Glazbenik Antonije Pušić, poznatiji pod umjetničkim imenom Rambo Amadeus objavio je na društvenim mrežama svoju “novogodišnju poslanicu”. U njoj je poručio kako pandemija korone, nažalost, nije najveća opasnost koja se nadvila nad svijet.

Objavu Ramba Amadeusa prenosimo u cijelosti.

“Kilo i Eko tzarska Poslanica povodom ulaska u 2022 godinu.

Dragi Prijatelji, Pratitelji, Suvremenici, Suputnici, Ljudi!

Kasnim malo s ovom poslanicom, jer već 15 dana mislim šta bih napisao, da bude istinito, ali i konstruktivno istovremeno.

Godina 2021 je odguslala svoje, nije bila laka, mnogima kobna, korona je palila, žarila, kosila, odnijela sa sobom mnoge drage ljude, pobrkala nam lončiće, poslove, planove.

Nadajmo se da su joj ovo sada posllednji trzaji, budite oprezni još malo, nemojte primiti gol u poslednjim sekundama igre! Međutim, nije pandemija korone najveća opasnost koja se nadvila nad svijet.

Pandemija paušalnih, površnih, odokativnih, lažnih informacija, već neko vrijeme anesteziraju naš zdrav razum tako da više ne možemo odrediti što je istina, što laž, što je dobro, što je korisno, što štetno, tko je dobar, tko loš, tko je osoba za poštovanje a tko bitanga koja zaslužuje samo prijezir i ignoriranje.

Kada na tu “ infodemiju” dodamo cunami idiotizama koji nas preplavljuje sa društvenih mreža, kombiniran bojnim otrovom koji bljuju šund mediji, za posljedicu imamo da ljudi danas uglavnom misle – kako je čitav svijet pokvaren, loš, zao, pa i ako se pojavi netko tko svojom čistotom na tren zasvijetli u toj tmuši, brzo bude uvaljan u medijsko blato, prosto da bi se uklopio u generalnu sliku.

Ali što ostaje od čovjeka ako izgubi sposobnost da oko sebe prepoznaje dobro, ako ne uočava oko sebe žive uzore, ljude kojima se iskreno divi i od kojih uči?

Ako je ova korona izazvala toliku plimu nesporazuma, kontroverzi, apsurda i bizarnosti , što li tek možemo očekivati od većeg i zajebanijeg problema i izazova koji život na našoj planeti upravo postavlja ispred nas?

Globalno otopljavanje, i temeljno zagadjenje planete ljudskom rukom su izazov , spram kog je korona mačiji kašalj.

Dva filma – Idiocracy i Dont Look up – koja sam pogledao skoro, govore o istoj stvari, o društvu spektakla i negativnnoj selekciji kojom se dovode nekompetentni, nesposobni , neodgojeni, patološki ambiciozni ljudi na pozicije s kojih mogu biti samo kolosalno uspješne štetočine.
Zvuči vam poznato, iako niste gledali film?

Tko je odgovoran za ovaj apsurd?

Mi, obični građani svijeta, uljuljkani u nadu da će goruće probleme današnjice riješiti ipak neko drugi umjesto nas.

Na žalost, neće. Moramo mi. Inače ćemo zbog letargije, indolencije, kukavičluka ili puke lijenosti našoj djeci i unucima ostaviti prilično slabe šanse za opstanak.

Nikad nisam bio pesimist, i smatram da čovjek uvijek ima mogućnost pravilno djelovati, samo ako prethodno pažljivo prouči mogućnosti.
Što da se radi? Što svako od nas, kao pojedinac treba da radi?

Mislim da se trebamo uozbiljiti, da prije svega same sebe počnemo shvaćati ozbiljno. Da sagledamo i prepoznamo naše osobne prioritete i interese, zatim da sagledamo izglede i šanse za opstanak naših potomaka, koje upravo naša generacija svojim delanjem ugrožava.
Kako to da postignemo?

Prvo treba da prepoznamo u nama samima, bez straha, svoje vlastite interese, pa tek onda da u komunikaciji sa drugima nastojimo da ih ostvarimo.

Kvalitetno, dvosmjerno komuniciranje, pregovaranje sa svojom okolinom, nadređenima, podređenima, prijateljima, rodbinom, da se ne prelazi olako preko nerazjašnjenih detalja . Jezik je i nastao iz potrebe za sporazumijevanjem. A možemo da se sporazumijemo samo ako imamo petlju da štitimo svoj integritet.

Vrijeme curi, ova godina isparila je kao prdež iz babinih gaća,

Pa odmah sada treba djelovati sadržajno, kvalitetno, konstruktivno , u skladu sa svojim uvjerenjima.

Svaki dan, svaki sat, svaku minutu, svaki udah i izdah.

Ako nam ne pada ništa drugo na pamet, brojmo svoje udisaje. Postanimo svjesni vremena koje teče oko nas i kroz nas. Kontroliranjem disanja zapravo kontrolišemo proticanje našeg vremena.

Odmah zatim treba da razumijemo da je uređeno, pristojno, etički prihvatljivo društvo jedini temelj na kome je moguće graditi sreću i zadovoljstvo, osobna sreća je krov naše ličnosti, a temelji su pristojno društvo. I naljepši krov se kad tad uruši bez dobrih temelja.

Kontrolirajmo što se događa oko nas, naročito kad nekom damo pravo da odlučuje umjesto nas, počev od savjeta stanara u zgradi pa do državnog vrha. Podsjećam da je vlast ipak samo servis gradjana, i gradjanima redovno mora da polaže račune.

Jer svako od nas je zapravo gradivni element tog društva. Dakle, ako društvo ne funkcionira kako treba, to samo znači da baš mi , kao pojedinci, nešto ne radimo kako treba. Treba promisliti, donositi odluke i sprovoditi ih.

Ja na primjer, na početku svake godine, napravim popis odluka , i nastojim da ih se držim. Nova godina, nove odluke. Dijelim ih sa vama, kao poklon za Novu godinu.

1. Nastavljam s već stečenom navikom da jutro počinjem sa toplom limunadom i razgibavanjem. To već radim nekoliko godina, ispostavilo se blagotvornim, ali sad ću produžiti vrijeme razgibavanja, svaka sekunda je dragocjena.

2. Zatim slijedi kava, koju ću sigurno piti na miru, bez telefona, tableta, kompa, imam pravo pola sata da provedem sa samim sobom u miru, da bez stresa “postignem radnu temperaturu”.

3. Telefon i internet neću paliti dok ne obavim sve što sam planirao da uradim u “offline mode” tog dana. Uglavnom mi se dogadja da čim udjem u “online mode ”, od silnih informacija zaboravim šta sam htio, šta sam planirao i želio taj dan, postanem kanta za deponiranje neželjenih informacija. “Airplane mode”, što duže u komadu, to bolje.

4. Odabrat ću svakog dana nekog od svojih dragih prijatelja čije mišljenje cijenim, da ga pitam za neki savjet , neko mišljenje, ako ne mogu da se vidim s njim, porazgovarat ćemo telefonom, jer sam primijetio da od silnih junk informcija koje nekontrolirano usisam u sebe – pomislim da sam najpametniji. A zapravo sam od tog smeća sve gluplji i usamljeniji. Pitati prijatelja za savjet, prava je terapija.

Ovo bjesomučno slanje i primanje mimova, viceva, gifova, karikatura. štoseva raznih vrsta banalizirali su nam komunikaciju.

Uvest ću razgovore preko fiksnog telefona . Nekako fiksni telefon djeluje ritualnije, ozbiljnije, svečanije, pa će valjda i komunikacija biti suvislija.

5. Šetnja. Bar 45 minuta dnevno. Šetnja nije gubljenje vremena , nego dobijanje vremena. Vrijeme kad šetate., kad nigdje ne žurite, nego prosto šetate bez cilja je naše vrijeme. Svo ostalo vrijeme mi negdje idemo jer moramo, i to vrijeme nije naše.

6. Uvodim tri posebne liste- agende.

Svi imamo podsjetnike šta treba da radimo, ali primijetio sam da su potrebne tri odvojene, da se ne bi pravio kaos u glavi, da se zbog gluposti koje su hitne ne zaboravljaju važne stvari , koje nisu tako hitne, a veoma su važne.

Dakle, Jedna lista je popis stvari koje moram obaviti hitno, u nekom roku.

Plaćanje računa, registracija auta popravke, sastanci, rasporedi, dead lineovi svih vrsta.

Druga lista su aktivnosti koje su veoma važne a nisu hitne,

Da provodim više vremena sa djecom i prijateljima u čistoj dokolici, dokolica je divna, plemenita, okrepljujuća.

U dokolici se rađaju ideje. Da više vremena provodim vani , radeći fizički. Da redovnije obilazim zubara, okulistu, ortopeda, psihoterapeuta, prodavaonicu zdrave hrane.

Briga o samom sebi, dok je čovjek zdrav, nikada ne djeluje tako hitno, a zapravo bi trebalo da bude hitnije od plaćanja računa , popravka zidnog sata ili krečenja kupatila.

Preventiva je ipak najbolja medicina.

Svakako i da se malo više društvenopolitički angažiram, potrebno je i pristojno je.

Treća i najvažnija je lista mojih velikih želja, prosto, zamislit ću da imam čarobni štapić, i napisati koje su to moje želje za ovu godinu, za koje mogu da povjerujem da sretnim spletom okolnosti mogu da mi se ostvare.

Evo nekih – koje same po sebi ne bi trebale da budu nikakve tajne, pa i njih dijelim sa vama.

Da dobijem narudžbu da napravim muziku za Balet ili Operu, bio bi mi veliki ćeif.

Da počnem da radim na svom dugometražnom filmu.

Da ostvarim strateško partnerstvo sa nekim predstavnikom čistih, održivih tehnologija. Njima treba reklama i brendiranje, meni treba stabilan izvor finansija za moje projekte i ideje, a planeti treba brža implementacija čistih tehnologija, naročito u oblasti energetike.
Win Win Win!

Da opet mogu normalno da putujem, narod da može slobodno da se okuplja, pa da opet počnem s koncertima, da me pusta želja mine, prilično mi nedostaju.

Naravno, imam još puno želja, ali neke su zaista sasvim osobne. Pretpostavljam da i vi imate svoje želje koje ne biste baš da objavljujete u javnosti, ipak, obavezno ih zapišite, zanimljivo je pogledati listu na kraju godine i “štriklirati” ostvareno!

Ako imate samo jednu želju, možda se ne ostvari, ali ako ih imate 200 , povećavate šansu da se neke od njih ostvare, to je matematika, nije nikakva magija.

Na kraju , Vama želim ono što vjerujem da želite i sami – želim vam zdravlje, pamet, snagu i živce da uspješno upravljate svojim životima i svojim željama.

A želim nam svima malo riješenosti da sredinu u kojoj živimo učinimo zdravijom, prijatelje koji nas okružuju sretnijima, a društvo organiziranijim, efikasnijim, pravednijim i prije svega – pristojnijim.

Imamo ogromnu odgovornost prema potomcima, prema generacijama koje tek dolaze.

Sretna vam, zdrava i pametna nova 2022 Godina!

Rambo Amadeus , Kilo i Eko Tzar”, napisao je Rambo Amadeus.