Turistička grupacija Maistra po prihodima je jedna od tri najveće turističke kompanije u Hrvatskoj i jedina u pretežitom hrvatskom vlasništvu. Riječ je o Adrisovoj turističkoj diviziji u čiji portfelj ulaze Maistrini kapaciteti u Rovinju i Vrsaru, potom HUP Zagreb s kapacitetima u Zagrebu kojem su pripojeni i kapaciteti Hotela Dubrovačka rivijera, a tu je i hotel Hilton Imperial, najstariji hotelski objekt u Dubrovniku.

Maistra je posljednjih desetak godina napravila snažan iskorak u smjeru turizma visoke kvalitete, posebno u Rovinju, gdje je u 2019. otvoren Grand Park hotel, najnoviji od portfelja premium hotela. Riječ je o jednom od najluksuznijih hotela u Hrvatskoj na koji se naslanja i prva ACI-jeva marina s pet sidara, ACI marina Rovinj, specijalizirana za prihvat mehagajti.

​Bolje od očekivanja

​Zaokret prema turizmu visoke kvalitete Adrisovom turističkom portfelju pomogao je pri oporavku u uvjetima pandemije pa je prema financijskim pokazateljima za razdoblje od siječnja do rujna 2021. godine najznačajniji rast ostvaren u lux segmentu portfelja koji je realizirao povećanje volumena od 13 posto u odnosu na 2019. U devet mjeseci poslovanja prošle godine, Maistra grupa je ostvarila milijardu i 148 milijuna kuna poslovnih prihoda, što je oko dvostruko više no godinu ranije te na razini 92 posto ostvarenja istog razdoblja pretpandemijske 2019.

O tome kako se ova turistička kompanija nosila sa svime onime što je donijela pandemija, kakvo je bilo ovogodišnje poslovanje te kakve su najave za turističku 2022. razgovarali smo s Tomislavom Popovićem, predsjednikom Uprave Maistre.

Turistička 2021. godina bila je izuzetno teška, puna neizvjesnosti, ali na kraju, mnogi će reći, puno bolja od onoga što se u proljeće dalo naslutiti. Jeste li zadovoljni ovogodišnjim ostvarenjem?

– Jesmo, svakako. Naravno, nije u svim destinacijama u Hrvatskoj, kao što nije ni u Europi, situacija bila ista. Međutim, da nam je netko prije godinu dana, kada smo planirali budžete za 2021., kazao da će godina biti ovakva, apsolutno ne bismo vjerovali. Sjetimo se da smo 2020. u listopadu još uvijek iščekivali dolazak cjepiva protiv koronavirusa i završetak pandemije, međutim, entuzijazam nam je svima pred kraj godine pao kada smo vidjeli da se stvari ipak neće tako brzo riješiti. Naravno, prošle godine se, srećom, nije dogodilo zatvaranje u kolovozu, što je bio slučaj 2020. kada se preko noći onemogućilo putovanja. Sve u svemu, prošle godine dogodio se određeni turistički promet i to najvećim dijelom upravo u destinacijama u koje su gosti mogli doći sa sigurnošću i vlastitim automobilom. U tom kontekstu su sjevernije destinacije prošle puno bolje od južnih.

»Gerila mod«

Kada govorimo o pripremi sezone, kako se kompanija Maistra lani pripremila za turističku godinu, te koliko je u cijeloj toj priči ustvari bila bitna ta komunikacija i suradnja privatnog i javnog sektora?

– Ta komunikacija je bila itekako bitna, kao i činjenica da smo imali relativno mali broj zaraženih sve do pred kraj kolovoza, kada se situacija počela komplicirati. No, do tada je epidemiološka situacija bila vrlo povoljna, što smo komunicirali i prema gostima. Takva situacija je značila i sigurnost gostiju za njihovo zdravlje te da će se u konačnici sigurno i bez nekakvih neočekivanih problema moći vratiti kući. Naime, turisti se danas više ne boje putovati, već veći problem predstavlja mogućnost da negdje ostanu »zagljavljeni«, odnosno bez mogućnosti povratka u svoju zemlju. Što se tiče toga kako smo se u kompaniji nosili s ovom kriznom situacijom, od kada je 2020. krenula ova katastrofalna situacija, jednostavno smo se naučili funkcionirati u tom nekakvom, nazvao bih ga, »gerila modu« improvizacije poslovanja. U tom početnom kaosu, kada je pandemija počela, i kada nitko nije mogao ni pojmiti da se tako nešto uopće može dogoditi, pokušavali smo raditi projekcije što dalje, međutim pokazalo se da je to apsolutno nemoguće u danim okolnostima te smo u jednom trenutku jednostavno stavili fokus na kontrakciju troškova i očuvanje supstance. Dakle, cilj je bio sa što manjim gubitkom dočekati »normalnu« turističku godinu.

Koliko su u tome pomogle mjere Vlade za pomoć sektoru, prije svega mjere za očuvanje radnih mjesta?

– Država nam je itekako u tome pomogla svojom doista ozbiljnom financijskom injekcijom kroz dotacije na plaće i program zadržavanja radnih mjesta. Bez toga bi bilo jako teško zadržati djelatnike i uopće odraditi to malo što smo u 2020. odradili. Taj državni program je, kao što znamo, nastavljen i u 2021. i mislim da je to prvi put da je Vlada doista promptno, brzo, efikasno i izdašno pomogla sektor. Reakcija se doista dogodila iznimno brzo, u tjedan ili dva, i nama je pomoglo da ne počnemo u toj kaotičnoj situaciji početka 2020. vući iracionalne poteze i otpuštati ljude. Tako da smo uspjeli zadržati praktički sve naše djelatnike. Činjenica da se program Vlade za zaposlene nastavio i u 2021. godini, ali i da imamo kvalitetne objekte, prvenstveno u Rovinju, koji su i pandemiji relativno bolje radili, pomogla nam je da se odlučimo relativno rano na dodatna zapošljavanja, i to već početkom ožujka. To je značilo i preuzimanje određenog rizika, ali nas je na koncu dovelo u nešto bolju poziciju na početku sezone, kada su počeli veći dolasci gostiju. Ipak, ni mi nismo uspjeli doći do svog potrebnog kadra, tako da nam je u samoj špici nedostajalo u prosjeku 200-ak ljudi, što nije prevelika brojka te smo uspjeli uspješno odraditi sezonu. Nažalost, kroz ovo vrijeme pandemije bilo je i slučajeva da su neki od naših djelatnika odlazili u druge sektore i jasno je da će se taj problem manjka kadra u Hrvatskoj i dalje produbljivati. Već sada vidimo da su turistički subjekti u potrazi za kadrom za 2022. godinu i da se u tom smislu osjeti određena nervoza.

Sačuvati ljude

Već neko vrijeme se govori da će sektoru ove godine opet nedostajati 30 do 35 tisuća djelatnika. Koje mjere bi konkretno mogle pomoći da se taj jaz barem ublaži? Bi li trebalo relaksirati uvjete rada studenata, preraspodjele kod zaposlenika…

– Ako nam je turizam doista važan, a upravo u pandemijsko vrijeme se u punoj mjeri pokazao njegov značaj za nacionalni BDP, trebat ćemo naći načina da ljude zadržimo u sektoru te da ih stimuliramo kroz kombinaciju mjera zajedno s Vladom. Dakle, potreban je cijeli set mjera. Pri osiguranju kada se, jasno, najprije moramo osloniti na vlastite resurse, odnosno domaći kadar koliko je god moguće. Međutim, evidentno je da više u našoj zemlji nemamo bazen dostatan za pokriće potreba za kadrom i stoga moramo posegnuti za radnicima iz drugih zemalja. Kod nas u Maistri se konkretno radi o djelatnicima iz susjednih zemalja i to u pravilu onih izvan EU-a. U tom kontekstu bi, primjerice, za iduću sezonu trebalo olakšati trenutno dosta kompliciranu proceduru ishodovanja radnih dozvola. Naime, ove godine se događalo da su ljudi tjednima čekali da bi dobili dozvolu, dakle, bili kod nas u objektima, a nisu mogli raditi dok se to ne riješi. Vjerujem da se za iduću sezonu taj dio može ubrzati s obzirom na postojeća tehničko-tehnološka rješenja, tim više što gro ljudi koji kod nas radi, nije tu prvi put, već nam se vraća. Kada govorimo o domaćoj radnoj snazi, onda možemo, primjerice, govoriti o sustavu stipendiranja. Svakako treba istaknuti kako je Ministarstvo turizma povećalo i kvote i iznose stipendija, što je prvi korak u pravom smjeru. Tu imamo i institut stalnog sezonca za koji se možda može naći načina da se proširi te čitav niz drugih mjera koje je sektor komunicirao prema zakonodavcu. Kod studenata je, primjerice, problem cenzus od 15.000 kuna koji mogu godišnje zaraditi, a da im roditelji ne izgube olakšicu, pa je traženo da se taj cenzus digne… Tu postoji, dakle, čitav niz mjera i inicijativa te mislim da se kroz kvalitetan dijalog može naći, neću reći optimalan, ali svakako dobar model koji bi zadovoljio sve strane.

Problem kadra nije samo problem hrvatskog turizma, vidimo da i puno jače turističke zemlje poput Austrije, Italije, Švicarske i drugih muku muče s pronalaskom djelatnika u turizmu.

– Istina, i oni su po tom pitanju doista u problemu. Komuniciramo s kolegama i u Italiji i Austriji i kažu kako im je jako teško pronaći radnu snagu.

Nova tržišta, novi gosti

Prošlogodišnja turistička sezona, osim što je naglasila problem manjka kadra, po mnogima je bila pozitivno iznenađenje po pitanju dolazaka gostiju, posebno u nekim segmentima, kao što je ponuda visoke kvalitete ili kampingu. U premium segmentu Maistra je imala rast prihoda od 13 posto.

– U tom luksuznijem segmentu nam je situacija išla na ruku, naime, otvorila su se neka nova tržišta i došla je neka nova publika, odnosno gosti koji su tradicionalno posjećivali neke druge destinacije. A kako u pandemiji nisu mogli tamo putovati, jednostavno su sjeli u auto i došli k nama. I što je iznimno bitno, otkrili su da ovdje imamo što ponuditi. Mi nismo poznati po luksuznom proizvodu, međutim ta je klijentela došla, boravili su tu i što je još važnije, ti gosti su nam se počeli vraćati. Naravno, postavlja se pitanje hoće li se taj profil gostiju nastaviti vraćati kada se situacija vrati u normalu? Sigurno da dio njih hoće jer sada, prije svega, znaju da uopće postojimo, ali još važnije, znaju da tu postoji zanimljiva i kvalitetna ponuda. I tko je bio vješt, taj momentum je iskoristio dugoročno. Kod nas u Maistri se taj trend konkretno vidjelo na proizvodima poput Grand Park hotela koji je najnoviji proizvod plasiran na tržište 2019., i koji se sada, bez obzira na krizu, u potpunosti afirmirao. Međutim, imamo tu još objekata koji su napravili veću pozitivnu razliku poput Monte Mulinija ili hotela Lone i tu se doista vidio potencijal, čak ne toliko u volumenima, već u realiziranim cijenama.

Stalno govorimo o potrebi privlačenja gostiju više platežne moći. Što ustvari takav gost traži od odmora, a s druge strane, što mu mi možemo ponuditi?

– To sigurno nije isključivo i jedino hotel jer u Hrvatskoj nemamo tip turizma kao u, primjerice, Turskoj gdje se radi o zatvorenim resortima. Mi možemo ponuditi doživljaj destinacije, kao i sigurnost. Jasno, u samom hotelu mu se mora ponuditi ono što je naučen dobiti i drugdje, međutim, kada izađe iz objekta, gost treba doživjeti nekakvo uzbuđenje. U tom kontekstu se danas traži kvaliteta življenja domicilnog stanovništva koja se onda preslikava i na doživljaj gosta koji ovdje živi tih pet, sedam ili deset dana koliko je na odmoru. I zato su modeli Južnog Tirola ili Švicarske prilično uspješni. Istra je lijepa i ovdje se doista ima što za vidjeti, ali ne samo Istra, već i cijela Hrvatska kao destinacija ima što ponuditi i stoga moramo iskoristiti taj momentum.

Što južnije…

Kako su lani reagirala tržišta? Znamo da je na razini Hrvatske njemačko tržište napravilo iskorak i u odnosu na pretpandemijske brojke. Sigurno je vidljiva i razlika po destinacijama u kojima ste prisutni?

– Istra je ostala na tradicionalnim tržištima, s time da je izostao veći dolazaka Talijana koji su na godišnjem odmoru ostali u svojoj zemlji. No, njemačko je tržište jako kompenziralo taj manjak. I inače je u Istri njemačko tržište najjače s oko 30 posto udjela u ostvarenom prometu i kada dodamo Austriju, Italiju i Sloveniju, dolazimo do nekih 70 posto ukupnih noćenja. Što se tiče dubrovačkog područja, tu smo jako ovisni o aviolinijama, pri čemu u dubrovačkom Hiltonu o gostima iz SAD-a, dakle long haul gostima, a na području Župe Dubrovačke o gostima iz Velike Britanije. Kao što znamo, promet s tih tržišta se dogodio sramežljivo, odnosno tek negdje od sredine srpnja. Stoga u toj destinaciji ove godine možemo govoriti o sezoni u trajanju od nekih dva do dva i pol mjeseca, što je apsolutno premalo. Sezona je u Hrvatskoj općenito, kako idete prema jugu, relativno kratka. U samoj špici se dogodio turistički promet, međutim, konkretno u našem slučaju i dalje govorimo o 40-ak posto realiziranog prometa u hotelskom smještaju u odnosu na pretpandemijski period. Što je, naravno, malo. S druge strane, takva situacija kakva je bila prošlog ljeta, za privatni smještaj koji ionako radi dva mjeseca godišnje, izgledala je jako dobro. Kada imate predominantan udio privatnog smještaja, kao što je slučaj u Hrvatskoj gdje je taj udio iznad 60 posto kapaciteta, onda nam je slika pravog stanja u turizmu ustvari skroz iščašena.

Kakva je situacija sa Zagrebom?

– Tu su u uvjetima pandemije izostala neka tržišta, SAD i pogotovo azijsko tržište, ali i kanali koji su nam bili jako bitni za taj dio poslovanja.
Konkretno, izostala je cijela kongresna industrija koja je prešla na novi sustav funkcioniranja te je jako teško predvidjeti kada i kako će se vratiti u normalnu. Sada se taj dio odrađuje u pravilu hibridno i ne vidim da bismo skoro mogli doći u situaciju u kojoj smo bili prije pandemije. Rekao bih da Zagreb ustvari dijeli sudbinu europskih metropola koje su praktički sve imale vrlo nizak turistički promet tijekom pandemije. Promet nam je stoga u zagrebačkim objektima bio bitno niži nego u »normalnim« godinama, s ostvarenjem čak i nižim nego u Dubrovniku. Dodatno, tu su i posljedice potresa zbog kojeg su nam neki objekti izvan funkcije.

Rast troškova

Koliko financijski pokazatelji prate fizičko ostvarenje na razini grupacije. Prema financijskim pokazateljima u prvih devet mjeseci 2021., Maistra je uspjela ostvariti 92 posto prihoda iz 2019. godine?

Ako ostvarenje gledamo po mjesecima, moramo se prisjetiti toga kakva je bila situacija u predsezoni i da se u sjevernim destinacijama sezona počela događati tek u lipnju. Tako smo u lipnju u našim istarskim kapacitetima bili na 30 posto minusa prema 2019., u srpnju na 15 posto manjka, da bi u kolovozu po broju noćenja imali čak dva posto bolje ostvarenje u odnosu na 2019. Rujan nam je, pak, bio gotovo 20 posto bolji nego 2019. Kada se gleda ukupno ostvarenje u prvih devet mjeseci, situacija izgleda jako dobro. Međutim, ne treba zaboraviti da su u listopadu izostali organizirani dolasci i čitav dio MICE industrije, tako da je listopad bio 20-ak posto slabiji od listopada 2019. godine. Špica sezone, dakle period kada se traže »sunce i more« je bila odlična, ali kada izađemo iz nje, do izražaja dolaze drugi kanali i druga
tržišta. I to je ta boljka hrvatskog turizma o kojoj godinama govorimo. Tako da do kraja 2021. godine u našoj kompaniji možemo govoriti o
padu od 14 ili 15 posto u odnosu na 2019. godinu.

Ako govorimo o financijama, na nedavnom Kongresu hotelijera ste spomenuli kako u 2022. godini očekujete rast troškova od nekih 30 milijuna kuna s obzirom na povećanje troškova zaposlenika, ali i inputa kao što su energenti.

– Svakako da očekujemo rast troškova. Skočit će izdaci za plaće, ali i uvjeta rada, i tu smo računali da ćemo imati rast troškova od dvadesetak
milijuna kuna. Dodatno, i svi inputi poskupljuju, pogotovo energija koja je najviše poskupjela i povukla za sobom sve ostale troškove. Tu su i ostali troškovi vezani na cijenu energenata, primjerice transportni troškovi koji se opet reflektiraju kroz cijenu namirnica. Isto tako, značajno su poskupjele i investicije. Tako da kada to sve zajedno zbrojimo, za 2022. imamo značajno lošiju startnu poziciju i samim time, kako sada stvari stoje, koliko god dizali cijenu, u jednom dijelu nećemo moći nadomjestiti taj rast troškova. Pred nama je, rekao bih, prilično izazovan period.

Obećavajući buking

Predviđati nešto u okolnostima pandemije je kao gledati u kristalnu kuglu, međutim, s obzirom na iskustvo dvije pandemijske godine za nama, kakva su vaša očekivanja od 2022.? Neki turistički djelatnici kažu kako je sadašnja loša epidemiološka situacija u Europi i kod nas »izbrisala« rani buking.

– Stanje bukinga kod nas trenutno izgleda jako dobro i obećavajuće Međutim, to ne znači i konačnu realizaciju. Između ostalog, pandemija
je donijela nešto što ranije nije bio toliko slučaj, a to je činjenica da danas gost rezervaciju može otkazati i neposredno prije dolaska u destinaciju. Stoga, ako se ove godine dogodi situacija zatvaranja granica, jasno je da će gosti početi otkazivati rezervacije. Ja se doista nadam da do toga neće doći te da ćemo, ako epidemiološka situacija bude dobra, imati dobru turističku godinu. Ohrabruje i to da su se počeli vraćati tradicionalni kanali prodaje, što smo vidjeli sada pred kraj 2021. godine, a riječ je o grupama i alotmanu. To je dobar signal koji ukazuje da bismo mogli relativno normalno funkcionirati već na proljeće ove godine. Svakako dobar znak je i to što se primjećuje da su se polako počele vraćati i autobusne grupe seniora za koje sam smatrao da je segment koji će posljednji opet početi putovati. Ali vidimo da je i taj dio pomalo krenuo. Svi ti pokazatelji ohrabruju i daju nam za pravo vjerovati da će situacija ipak biti normalnija. Mi u Maistri ćemo to operativno sve
izvesti, zdrava smo kompanija, te osim toga, imamo »pluća« da nastavimo s razvojem, odnosno investicijama tamo gdje smo stali prije krize. Međutim, velik dio hotelijera to neće biti u stanju ako im država na neki način ne pomogne. Naime, itekako važan preduvjet za ponovno pokretanje investicija u hotelijerstvu je, primjerice, Zakon o poticanju ulaganja. Bez toga nažalost, velik dio hotelijera neće biti u mogućnosti investirati i dodatno se razvijati te bi mogao ući u stagnaciju. To je itekako važno, ne samo za hotelski sektor, već i za čitavu nacionalnu ekonomiju. Dodatno, naravno, tu je i Zakon o turističkom zemljištu, za koji postoje naznake da bi se stvari mogle pokrenuti s mrtve točke jer taj dio još uvijek nije riješen i uvelike koči mogućnost investiranja.

Prednosti Hrvatske

Prošle godine Hrvatskoj je, u neku ruku, vjetar u leđa dala i činjenica da su neki od naših glavnih mediteranskih konkurenata tijekom ljeta imali jako lošu epidemiološku situaciju. Iako je teško išta prognozirati, pod uvjetom da situacija ove godine ne bude takva, može li se očekivati da će se konkurencija na Mediteranu zaoštriti?

– Zemlje koje su, za razliku od Hrvatske, više vezane za dolazak gostiju zrakoplovima, u većim su problemima. Govorimo o Grčkoj,
Turskoj, Španjolskoj, pa i Francuskoj. Ta će ovisnost o avioprometu sigurno i ove godine imati određenih implikacija na turistički promet, tako da ćemo mi u tom smislu ostati u laganoj prednosti. No, sigurno će se dogoditi zaoštravanje konkurencije vezano uz cijene, odnosno pritisak na njihovo snižavanje. S druge strane, imate zemlje koje su te manjkove sa stranih tržišta kompenzirale gostima s domaćeg tržišta. Dobar primjer je Italija, gdje je država svoje građane stimulirala na odmor u svojoj zemlji. Mi na to, jasno, ne možemo računati iz jednostavnog razloga što smo mala zemlja pa koliko god naših državljana krene na odmor, nećemo moći nadoknaditi gubitke sa stranih tržišta, što nije slučaj sa Španjolskom, Italijom ili Francuskom. Ali da će se konkurencija cjenovno dodatno zaoštriti, sigurno hoće. I ponavljam, činjenica je da smo mi tu u prednosti jer smo manje ovisni o avioprometu.

Često se ustvari i ističe da Hrvatska ni ne može ući u utakmicu s jednom Turskom ili Grčkom snižavanjem cijena, već svoju nišu na tržištu treba naći kroz ponudu kvalitete?

– To je točno. Međutim, sjetimo se da smo prije krize već naveliko govorili overtourismu i čini se da smo na to u uvjetima pandemije
zaboravili. Međutim, već je prošlogodišnja špica sezone pokazala da se polako opet vraćamo u tu situaciju i o tome moramo početi govoriti prije nego se opet nađemo u »nebranom grožđu«. U ovoj krizi bi država trebala iskoristiti situaciju i pokušati ispraviti neke probleme koji su prisutni u hrvatskom turizmu godinama, a to je prvenstveno taj nesrazmjer smještajnih kapaciteta, odnosno predominantan utjecaj privatnog smještaja

Europski programi izgledaju obećavajuće

Vezano za 2022. godinu, što se očekuje od Nacionalnog plana oporavka i otpornosti kroz koji turistički sektor može povući 2,2 milijarde kuna, a za koji bi prvi natječaji trebali biti otvoreni u četvrtom kvartalu?

– To je sigurno hvalevrijedna inicijativa i sada samo treba vidjeti na koji način i u kojim iznosima će velike hotelske kompanije moći aplicirati i povući sredstva. Uglavnom su prethodni europski programi bili vezani na malo i srednje poduzetništvo, a sada postoji mogućnost apliciranja i većih sustava. Za sada program izgleda obećavajuće, a koliki je potencijal, moći ćemo procijeniti naknadno. Znamo da je predefiniran u smslu da je fokus na »zeleno«, digitalno i dio koji se odnosi na radno pravo. Svi mi imamo ideje i određene programe u tom smjeru i zasigurno, ako se stvore okolnosti, moći ćemo aplicirati za ta sredstva.

Uz samo malo truda, Opatija opet može biti bajna

Kvalitetan turizam podrazumijeva i kvalitetnu destinaciju. U tom je smislu Rovinj napravio iskorak s Maistrom koja je kao najveći turistički subjekt ustvari bila »lokomotiva« promjena. U tom kontekstu, s ulaskom njemačke grupacije Lürssen u opatijske Liburnia Riviera Hotele najavljeno je dizanje kvalitete ne samo objekata LRH-a, nego i destinacije. Iz vašeg iskustva, kako se ustvari gradi destinacija visoke kvalitete?

– Sportskim žargonom rečeno, to nije sprint, već maraton. To je nešto što se gradi godinama. S jedne strane mora postojati konsenzus i razumijevanje privatnog i javnog sektora, a s druge ne može se očekivati da javni sektor može u svemu tome biti brz i efikasan kao privatni. Tako da je potrebna doza razumijevanja i podrške s obje strane. Hotele možete vrlo brzo sagraditi, ali ako se i izvan tih objekata, u destinaciji, ne dogodi atraktivnost, poželjnost i izvrsnost, onda ste dobili sindrom destinacija koji ne želimo. Tako je i u Rovinju cijeli proces išao korak po korak.

Ako govorimo o Opatiji, ona možda ima čak i prednost u odnosu na Rovinj, a to je puno duža turistička tradicija i tradicija drukčijeg vida turizma koji se počeo razvijati još na početku prošlog stoljeća. Opatija je od svojih početaka bila odmorišna destinacija, i to pretežno zimska. Stoga mislim da se opatijski turizam ne treba vraćati na ljetnu shemu, već treba rehabilitirati ono što je Opatija nekad bila i graditi priču na tome. Već sada u Opatiji imate jako dobrih primjera razvoja i ulaganja i ona uz sve to doista ponovo može biti – Opatija bajna.