Riječki znanstvenici prof. dr. Luka Čičin Šain, prof. dr. Stipan Jonjić, prof. dr. Bojan Polić i prof. dr. Zlatko Trobonjača prognoziraju nastavak pandemije
povezane vijesti
- Oporba proziva zbog Beroša: “Ako su ovo uspjeli na mikroskopima, u vrijeme covida bila je pljačka epskih razmjera”
- U Primorsko-goransku županiju stiglo 29.500 doza cjepiva protiv gripe. Cijepljenje počinje u ponedjeljak
- Otkriće. Johnson je 2021. planirao vojni napad na nizozemsku tvornicu cjepiva protiv korone
S 2022. godinom ušli smo u treću godinu borbe s pandemijom koronavirusa, za koju je već sada jasno da je iz temelja promijenila svijet u kojem živimo, a vjerojatno i tijek cijelog 21. stoljeća u kojem bi malo tko od suvremenika kao prijetnju čovječanstvu i pokretača distopijskog scenarija stvarnih događanja kojima svjedočimo više od dvije godine, očekivao jedan respiratorni virus.
Nažalost, ni treća godina pandemije nije počela optimistično jer omikron varijanta koronavirusa u ovom trenutku posvuda ruši dosadašnje rekorde kad je riječ o brojkama zaraženih, unatoč dostupnom cjepivu i sve širem spektru terapija za borbu protiv COVID-19. Hoće li na kraju ova godina ipak naposljetku postati godina oporavka, godina definitivnog obračuna s pandemijom i vidi li se napokon svjetlo na kraju tunela, razgovarali smo s riječkim znanstvenicima.
Teški mjeseci
Virusni imunolog prof. dr. Luka Čičin Šain, riječki znanstvenik i voditelj Odjela za virusnu imunologiju u njemačkom Helmholtz centru za infektivna istraživanja u Braunschweigu, nije osobito optimističan u svojim prognozama za 2022. godinu, barem kad je riječ o njezinom početku. Čičin-Šain upozorava da se omikron varijanta brzo širi i zbog toga, unatoč svojoj zasad blažoj kliničkoj slici, nije nimalo bezopasna.
– Kad je riječ o pandemiji koronavirusa imam dosta jasnu ideju kako bi trebala izgledati 2022. godina. Čeka nas nekoliko jako teških mjeseci jer je omikron varijanata jako zarazna i jedino osobe koje su nedavno cijepljene ili su primile booster dozu cjepiva, mogu biti zaštićene. Prema tome, s obzirom na nedovoljan broj cijepljenih osoba u Hrvatskoj, za očekivati je da će u Hrvatskoj biti puno zaraženih. Omikron varijanta, doduše, ima nešto blažu sliku, barem to kažu istraživanja iz Velike Britanije i Južne Afrike. Pritom nije u potpunosti jasno je li razlog tome preboljenje ili cijepljenje kod većine populacije u tim zemljama, što nije slučaj u Hrvatskoj, upozorava Čičin Šain. Posebno ga zabrinjava visoka zaraznost nove varijante u kombinaciji s još uvijek visokim postotkom Hrvata koji nisu ni cijepljeni, niti su preboljeli COVID. Upravo visoka zaraznost ove varijante, prema njegovom će mišljenju, neminovno dovesti do punjenja bolnica i to pretežno osoba bez stečene imunosti protiv COVID-19.
– Glavni je problem što je omikron toliko zarazan. Stoga će rasti i broj osoba koje trebaju liječničku pomoć. U Izraelu ocjenjuju da će se četiri milijuna od ukupno devet milijuna stanovnika te zemlje na kraju zaraziti omikronom. Prema toj računici, u Hrvatskoj bi se omikronom moglo zaraziti dva milijuna ljudi. Kad bi umjesto svakog desetog zaraženog, kako je bilo dosad, svaka 40. zaražena osoba treba bolničku skrb, u četiri tjedna bi to moglo biti 50 tisuća ljudi koji će trebati bolničko liječenje u Hrvatskim bolnicama. Čini mi se da ljudi kad govore o liberalizaciji ponašanja i protuepidemijskih mjera, ne shvaćaju što je zapravo eksponencijalan rast, i da duplanje brojki svaka tri dana znači četiri puta više bolesnih u prvom, oko 20 puta u drugom tjednu i više od 100 puta u trećem.
Moguće je da će Vlada krenuti sa strožim protuepidemijskim mjerama kad dođemo do tako visokih brojki, no tada će biti kasno. Dakle, čeka nas par teških mjeseci u kojima bi se broj umrlih osoba od posljedica COVID-19 kojih je sada u Hrvatskoj oko 12.500 mogao udvostručiti, ističe Čičin-Šain.
Nema razloga za pesimizam
– Nema razloga ne vjerovati da ćemo u bliskoj budućnosti imati cjepiva koja će pokrivati različite varijante SARS CoV-2 virusa te biti još efikasnija u smislu zaštite kako od bolesti tako i od infekcje. Što se tiče teze da mutante dolaze iz zemalja koji su siromašne i manje procijepljene, nisam uvjeren da to u potpunosti »drži vodu«, iako nije sasvim bez osnova. Ako je tomu tako, onda si postavimo pitanje zašto svi nemaju isti ili sličan pristup cjepivima? Ovaj virus spada u tzv. zoonoze, zarazne bolesti koje se mogu prenositi sa životinje na ljude i obratno, pa ne možemo isključiti mogućnost da neka nova varijanta ponovo ne preskoči na ljude. Međutim, nema razloga za pesimizam, uz cjepiva i lijekove, ali i brojne druge mjere, svijet će se moći nositi s ovom i sličnih epidemijama. Konačno ne zaboravimo da mi imamo imunološki sustav koji ima vrlo robustan repertoar s nekoliko razina zaštite od raznih uljeza poput virusa, optimistično na kraju zaključuje Jonjić. |
Informacije, ne utjeha
Kako dodaje, dosta se znanstvenika zalaže za strože mjere u sadašnjoj situaciji jer smatraju da je na taj način bolje izbjeći vršno opterećenje bolnica i barem donekle rasporediti zbrinjavanje oboljelih s teškim oblicima bolesti kroz vrijeme. Upravo je to, kako naglašava Čičin-Šain, razlog zbog kojeg treba uvesti snažnije protuepidemijske mjere.
– Sve to su i razlozi zbog kojih se treba cijepiti, iako nisam siguran koliko se ljude sada više u to može uvjeriti. No, brojke zaraženih rastu i koronavirus će, kako stvari stoje, u dvije godine odnijeti više života nego što je odnio Domovinski rat u četiri godine. Moram ovdje reći da su ljudi koji nas pokušavaju uvjeriti da je 50 smrti dnevno od posljedica koronavirusa prihvatljivo i normalno, jako neuviđavni i destruktivni. Vjerujem da će se do ljeta puno ljudi inficirati i postati imuni pa bi jesen ove godine mogla biti nešto lakša pod uvjetom da ne dođe do neke nove varijante. Također smatram da nije korisno ljudima davati lažne nade jer nije zadaća struke da pruža utjehu, nego informacije, kako bi pravovremeno mogli poduzeti mjere koje će smanjiti stradanja.
Na pitanje očekuje li još novih varijanti koronavirusa koje bi u ovoj godini mogle postati prijetnja, ovaj riječki znanstvenik s njemačkom adresom, kaže da mu je teško reći hoće li doći i kakva će biti neka nova varijanta koronavirusa. Prema njegovim riječima, znanstvenici su dosad samo promatrali varijante s dvije do tri kritične lokacije za mutacije virusa, no sad je došao omikron s čak 13 kritičnih mutacija u proteinu šiljka, a nije rečeno da je to zadnja varijanta koja će nas brinuti. Prirodna selekcija nagrađuje viruse koji se brže šire, jer oni potiskuju one sporije u utrci za osobama koje se mogu zaraziti. Stoga je, kako tumači Čičin-Šain, moguće da ovaj virus postane još zarazniji.
Dobra je vijest da omikron slabije inficira pluća, no to ne znači da je bezopasan jer su i po njemu zabilježeni brojni smrtni slučajevi, a moguće je da dođu i nove varijante koje će opet biti opasnije. Stoga masovno zaražavanje ne može biti rješenje, pogotovo ako je pametnije i manje riskantno primiti cjepivo i na taj se način zaštititi. Na koncu, Čičin-Šain vidi nadu i izlaz iz pandemije u ljudskoj domišljatosti.
– Mi smo jedina vrsta na planeti koja se može prilagoditi okolini brže od genetike, to nas je definiralo kao vrstu. Na primjer, nismo morali čekati da nam naraste krzno da bismo živjeli izvan Afrike, jer smo koristili vatru i odjeću da se prilagodimo hladnoći – jer smo koristili mozak, a stečeno znanje dijelili s bližnjima. Ma koliko brza bila virusna evolucija, imamo mogućnosti ostati korak ispred njega ako se budemo razumno i ljudski ponašali, zaključuje Čičin-Šain.
Prof. dr. Stipan Jonjić, poznati riječki znanstvenik i pročelnik Centra za proteomiku na riječkom Medicinskom fakultetu na pitanje smatra li da će godina koja je pred nama biti godina oporavka i što bismo trebali učiniti da u ovoj godini zaustavimo širenje COVID-19, kaže da će kao i druge i ova pandemija na kraju na neki način završiti, ali to nikako ne znači da će taj proces biti brz i jednostavan.
Mjere koristiti – s mjerom
No, budući da smo prošli vrlo intenzivan četvrti val temeljen na delata varijanti, Trobonjača kaže da bi epidemijske posljedice petog “omikron vala” trebale biti manje i kraće u usporedbi s onim zemljama, poput Danske ili Portugala, koje su naglim procjepljivanjem uspjele izbjeći četvrti val. |
Moguća iznenađenja
– Mislim da ćemo se morati naučiti suživotu s virusom. Svjedoci smo stalne pojave novih varijanti koje pokazuju različitu biologiju i sposobnost izazivanja bolesti. Trenutno je među nama doslovno divlja omikron varijanta. Ali za razliku od one situacije prije dvije godine, danas smo u puno povoljnijoj situaciji. Imamo cjepiva koja pružaju snažnu zaštitu od težih oblika bolesti, a imamo i nove lijekove. Sreća je u nesreći da ova nova varijanta izgleda nije tako smrtonosana kao ranije varijante. Ipak, bilo bi vrlo nekritično zaključiti kako smo zbog toga potpuno sigurni te da ćemo širenjem ovog novog soja steći tzv. imunost krda. Poznato je da infekcije koronavirusima ipak ne ostavljaju dugotrajnu imunost odnosno zaštitu.
Doduše, nekakvu kolektivnu imunost koja će trajati neko vrijeme ćemo ipak steći, jer svi oni koji ga prebole odista će ojačati postojeću zaštitu stečenu, bilo cjepljenjem, bilo ranijim preboljenjem, i tako biti otporniji na prodor neke buduće varijante. Međutim, kao društvo ipak moramo razmišljeti što će biti s onima koji nemaju tu sreću biti zaštićeni, ne samo zato što nisu cijepljeni već zato što zbog inih razloga imaju oslabljen imunitet. Ostaje nam nadati se da dramatična ekspanzija omikron soja ipak neće dovesti do velikog broja teško oboljelih i zagušenja zdravstvenog sustava, što se na žalost već događa. Tu je naravno ključni problem, što značajan dio naših građana nije cijepljen i na ovom pitanju treba poraditi na svim razinama. A što je dugoročna sudbina pandemije? Nije pametno prognozirati, ali meni se čini da u doglednoj budućnosti nećemo iskorijeniti ovaj virus te potpuno zaustaviti njegovo širenje. Ali uz cjepiva, lijekove i različite mjere moći ćemo ga kontrolirati i imati uglavnom normalan život i sve drugo što s tim ide, a napose gospodarstvo. Izvjesno je da ćemo nakon pandemije imati tzv. endemsko razdoblje s povremenim prodorima virusa, s kojima ćemo se morati znati nositi, objašnjava Jonjić. Na pitanje kolika je šansa da se nakon omikrona jave i neke nove, još zaraznije varijante, Jonjić jasno kaže da je nezahvalno prognozirati, ali postoji mogućnost da se tako nešto već i događa ili će se dogoditi za nekoliko mjeseci ili godina, premda to nitko ne zna.
– Čovječanstvo se mora pripremiti za moguća iznenađenja kada je u pitanju ova pandemija, ali i neke buduće pandemije. Omikron je toliko mutiran da je doveo u pitanje efikasnost cijepljenja, srećom ne potpuno. Moguće je da budemo bolje sreće i dugoročno prevlada neki manje opasan soj koji će opstati, poput srodnih koronavirusa koji izazivaju puno blaže oblike bolesti i stalno nam se vraćaju, upozorava Jonjić.
Oporavak, ali skup
Prof. dr. Bojan Polić, predstojnik Zavoda za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci i budući predsjednik Europske federacije imunoloških društava, očekuje da će 2022. godina ipak biti godina oporavka, no tek u drugoj polovici godine. S obzirom na relativno nisku procijepljenost, blage epidemiološke mjere, razna okupljanja tijekom proteklog mjeseca i pojavu omikrona, očekuje probleme u sljedećim mjesecima u smislu snažnog rasta broja inficiranih što će neminovno dovesti i do popratno većeg broja hospitalizacija i smrtnih slučajeva.
– Unatoč određenim podacima koji pokazuju da je omikron varijanta manje virulentna u odnosu na deltu, ipak se radi o virusu koji u određenom postotku izaziva teške kliničke slike, pa i smrtni ishod. Ako tome pridodamo tri do četiri puta veću infektivnost virusa u odnosu na deltu, njegovo djelomično izbjegavanje stečenog imuniteta i relativno nisku procijepljenost naše populacije s najmanje dvije doze cjepiva koja se kreće oko 53 posto, onda možemo očekivati značajno opterećenja bolničkog sustava u sljedećih nekoliko mjeseci i porast broja umrlih.
Mislim da se ne trebamo previše zanositi relativno malim brojem umrlih u zapadnoj Europi, unatoč eksponencijalnom rastu broja inficiranih, jer se radi o zemljama koje imaju vrlo visok postotak cijepljenih s dvije ili tri doze, što ipak djeluje zaštitno protiv ove varijante virusa u smislu prevencije težih ishoda bolesti. Mislim da je porast broja inficiranih koji trenutno vidimo, posljedica okupljanja u drugoj polovici prosinca prošle godine i još uvijek infekcije s pretežno delta varijantom virusa. No, u sljedećim tjednima će se tome pridodati i sve veća prisutnost infekcija s omikron varijantom, što će dovesti do još većeg porasta broja inficiranih. Pitanje je da li ćemo uopće realno moći i sagledati broj inficiranih uzimajući u obzir postojeće kapacitete za testiranje uzoraka. To dobro ilustrira brojka i od više od 50 posto pozitivnih u nekim područjima već sada, što pokazuje da nam je epidemija izmakla kontroli i da bismo trebali testirati i veći broj uzoraka kako bismo došli do realne brojke inficiranih. Ono što trebamo učiniti kako bismo zaštitili sebe i druge, jest poštivanje osnovnih epidemioloških mjera, kao što je nošenje maski i održavanje distance, izbjegavanje okupljanja, poglavito u zatvorenim prostorima te cijepljenje i docjepljivanje što je prije moguće. S obzirom na infektivnost omikron varijante za očekivati je da će veliki broj ljudi biti izložen virusu.
Cijepljenje drugom ili trećom dozom štiti od težih oblika bolesti i ipak umanjuje širenje virusa. Imunizacija prebolijevanjem bolesti neimunih osoba jest najrizičniji način za stjecanja imuniteta koji može imati različite posljedice. Primjerice, tu su post-COVID sindrom, pogoršanje kroničnih bolesti, oštećenja dišnog i drugih organskih sustava te smrt. U svakom slučaju, očekujem da će na jedan ili drugi način većina naše populacije do ljeta steći određenu imunost kontra virusa što će rezultirati smirivanjem epidemije u drugoj polovici godine, odnosno značajnim smanjenjem hospitalizacija. Samo je pitanje kolika će cijena biti plaćena za to, realan je Polić.
Imunolog s Katedre za fiziologiju, imunologiju i patofiziologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci prof. dr. Zlatko Trobonjača konstatira kako godina, nažalost, nije počela s dobrim epidemijskim vijestima.
Optimist, ali oprezan
Četvrti val uzrokovan delta virusom bez smirivanja, izravno se nastavlja na peti epidemijski val kojeg uzrokuje omikron, a Trobonjača podsjeća na procjenu da je omikron zarazniji soj od delta varijante možda i dvostruko, što bi značilo da je oko četiri puta zarazniji od izvornog wuhanskog soja, s kraćim vremenom inkubacije od svega dva do četiri dana, te bržim izmjenama generacija zaraženih od 2,3 dana.
– Zbog većeg broja mutacija omikron je drugčiji virus, pa ga prethodna imunost, posredovana protutijelima i stvorena cijepljenjem protiv wuhanskog soja ili prebolijenjem wuhanskog, alfa ili delta soja, slabo pokrivaju. To znači da će se od tri do šest mjeseci od cijepljenja drugom dozom više od 70 posto ljudi moći inficirati, kao i više od 30 posto boosteriranih. Pored toga, veći broj ljudi koji su preboljeli COVID-19, naročito prije šest ili više mjeseci, moći će se reinficirati. Na svu sreću, znamo da imunost po cijepljenju ili preboljenju dobro štiti od teške bolesti jer imunosni, memorijski limfociti T prepoznaju oko 80 posto proteinskih dijelova omikrona koje ovaj virus dijeli s prethodnim sojevima.
Prema tome, ako nas protutijela ne zaštite od infekcije, limfociti T štitit će nas od teške bolesti i smrti. To je nešto što vidimo u omikron valu u drugim zemljama, dakle nagli porast broja inficiranih, uz smanjenu učestalost hospitalizacija za dva do pet puta i ne tako značajno povećanje smrtnosti. S obzirom na malu procijepljenost naše populacije, ipak treba biti oprezan jer prenaglo povećanje broja zaraženih, pa bez obzira na to što svjedočimo manjoj virulenciji ovog virusa, naprosto zbog velikih brojeva može rezultirati novim udarom na zdravstveni sustav koji je ionako izmrcvaren dosadašnjom epidemijom, ističe Trobonjača.
– Svaka epidemija završava akumulacijom kolektivne imunosti do razine koja onemogućava daljnje širenje patogena. Najveći problem u ovoj epidemiji je stalna i česta promjena virusa i njegovo globalno širenje u sojevima. Ipak virus se ne uspijeva promijeniti toliko da ga imunost, a naročito T-limfocitna, uopće ne prepoznaje. Preboljenjem pojedinih sojeva, ponovnim infekcijama, cijepljenjem s dvije doze, boosteriranjem, pa kombinacijama svih ovih mogućih kontakata s virusnim antigenima, dodatno podižemo individualnu razinu imunosti, a time i razinu kolektivne otpornosti. Omikron virus sve će te kvalitativne i kavantitativne oblike imunosti samo još dodatno učvrstiti i smanjiti prostor širenja za buduće sojeve. Zato očekujem da ćemo se u drugom dijelu ove godine ipak postupno vraćati u »staro normalno«. To ne znači da će SARS-CoV-2 virus nestati. Pojavljivat će se novi sojevi, no epidemija neće imati toliko intenzivan i sveobuhvatan utjecaj na naš društveni život. Zdravstvene posljedice epidemije, u smislu broja preminulih, kao i oštećenih dugotrajnim COVID-19 bit će manje. To će omogućiti zdravstvu da se u daleko većoj mjeri vrati svom uobičajenom pogonu.
Društveni život, umjetnost, kultura, sve djelatnosti koje ovise o okupljanju ljudi moći će se vraćati prema normali. To također ne znači da neće biti odgođenih ili reduciranih događaja, no daleko manje nego u prethodnoj godini. Naše gospodarstvo, dobrim dijelom temeljeno na turizmu i ugostiteljstvu moći će ostvarivati rekorde. To sve skupa možemo nazvati oporavkom, vraćanjem na staro, iako mnoge stvari u kolektivnoj psihologiji i međusobnim odnosima nećemo moći vratiti na stare staze. Možda u nekim dijelovima zvučim preoptimistično, no držim da smo u dvije godine borbe s ovim virusom postigli određenu razinu kolektivne imunosti koja će ga početi značajnije suzbijati. Naravno, izražavam optimizam s dozom opreza, jer priroda uvijek može pripremiti iznenađenje u vidu novog virusnog soja koji bi svu tu našu nagomilanu imunost mogao izbjegavati i gurnuti epidemiju značajno prema njenom početku. Ipak vjera i nada u bolje pobjeđuju, na kraju poručuje Trobonjača.