi da je prednjom stranom vozila udario u lijevu, bočnu stranu oba pješaka. Oba su nabačena na vozilo, a potom odbačena na tlo. Zadobili su brojne ozljede koje su dovele do smrti odmah po ozlijeđivanju i nikakva medicinska pomoć im ne bi pomogla. Vozio je pri koncentraciji alkohola od 1,48 promila, a pri takvoj koncentraciji vozač je nesposoban za vožnju i vozačke sposobnosti su mu bile umanjene. Neosporno je utvrđeno da je upravo on upravljao vozilom. Ono što je bilo sporno jest da li mu je bilo upaljeno crveno ili zeleno svijetlo na semaforu. Svjedoci su različito iskazivali, no vještačenjem koje je provedeno na osnovu programa rada semafora i snimki nadzornih kamera utvrđeno je da je okrivljeniku bilo crveno svijetlo i da nije poštivao zabranu prolaska. I to ne samo na mjestu nesreće nego i ranije. Predlažem da se okrivljeniku otegotnim cijeni višestruko kršenje prometnih propisa, veliku koncentraciju bezobzirnosti u vožnji, kao i činjenicu da je takvom vožnjom usmrtio dvoje ljudi, navela je tužiteljica Radovani.

Punomoćnik jednog od oštećenika, odvjetnik Saša Jelušić, istaknuo je manjak bilo kakve empatije okrivljenika prema obitelji pokojnog Daria Krbavca.

– Pri tome se jedan kratak telegram sačinjen u tijeku ovog postupka može, u najmanju ruku, nazvati kao neprimjeren odnos prema obitelji koja je ostala sa dva sina u dobi od 18 i 21 godine. Posebno napominjem da niti jedan od sinova Daria Krbavca nije taj sin kojem je okrivljeni možda pomogao. Naravno da dužina postupka, osim što ne daje dobru sliku rada pravosudnih tijela, ostavlja loš dojam i na one koji su u ovoj tragediji ostali bez najmilijih, rekao je odvjetnik Jelušić te završio citatom navoda supruge pokojnog Krbavca, a koji glasi “On je ubio, pregazio dva nedužna čovjeka, ali pravosuđe je pregazilo naše obitelji.”

Cupaćev branitelj, odvjetnik Goran Marjanović, u završnim riječima osvrnuo se na sve ono što bi valjalo uzeti u obzir prilikom izricanja presude.

– Obrana predlaže da se u pogledu brzine zaključci suda temelje na provedenom kombiniranom vještačenju u predmetu. U vezi s alkoholom i kršenjem odredbi zakona o sigurnosti prometa predlažem da se ta okolnost utvrdi na temelju vještačenja i iz iskaza svjedoka. U odnosu na tvrdnju optužbe da je prošao kroz crveno svijetlo predlažem da se ova okolnost utvrdi primjenom načela o cjelovitoj ocjeni i vaganju dokaza izvedenih na suđenju i primjenom načela da se u sumnji činjenice utvrđuju u korist okrivljenika. To stoga jer svjedoci tvrde da je okrivljeni prošao kroz zeleno svijetlo. Vještačenja, s druge strane, kojima je zaključak da je prošao kroz crveno svijetlo temelje se na matematičkim izračunima, a koji se temelje na podacima dobivenim od tvrtke Rijeka plus, a koji podaci su dvojbeni. Obrana predlaže da se okrivljeni ne samo sudi po starom zakonu što je obveza već da se primjene kriteriji i sudska praksa koja je važila za to doba jer ovolikoj dugotrajnosti postupka obrana nije ničim doprinijela. Također, da se posebno cijeni olakotna okolnost i posebna pažnja da činjenici da okrivljeni prije ovog događaja nije doslovno imao niti kaznu za krivo parkiranje, završne su riječi branitelja Marjanovića.

Cupaća se optužnicom teretilo da je 12. srpnja 2014. godine u Adamićevoj ulici upravljajući Audijem A6 u pijanom stanju izazvao tešku prometnu nesreću u kojoj su smrtno stradala dvojica pješaka. Cupaću je, prema navodima optužnice, tada bilo upaljeno crveno svijetlo na semaforu, dok je pješacima na semaforu bilo zeleno svijetlo. Također mu se na teret stavljalo i da je vozio nedozvoljenom brzinom. Radilo se o najmanje 95 kilometara na sat, brzini gotovo dvostruko većoj od dozvoljene prometnim propisima, a pješake je usmrtio na pješačkom prijelazu.

Napustio je mjesto nesreće, a njegov Audi je ubrzo pronađen oštećen i parkiran u blizini zgrade Luke. Par sati kasnije sam se prijavio policiji. U istražnom zatvoru proveo je gotovo godinu dana, a tada je pušten da se brani sa slobode.

Suđenje je prethodno 2016. godine bilo započelo u riječkom Općinskom sudu i 2018. godine već stiglo gotovo do samog kraja kada je došlo do izmjena u Kaznenom zakonu kojima se za ovakva djela povisuje najviša kazna. Iz tog razloga za ovakve predmete više nije bio nadležan Općinski već Županijski sud, pa je sudski postupak morao krenuti iznova pred drugim sucem.